'Što ćete s Češkom vilom?', pitam Philipa Vermeulena, poduzetnika sa stalnom adresom na otoku Man, čija je viška tvrtka Philip Vermeulen d.o.o. ovih dana jedina poslala ponudu na natječaj Ministarstva državne imovine za kupnju atraktivne vile na otoku Visu, i za to ponudila 32,2 milijuna kuna. “Primijenit ćemo koncept - što je dobro za Vis, dobro je i za nas”, odgovara Vermeulen dok razgovaramo putem Skypea.
Poduzetnik iz Južne Afrike na otoku Visu poznat je već godinama. Prije četrnaest godina je za 1,6 milijuna eura kupio bivši pogon Jugoplastike u gradu Visu (nekadašnju zgradu osnovne škole), a godinu dana kasnije njegova druga viška tvrtka Business doctor d.o.o. preuzela je komišku tvornicu za preradu ribe Neptun, za koju je platio 14,7 milijuna kuna. Nekretnine koje je Vermeulen kupio na otoku Visu do danas su tek djelomično stavljene u željenu funkciju. Liniju za proizvodnju Neptuna prodao je u Srbiju, što je na otoku izazvalo negodovanje, iako je sama tvornica prestala raditi još početkom 90-ih i bilo je jasno da njezino “oživljavanje” nije opcija. Međutim, zgrada u Visu umjesto apartmana pretvorena je u Veleučilište Vern. Sami otočani sad strahuju da se s Češkom vilom ne dogodi isto što i sa slučajem pogona Neptun, odnosno da godine prođu, a da objekt ne bude obnovljen i priveden svrsi.
Philip Vermeulen pred propalom tvornicom sardina Neptun u Komiži
Češka vila ili Topićev ljetnikovac
Češka vila simbolična je građevina smještena na poluotoku Sveti Juraj (sv. Juraj je zaštitnik grada Visa) na samom ulazu u Vis. Njezino pravo ime je Ljetnikovac Topić, ali u jednom trenutnu bila je u češkom vlasništvu, pa je preimenovana u Češku vilu. Njome se posljednja koristila bivša JNA. Vila otada stoji prazna, napuštena i u potpunosti devastirana. Privlačila je pozornost i grafitom na pročelju zgrade - “Česy se vraća kućy” - kojim je vjerojatno neki češki turist simbolizirao izjavu češkog veleposlanika u Hrvatskoj Jirija Kudele datu prigodom njegova kratkog boravka na Visu u rujnu 2002. godine, kada je naglasio interes Čeha za vraćanje Češke vile u njihovo vlasništvo. Za Slobodnu Dalmaciju tada je izjavio kako se oni “ne odriču prava na povrat Češke vile” te da će “to pravo pokušati ostvariti diplomatskim putem kod mjerodavnih tijela dviju država”. Godinama se, naime, pokušavalo iznaći rješenje koje bi ovo zdanje s prizemljem i dva kata te pripadajućim zemljištem sa sportskim terenima stavilo u upotrebu. Tako je, primjerice, postojala ideja koja je propala, a radilo se o projektu Hrvatskog društva skladatelja prema kojemu je vila trebala postati međunarodni glazbeni centar u koji se planiralo uložiti čak 3,5 milijuna eura, a interes za ulaganja u Češku vilu iskazivali su i mnogi domaći i strani poduzetnici, među kojima se navodno spominjala i princeza Karolina od Monaka, pa je nekoliko puta dolazila na Vis, no sve bez rezultata. Prema nedavno donesenom Prostornom planu Grada Visa, poluotok Sveti Juraj s pripadajućom vilom određen je za turističku namjenu.
Sama vila izgrađena je krajem 19. stoljeća, a njezin investitor bio je Serafin Topić (1847. 1932.), brodovlasnik i viški načelnik iz razdoblja poznatog kao ‘zlatno doba Visa’, priča nam povjesničar Goran Mladineo. Kaže da je Serafin Topić bio i načelnik Visa od 1896. do 1915. godine, a njegov sin Ante, također brodovlasnik koji je izgradio flotu prvo na Sušaku, pa u Trstu, a nakon Drugog svjetskog rata otišao je u Monte Carlo.
