Velike promjene

Tajna Končarevog zaljeva: Jedan od najbogatijih Hrvata postao novi gospodar Pule

AUTOR:

OBJAVLJENO:

3.4.2018. u 13:30

AUTOR:

OBJAVLJENO:

3.4.2018. u 13:30

Jutarnji list

1. BRODOGRADILIŠTE ULJANIK - Navoz bi ostao na otoku s dvije potencijalne otpremne obale, a ostatak proizvodnje prebacio bi se u Šijanu i Vodnjan. Arsenal bi se prenamijenio u drugu svrhu, spominje se mogućnost marine; 2. SV. KATARINA MONUMENTI - Crna linija označava granicu pomorskog dobra, a crvena granicu projekta Brijuni Rivijera, otok Sv. Katarina i Monumenti

Ulaskom u Uljanik Danko Končar postaje gospodar gotovo cijelog pulskog zaljeva jer je tamo već od države dobio u koncesiju bivše vojno područje Sveta Katarina - Monumenti, na kojem je nedavno počela gradnja prvog dijela marine. I to nakon sedam godina od odluke da je on investitor u turistički dio sadržaja tog zapuštenog dijela zaljeva.

Sada će ući u Uljanik nakon što s državom i Upravom i NO-om tog brodogradilišta dogovori program restrukturiranja. To bi, prema svemu sudeći, moglo trajati mjesec dana kada bi s kapitalom ušao u pulski škver i postao većinski vlasnik, kako je to i predviđeno odlukom Skupštine iz veljače koja je odluku o dokapitalizaciji poduprla s čak 97 posto svih glasova.

Iz samog Uljanika nismo službeno mogli dobiti informaciju po kojim je kriterijima Končar bio bolji od druga dva ponuditelja, DIV Grupe i nepoznatog fonda Asian Bond Ventures iz Hong Konga, koji se dosad nije spominjao kao potencijalni kupac. No, očito je bilo presudno da je riječ o nepoznatom fondu.

DIV Grupa u svojoj je ponudi, navodno, ponudila prekomplicirane uvjete. Kako bilo, Končar je očito u ovom trenutku ponudio najbolje uvjete i njegova je ponuda bila najbliža prijedlogu plana restrukturiranja koji je Uprava društva napravila.

Trogir, 020716. Danas u Brodotrogiru porinut je tanker za domacu Trogirsku brodarsku kompaniju.
Na fotografiji: vlasnik brodotrogira Danko Koncar.
Foto: Zvonimir Barisin / CROPIX
Zvonimir Barišin / CROPIX

Danko Končar

 

Prenamjena

Prema posljednjoj informaciji s kojom je Gianni Rossanda, predsjednik Uprave Uljanik Grupe, izašao u javnost, brodogradnja i industrija ostale bi na Otoku s navozima i dvije potencijalne opremne obale gdje se mogu prebaciti dizalice, zatim u sada praznom 5. maju u Šijani u predgrađu Pule te u tvornici opreme u Vodnjanu. Arsenal bi se prenamijenio u drugu svrhu. Spominjala se, među ostalim, i mogućnost marine. Tvrdio je da bi sa 3,5 do četiri visokosofisticirana broda godišnje oba brodogradilišta mogla živjeti te da bi se u toj varijanti oslobodio dio prostora za zimsku servisnu marinu koja bi dovela ozbiljne brodove koji će prezimiti i ujedno otvoriti mogućnost Uljaniku da i kroz tu priču ostvari dio prihoda. Uljanik se, inače, prostire na 358 tisuća četvornih metara kopna i 340 kvadrata mora.

Svojedobno je član Nadzornog odbora Uljanika i čelni čovjek Sindikata metalaca u Puli Đino Šverko rekao da se tu onda radi o smanjenje 4/5 cijelog Uljanika.

- To znači da Arsenal više neće biti u funkciji brodogradilišta. A tu su cjevarska, bravarska radionica, sadašnji i bivši TESU, informatika, strojogradnja, tri menze, radionica opremanja broda, stolarska radionica, trafostanica, opremne obale, skladišta. Ne znam kako će se sve raditi na Otoku. Za sve nas tamo nema mjesta. Naivna je priča da će tamo stati sve. Ako radimo ozbiljne sofisticirane brodove, to je smiješno - ustvrdio je svojedobno Šverko te dodao da sindikati takav plan neće podržati.

Puno se spekuliralo i o tome da će brodogradnja sasvim nestati iz Pule. Tim više što se još od devedesetih počelo govoriti o tome da je želja lokalne politike da se Uljanik makne s pulske rive kako bi Pula mogla početi disati kao pravi turistički grad, što trenutno zbog industrije u zaljevu, a to se ne tiče samo brodogradilišta, nego i drugih tvornica u nastavku, ne može. Doduše, Končar obećava da mu je primarna namjera podržati brodogradnju.

Ugledni pulski ekonomski stručnjak Dean Sinković s pulskog Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković”, koji je svojedobno u Vladi bio savjetnik za gospodarstvo, financije i fondove EU, kaže da dosadašnje iskustvo s akvizicijama Kermas grupe u Istarskoj županiji i Hrvatskoj ne može ocijeniti pozitivnim te da je pitanje kako će cijela ova priča na kraju završiti.

