Čini se da je period od sedam mjeseci, koliko je prošlo od prijedloga do konačnog usvajanja novog Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, bilo posve dovoljan da se, nakon prvotnih najava, ipak malo “utišaju” promjene u ovom glomaznom sustavu koje su u rujnu prošle godine predstavljane praktički kao revolucija.
Istina, čak i ovako dorađen zakon i dalje predstavlja značajan odmak od onoga kako se sustav turističkih zajednica promišljao 2008., ali je nemoguće ne primijetiti da je konačni prijedlog Zakona, usvojen u Saboru ovaj mjesec, u mnogim stvarima ipak drugačiji od onoga što se prvotno predlagalo, vjerojatno kao posljedica brojnih prigovora i prijedloga.
Izbor direktora
Jutarnji je stoga usporedio prijedlog Zakona koji je na javno savjetovanje poslan u rujnu s usvojenim Zakonom o turističkim zajednicama i promicanju turizma te analizirao od kojih se prvotnih rješenja odustalo, odnosno koja su ublažavana, mijenjana ili čak posve izbačena iz legislative. Između ostaloga, išlo se tako naruku turističkim zajednicama, od kojih su se mnoge uplašile pročitavši u prijedlogu Zakona da na plaće djelatnika više neće smjeti trošiti više od 30 posto prihoda, pa je to u finalnoj verziji naraslo na 40 posto. Odustalo se potom i od prvotnog plana prema kojem je trebalo ukinuti sve turističke zajednice mjesta tako da je kompletan članak broj 71 u finalnoj verziji Zakona naprosto izbačen, a zanimljive promjene dogodile su se i pri pokušaju Ministarstva da utječe na ograničenje perioda u kojem predsjednik turističke zajednice, u slučaju nemogućnosti izbora direktora, obavlja ovaj posao.
Naime, autorima legislative prošlo je rješenje prema kojem se maksimalan period u kojem predsjednik turističke zajednice može obnašati funkciju direktora ograničava na šest mjeseci, ali je finalnom verzijom zakona onda uređeno da se iz toga izuzimaju predsjednici regionalnih TZ-a, dok će se odluka o ograničenju za predsjednike lokalnih TZ-a iz nekog razloga početi primjenjivati tek od siječnja 2022. godine iako Zakon kao takav stupa na snagu u siječnju 2020.
Odustalo se i od prijedloga prema kojem je skupština TZ-a o pojedinim dokumentima kao što su izvješće o izvršenju programa te izvješće turističkog vijeća trebala odluku donositi dvotrećinskom većinom (u finalnoj verziji to je sad samo većina), ali i od odluke da članove vijeća regionalne turističke zajednice biraju isključivo članovi skupštine; već je ovdje popušteno, pa je vraćena stara varijanta, prema kojoj po jednog člana delegira i Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora.
Na isti način odustalo se i od pokušaja da se uvede propis prema kojem bi članove vijeća HTZ-a birali isključivo članovi skupštine (i ovdje je na kraju odlučeno da po jednog člana ipak može imenovati HGK i HOK), a prijedlog prema kojem bi pojedini članovi lokalnog turističkog vijeća mogli imati maksimalno 25 posto udjela predstavnika u skupštini vraćeno je na 40 posto, kako je bilo i nekad.
Konkurentnost
Novi Zakon ipak je donio izmjene u ovaj mastodontski sustav, ponajviše tako da su njime značajno izmijenjene dužnosti, zadaće i ciljevi lokalnih i regionalnih TZ-a te same HTZ. Na primjer, novim je Zakonom propisano da će se urističke zajednice ponajprije baviti razvojem proizvoda, a onda i sudjelovati u planiranju investicijskih projekata, apliciranju na natječaje za razvoj javne turističke ponude, raditi na razvoju događaja u destinaciji...
Iz Ministarstva turizma, koje smo pitali o procesu donošenja Zakona, kažu kako su u raspravi o njegovu prijedlogu sudjelovali brojni dionici iz turističkog sustava, uključujući strukovne udruge, predstavnika turističkih zajednica, udruge županija, gradova i općina, kao i stručnjaci iz HTZ-a.
“Svrha cijelog paketa zakona je povećanje ukupne učinkovitosti sustava turističkih zajednica, osobito na regionalnoj i lokalnoj razini, odnosno kroz pretvorbu u regionalne i destinacijske menadžment organizacije. Nadalje, tu je osiguranje dostatnog izvora financiranja, poticanje udruživanja, unapređenje turističke kvalitete i sadržaja turističkog proizvoda te razvoj turističke infrastrukture i očuvanje turističke resursne osnove, odnosno stvaranje konkurentnih destinacija koje će moći kvalitetnije konkurirati na svjetskim tržištima”, poručili su iz Ministarstva.