- Topići su bili originalni vlasnici vile koja se tada zvala Ljetnikovac Topić - kaže povjesničar Mladineo. Kako su se Topići, kaže, brinuli o britanskom ratnom groblju iz Napoleonskih ratova koje se nalazi u neposrednoj blizini vile, u znak zahvalnosti britanska im je vllada dodijelila naslov britanskih vicekonzula. Serafin Topić je nakon smrti mlađeg sina Jurka 1921. godine prodao posjed Srećku Kovačeviću iz Dubrovnika te se odselio u Trst gdje je i umro. Povjesničar Mladineo poslao nam je i oglas Srećka Kovačevića objavljen 1921. godine u splitskom Novom dobu u kojem je objavio prodaju vile. Kupio ju je, kaže povjesničar Mladineo, Sindikat čeških željeznica i tada je vila dobila naziv Češka vila, iako joj je služben naziv bio Masarykov dom. Česima je vila pripadala sve do nacionalizacije 1948. godine. Odlukom Predsjedništva Sabora NR Hrvatske tada je izvršen prijenos vlasništva s Revolucionarnog pokreta praških sindikata na općenarodnu imovinu, nakon čega je zbog vojno-strateških razloga 16 hektara poluotoka Sv. Juraj zaposjela JNA i tamo ostala sve do svibnja 1992. godine.
Pogledajte galeriju:
HDZ-ov gradonačelnik Visa vs. SDP-ovka iz Komiže
Vermeulen izričito odbacuje mogućnost da bi vila, ako je kupi, godinama stajala neuređena te kaže da za to nema bojazni jer su u natječaju jasno definirani rokovi. Isto nam je kazao i gradonačelnik Visa HDZ-ovac Ivo Radica, čija supruga još od 2004. godine vodi viški ured za poduzetnika Vermeulena. “I sad oni mene prozivaju za sukob interesa”, kaže viški gradonačelnik Radica te dodaje: “Ne bih komentirao Vermeulenove projekte u drugim gradovima na otoku Visu, ali u samom Visu je realizirao nekretninski projekt koji je kupio. I napravio je to u suradnji s Gradom Visom i veleučilištem Vern, a mogao je, da je htio samo zaradu, u toj zgradi napraviti apartmane jer je za njih imao građevinsku dozvolu”. Nerealizirani Vermeulenov projekt, nekadašnji tvornički pogon za preradu riba Neptun smjestio se, pak, u Komiži, gdje je na vlasti SDP-ova gradonačelnica Tonka Ivčević. Ona nije toliko zadovoljna s poduzetnikovim pothvatima jer, kaže, do danas nije ništa napravio u zoni Neptun.
“Pogon stoji isti kakav je bio kad je prodan. S Vermeulenom se vidim jednom godišnje, kad dođe ljeti. Tako smo ovo ljeto razgovarali da zonu Neptun prenamijenimo iz turističke u mješovitu zonu, odnosno da te zona postane dio naselja Komiža, za što smo i donijeli odluku na Gradskom vijeću. Kako mi se čini da gospodin Vermeulen nema viziju što bi s tim prostorom, nadam se da ćemo zajedno isplanirati zonu na zadovoljstvo investitora i svih građana Komiže”, komentira komiška gradonačelnica Ivčević. Da je gradonačelnica samog Visa, dodaje, nikad ne bi pristala da Češka vila ide u prodaju.
“Više bih voljela vidjeti javni interes na cijelom tom poluotoku”, komentira gradonačelnica Ivčević. I sam Vermeulen priznaje da je priča oko Neptuna kompleksna te da je rezultirala brojnim sudskim postupcima.
Međutim, rokovi na natječaju za kupnju Češke vile su propisani te će budući vlasnik morati u roku od 36 mjeseci sagraditi i staviti u funkciju građevinu ugostiteljsko-turističke namjene. Urbanističkim planom uređenja Češke vile na toj lokaciji predviđen je hotel s maksimalnim kapacitetom od 160 kreveta. Riječ je, naime, o objektu veličine 16.650 četvornih metara te zemljište veličine 38.806 četvornih metara. Od 2014. godine raspisano bilo je više natječaja za davanje tog objekta u koncesiju na 50 godina, ali investitor nikad nije pronađen.