Planirana agenda

- Izvršene su brojne akvizicije, prezentirane solucije, ali realizacije u pogledu investicija, povećanja proizvodno-uslužnih kapaciteta i zapošljavanja nema. Imajući u vidu da Kermas grupa kroz svoju povijest poslovanja nema nekog iskustva s brodogradnjom i turizmom, proizlazi da se radi ili o nekakvim mazohističkim potezima investitora ili pak o nekoj većoj pomno planiranoj agendi. U ovom trenutku Kermas je u vlasništvu cjelokupnog pulskog zaljeva tako da s nestrpljenjem čekamo konačni prijedlog modela upravljana navedenim kapacitetima. Nadajmo se da će naš europarlamentarac i bivši istarski župan, gospodin Jakovčić, koji aktivno sudjeluje u radu Kermas grupe, davati korisne savjete za razvoj regije kojom je upravljao toliko godina. U kojoj će mjeri opstati brodogradnja, teško je reći, ali shodno onome što smo čuli od Uprave Uljanika, izgledno je otpuštanje popriličnog broja radnika te djelomično zadržavanje proizvodnje brodova. Shodno svemu navedenom, nisam veliki optimist po tom pitanju opstanka i razvoja brodogradnje u dugom roku. Mislim da je ovo definitivan kraj hrvatske brodogradnje na kakvu smo navikli - smatra Sinković.

Dodao je i da cijeli ovaj proces sve više sliči na klasični hrvatski model privatizacije: - Prvi korak je dovođenje tvrtke do razine stečaja i to tvrtke koja je netom prije toga prezentirana kao pozitivan primjer s budućim potencijalom razvoja. Drugi korak je medijska kampanja o spašavanju proizvodnje i radnika te traženje spasa u kombinaciji državnog novca i privatne inicijative. U isto se vrijeme naglašavaju negativnosti oko dosadašnje uloge države i pozitivni aspekti privatnog kapitala. Treći korak je jeftin otkup tvrtke od strane privatnog investitora i pokrivanje prijašnjih dugova od strane države. Na kraju privatnik dobiva gotov proizvod, a država gomila dugove, što u slučaju Uljanika predstavlja moguću aktivaciju danih jamstava uz naravno oportunitetni trošak svih dosadašnjih subvencija - smatra Sinković.

Županijski vijećnik Živog zida Damir Grunbaum, koji je posebno bio glasan u posljednje vrijeme oko problema u Uljaniku, posebice kada su kasnile plaće u siječnju, kaže da se cijeli proces vodio netransparentno i nije mu jasno kako se može reći da je ponuda bila najbliža planu restrukturiranja koji je Uljanik izradio, kada taj plan nikada nigdje nije objavljen.

- Očito je da je ova odluka na neki način namještena. Dioničarima taj plan restrukturiranja nikada nije predstavljen i to je bio samo jedan od filtera uz pomoć kojeg su se eliminirale tvrtke i kompanije koje se bave brodogradnjom. Ponude nisu dali ni Damen Grupa, ni Palumbo, ni Fincantieri, a čuli smo da su bili jako zainteresirani. Vjerujem da ih je Uprava odbila. Ostale dvije ponude bile su samo pro forma. Sva naša strahovanja da će se pogodovati Kermas energiji su se ispunila. Nije čudno s obzirom na to da je europarlametarac Ivan Jakovčić član NO-a Končarove tvrtke Afarak Group - rekao je Grunbaum.

Najviše iskustva

Jakovčić naprotiv kaže da je odluka Nadzornog odbora i Uprave logična jer da je Kermas sigurno ponuđač koji ima najviše iskustva u brodogradnji i koji se može nositi s izazovima koje trenutno ima Uljanik Grupa.

- Restrukturiranje Brodotrogira i suradnja s finskim Arctechom daje povjerenja da Kermas može stvoriti perspektivnu brodograđevnu industriju u Uljaniku i 3. maju. Pitanje konkurentnosti Uljanika sigurno je vezano i na dodatne djelatnosti kojima se može baviti, a dio djelatnosti definitivno ne mora biti tamo gdje je smješten danas. Ali Uljanik svakako treba ostati u pulskom zaljevu - rekao je Jakovčić i naglasio da mu je želja da Uljanik i Pula postanu europska Silicijska dolina brodograđevne industrije.

Sudbina 3. maja, sindikati zazivaju Talijane: Ne znam jesu li iz Fincantierija bili danas kod nas, ali bilo bi dobro da jesu

Iako Končar ulazi u Uljanik d.d., u 3. maju u Rijeci, koji je u 87-postotnom vlasništvu upravo Uljanika, iščekuju da ih netko kupi. Sve glasnije su najave da bi ih moglo kupiti talijansko brodogradilište Fincantieri, ali oni to nisu potvrdili, kao što to nisu potvrdili ni u pulskom škveru. Jedino što se zna da su u petak trebali biti u Rijeci, kao što su bili i više puta prije toga jer suradnja između ta dva brodogradilišta postoji.

- Ne znam jesu li danas predstavnici Fincantierija bili u Rijeci, ali želimo da netko dođe i preuzme većinski dio od Uljanika. Nama Uljanik nije dobar vlasnik. Osim što smo im dali 523 milijuna kuna pozajmica, shvatili smo da nas koče u razvoju. Uljanik je dobio 96 milijuna eura nedavno, a niti centa se nije prelilo na nas. Imamo posla, a nemamo materijal - zaključio je tamošnji sindikalac iz Sindikata metala Juraj Šoljić.