Utrka za Bijelu kuću

Što se krije iza ostavke direktora Starbucksa? 'Već duže vrijeme priča o kandidaturi...'

AUTOR:

  • Tea Trubić

OBJAVLJENO:

5.6.2018. u 16:16

AUTOR:

  • Tea Trubić

OBJAVLJENO:

5.6.2018. u 16:16

, Image: 370957094, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

Howard Schultz

Nakon što je Howard Schultz, javnosti poznat kao dugogdišnji direktor lanca Starbucks, u ponedjeljak najavio da službeno napušta upravu Starbucksa, počelo se postavljati pitanje je li ta odluka motivirana željom da se posveti političkoj karijeri i kampanji za nadolazeće predsjedničke izbore, piše New York Times.

“Namjeravam razmotriti mnoge opcije koje mogu i ne moraju uključivati javnu službu, no još sam daleko od donošenja konačne odluke” rekao je u ponedjeljak na upit novinara, čime je dodatno potaknuo raspravu o motivu svog odlaska iz uprave.

Ako je suditi po Schultzovim najbližim suradnicima i prijateljima, već je u nekoliko navrata izrazio ozbiljan interes za kandidaturom. Demokratska stranka, na čijoj bi se platformi on eventualno kandidirao 2020. godine, njegove je političke aspiracije dočekala s dozom skepse. Naime, stranka nije sigurna može li pronaći političkog prostora na svojoj platformi za jednog bijelog i uspješnog poslovnog magnata koji nema nikakvog prethodnog političkog iskustva.

“Ako se gospodin Schultz odluči kandidirati za predsjednika, ne smatram da bi bio najbolji kandidat usprkos svojoj financijskoj moći” rekla je u ponedjeljak Jesse Lehrich, nekadašnja glasnogovornica predsjedničke kampanje Hillary Clinton. Lehrich naglašava da je skeptična prema njegovom uspjehu zato što smatra da se demokratski glasači neće moći identificirati s milijarderom koji je otvoreno podržavao Obamu te kojeg birači asociraju s globalizacijom i elitizmom.

Pretvorio Starbucks u globalni lanac

Howard Schultz kupio je Starbucks 1987. godine, pretvorivši ga pritom u jedan od najuspješnijih lanaca restorana na svijetu. Prema podacima Forbesa iz travnja 2017. godine, njegovo je bogatstvo procijenjeno na 3,1 milijardu USD. Tijekom godina poslovanja, nerijetko je koristio platformu svoje tvrtke za društveni angažman, boreći se pritom protiv nejednakosti, naoružanja i rasnih napetosti u američkom društvu. U tom je duhu i prošli tjedan, potaknut video zapisom bespotrebnog uhićenja dvojce Afroamerikanaca u svojoj poslovnici u Philadelphiji, obustavio poslovanje kako bi svoje radnike educirao o toleranciji na radnome mjestu.

Osim što je Schultz bio poznat kao jedan od izdašnijih donatora kampanjama Demokratske stranke, tijekom godina je uspostavio odnose s američkim državnim dužnosnicima od kojih valja spomenuti prijateljstvo sa Steveom Schmidtom, nekadašnjim glavnim strategom predsjedničke kampanje Johna McCaina. Također, Schultz je i poslovno surađivao s konzultantskom tvrtkom SKD Knickerbocker koja je bila angažirana na predsjedničkoj kampanji Hillary Clinton i njujorškog gradonačelnika Michaela Bloomberga.

Birači žele ljude iz biznisa?

Sve od trenutka kada je Donald Trump neočekivano proglašen pobjednikom američkih predsjedničkih izbora u studenom 2016., politički analitičari postavljaju si pitanje treba li njegov izbor percipirati kao želju američkih birača da vodstvo državom preuzme netko iz poslovnog svijeta. U tom je kontekstu njegova pobjeda dala vjetar u leđa mnogim drugim uspješnim poslovnim magnatima u SAD-u da ozbiljno razmotre svoju kandidaturu na predsjedničkim izborima u 2020. godini. Na listi potencijalnih kandidata trenutno se nalaze brojna značajna imena poput nekadašnje TV voditeljice Oprah Winfrey, izvršnog upravitelja tvrtke the Walt Disney Co. Boba Igera, vlasnika košarkaškog kluba Dallas Mavericks Marka Cubana te poznatog bankara i upravitelja banke JPMorgan Chase Jaimea Dimona.

Američki politički analitičari intenzivno pokušavaju predvidjeti koja bi se još imena mogla pojaviti u kontekstu sljedećih predsjedničkih izbora, istovremeno pokušavajući pronaći i razlog sve većoj potrebi da se uspješni poslovni stručnjaci bez političkog iskustva okušaju u izvršnoj vlasti. Prema njihovim je spoznajama većina glasača u Americi frustrirana stalnim stranačkim sukobima i nedovoljno efikasnim politikama, koje su dovele do velike podjele u društvu.

“Birači vjeruju da su izvršna i zakonodavna vlast u Americi previše trome i da rješenje tog problema leži u odabiru korporativnog kandidata koji bi zaobišao konvencionalnu političku praksu i uveo reda i efikasnosti u sustav.” smatra Aaron Chatterji, profesor na Sveučilištu Duke. “Teorija nalaže da su suvremeni politički trendovi među biračima stvorili potrebu da odaberu nekoga tko ne dolazi iz sfere konvencionalne politike, kako bi ga se ocjenjivalo putem njegovih reformi a ne putem ideologije.” navodi Chatterji za NYT.

Da izbor jednog "apolitičkog" političara nije novost, govori u prilog i činjenica da Trump nije prvi poslovni predsjednik SAD-a. Naime, američki 31. predsjednik Herbert Hoover prije kandidature bio je rudarski inženjer, a predsjednikom je postao u jeku Velike Depresije 1929. godine.