Tko je Vermeulen?
Poduzetnik Vermeulen kaže da se na natječaj javio u posljednjem trenutku. “Želimo da to bude objekt koji će pridonijeti cijelom Visu. Planiram sjesti s lokalnim ljudima i dogovoriti se oko koncepta koji bi bio u interesu samog Visa”, ističe. Vermeulen je odrastao u Južnoj Africi, a posljednjih 17 godina živi na otoku Man. Njegov otac radio je u rudniku, a Vermeulen je diplomirao te stekao zvanje ovlaštenog računovođe. Ali time se nije bavio. Krenuo je u razvijanje biznisa i dosad ih je, dodaje, nekolicinu podigao te unosno prodao. Njegova obitelj posjeduje resort i butik hotel u Južnoj Africi, golf-igralište na otoku Man, te campus za obrazovanje. Lokalni mediji su popratili taj projekt jer se IT campus smjestio u starom samostanu. Zanimljivost je da u restoranu u Južnoj Africi gostima nudi takozvanu hrvatsku pizzu, na kojoj se u jelovniku zahvaljuje vlasnicima viške pizzerije Karijola.
“Iznimno smo zahvalni Josipu i Kiki, našim dragim prijateljima s otoka Visa u Jadranskom moru, koji su s nama podijelili metodu za pripremu tijesta za pizzu. Naše pizze su pripremljene s ljubavlju i pečene u pećima koje je osmislio Josip kako bi tijesto bilo prhko i lagano”, navodi se u jelovniku njihova restorana u Južnoj Africi u kojem nude i razna druga jela pripremljena “ispod peke”. Josip Dujmić kaže da je poduzetnika Vermeulena upoznao u vrijeme kad je kupio zgradu nekadašnje Jugoplastike u Visu koja se nalazi u blizini njihove pizzerije.
Philip Vermeulen s obitelji u Peruu
“Često je tada dolazio na pizzu koja mu se toliko svidjela da me, kad je prije pet godina gradio resort u Južnoj Africi, pitao bi li s njima podijelio recept. U to doba sam slagao peć u našoj pizzeriji u Kranjčevićevoj i želio sam vidjeti kako će to ispasti. Kad sam uvidio da to funkcionira, pristao sam i njemu u Južnoj Africi složiti takvu peć i ljude tamo podučiti kako da pripreme takvu pizzu, to sam i napravio”, prisjetio se vlasnik Karijole Dujmić.
Ljeta na Visu
Na Vis je, prisjeća se, prvi put kročio 2003. godine, otkad je na otoku kupio tri nekretnine. Uvjerava me da ga u investicijama na Visu, pa ni drugdje gdje investira, nikad ne motivira samo financijski interes. “Hrvatska je u mom osobnom životnom razvoju imala značajnu ulogu”, rezimira Vermeulen.
“U Hrvatskoj sam vidio povijest staru tisućama godina. Na Visu možete vidjeti tragove Grka, Rimljana, Venecijanaca, Turaka, Austrougarske... Toliko bogatu povijest ranije nisam imao prilike vidjeti. Ljeti na Visu provedemo dva mjeseca i vikendima pješačimo od Visa do Komiže, hodamo putevima Rimljana i povezujemo se s poviješću. U Hrvatskoj sam shvatio koliko sam nevažan u tom povijesnom slijedu, ali isto tako spoznao sam da mogu pridonijeti svijetu i ostaviti pozitivan trag. Bilo je to oslobađajuće iskustvo”, opisuje Vermeulen svoj, kako kaže, duhovni susret s Hrvatskom. Slično govori i o samom konceptu vlasništva nad nekretninama. “Razmislite li i o samom konceptu vlasništva nad nekim zemljištem ili nekretninom, doći ćete do zaključka da je to zapravo čisto pravno pitanje, ali što ono uopće znači u tom povijesnom slijedu - od dvije, tri tisuće godina. Osobno se smatram više skrbnikom tog zemljišta ili nekretnine, i naš cilj je biti dobar skrbnik u interesu društva, zajednice”, kaže Vermeulen, koji je odrastao u malom mjestu u Južnoj Africi, stoga ističe, preferira mala mjesta, a ne gradove. Na otoku Visu registrirao je dvije tvrtke - Philip Vermeulen d.o.o. za poslovanje nekretninama i usluge koja je 2017. godine prijavila prihod od 357 tisuća kuna, a sličan prihod je 2017. godine, u visini od 329 tisuća kuna ostvarila njegova druga tvrtka s adresom na otoku Visu, Business doctor d.o.o., koja je također registrirana za poslovanje nekretninama i usluge.
Socijalno osjetljivi poduzetnik
Vermeulen se prezentira kao poduzetnik, ali, kaže, socijalno osjetljivi. “To znači da imamo odgovornost prema društvu i okolišu, nismo beskrupulozni kapitalisti koje motivira samo zarada, nego vjerujemo da naši projekti mogu pridonijeti dobrobiti društva i okoliša u kojoj razvijamo projekt odnosno biznis. Isto tako vjerujemo da možemo pridonijeti Visu i zato želimo u suradnji s Višanima odlučiti što bi bilo najbolje da napravimo u Češkoj vili, ideja je da u taj projekt uključimo zajednicu”, kaže Vermeulen. Prisjetio se koliko je problema imao s projektom Neptun te kaže da ga je dosad ta investicija stajala oko 40 milijuna kuna. “Kad sam kupio Neptun 2004. godine jedan od uvjeta je bio da 60 radnika tri godine imam na plaći. Rekli su mi da ih mogu odmah isplatiti, ali kad smo sve izračunali zapravo bi radnici bili na gubitku, stoga smo pojedinačno razgovarali sa svih 60 radnika i objasnili im situaciju, 45 ih je pristalo biti tri godine na plaći, a ostale smo isplatili jednokratno. Nekoliko radnika koji su ostali brinuli su o sigurnosti i drugim stvarima”, prisjetio se Vermeulen jedne od situacija s kojima se suočio u projektu Neptun.
“Isto tako vodili smo brojne sporove, pa i s Gradom Komižom, a i s bivšim vlasnicima, ali dosad nijedan od tih sporova nismo izgubili”, kaže Vermeulen koji smatra da ta zona treba biti u produžetku Komiže, a ne izdvojen turistički dio koji bi izvan sezone zjapio prazan.
“Kad su praznici gotovi, zašto bi Neptun bio kao duh? To treba biti mješovita zona, taj dio treba biti dio Komiže, uklopljen u zajednicu, sredinu, treba biti dio kolektiva. Meni je važno ono što je dobro za Komižu, što će Komižu napraviti boljom”, optimističan je Vermeulen koji je još pod dojmom, kaže, uspjeha hrvatske nogometne reprezentacija na Svjetskom nogometnom prvenstvu.
Hrvatska zastava vijori se i na ulazu u resort u Južnoj Africi
Iako nije odrastao u Hrvatskoj, kaže da osjeća povezanost jer ovdje posluje te se smatra samog sebe “neslužbenim i neplaćenim ambasadorom” Hrvatske, pa mu hrvatska zastava, među ostalima, visi svugdje gdje ima ured. “Tih šest zastava me svaki dan podsjeti na veze s tim zemljama kojima sam odan i za koje ću napraviti sve najbolje. Ljetos, u vrijeme Svjetskog prvenstva, osjećao sam se kao Hrvat, a nisam ovdje rođen, ali svidio mi se taj navijački duh i osjetio sam se povezanim s Hrvatskom”, kaže Vermeulen.
“Impresionirao me ljetos taj koncept narodnog heroja. Vidite što se dogodilo, primjerice, Francuska je svjetski prvak u nogometu, ali hrvatska ekipa je narodni šampion. Cijeli svijet je navijao da Hrvatska pobijedi. I zato štogod radili na Visu bit će za dobrobit ljudi, okoliša i zajednice. Ljudi nam kažu da nismo napravili ništa, ali nisu im poznate sve prepreke na koje smo naišli. Krajem 2007. godine, odlučio sam svoju energiju usmjeriti u druge poslove, a Neptunu se vratiti kad će situacija biti bolja, pa ću se refokusirati i ponovno pokušati nešto pokrenuti”.