Ukapljeni prirodni plin (LNG) svjetski je energetski - a možda i geopolitički - “gamechanger”. Tko i dalje ne vjeruje u tržišni potencijal i konkurentnost ukapljenog plina u odnosu na klasični plin transportiran plinovodima, trebao bi pažljivo promotriti što se proteklih mjeseci događalo u Europi.
Europsko plinsko tržište tijekom posljednjih godinu i pol dana prolazi kroz nezapamćeni ciklus niskih cijena kojem se kraj još ne nazire. Tijekom rujna cijena ovog energenta na nizozemskom TTF-u - najlikvidnijoj europskoj burzi - pala je ispod razine od 8 eura za megavatsat. U isto vrijeme prošle godine cijena istog proizvoda bila je tri puta viša, oko 26 eura za megavatsat. Radi se o cijenama na takozvanom day ahead tržištu, gdje se kupuje plin za isporuku sljedećeg dana, a koje zbog toga najbolje reflektira aktualno stanje likvidnosti na tržištu. Rekordno stanje popunjenosti podzemnih skladišta plina u cijeloj EU te povećana proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, posebice vjetra, smanjila je trenutnu potražnju za plinom. Uz to dobava plina iz Norveške i Rusije je na visokom nivou te su na terminal Gate u Rotterdamu pristigla dva broda s LNG-om. Sve navedeno uzrokovalo je višak plina u sustavu, što je smanjilo cijenu na TTF-u, koja je početkom ovog mjeseca bila najniža u posljednjih 10 godina.
Prema podacima analitičke tvrtke Wood McKenzie, isporuke LNG-a na europsko tržište ove su godine porasle za 65 posto
Pojednostavljeno rečeno, europsko tržište zasićeno je plinom i odvija se svojevrsna borba za tržišni udjel između tradicionalnih dobavljača poput Rusije, Norveške i Alžira, te velikih proizvođača ukapljenog plina poput Katara, SAD-a i nekih afričkih zemalja. Kako domaća europska proizvodnja plina rapidno pada, Europa se pokazala kao finalno tržište za sve količine LNG-a koje se ne uspiju plasirati na izdašnije azijsko tržište. Prema podacima analitičke tvrtke Wood McKenzie, isporuke LNG-a na europsko tržište ove su godine porasle za 65 posto, a procjenjuje se kako će sljedeće godine dodatno porasti za bar petnaestak posto.
Ozbiljno ograničenje za još veći plasman ukapljenog plina u Europu dosad je bio nedostatak uvozne infrastrukture u pojedinim dijelovima kontinenta, odnosno nedovoljni kapaciteti plinskih interkonektora, no kako se novi projekti razvijaju, i te prepreke se polako uklanjaju. U onim državama gdje infrastruktura postoji, kao što je Španjolska, LNG je imao strašan utjecaj. Cijena plina na lokalnoj španjolskoj burzi (španjolska se plinom dominantno opskrbljuje putem LNG terminala) u studenom je bila niža od cijene na TTF-u, za sve vrste proizvoda. Taj podatak može se smatrati dokazom tržišne konkurentnosti LNG-a. Ono što europske potrošače svakako može ohrabriti jesu podaci kako u SAD-u zasad ne postoje znaci slabljenja izvoznog potencijala. Upravo suprotno. U SAD-u trenutno funkcionira pet izvoznih terminala za LNG, dva nova se grade, a za jedan je donesena konačna investicijska odluka. Pri tome je važno naglasiti kako je LNG tightness indeks - graf koji prikazuje diferencijal cijene LNG-a na izvoznim terminalima na Atlantskoj obali SAD-a i cijene prirodnog plina na najvažnijem tamošnjem tržištu Henry Hub trenutno na ekstremno niskim razinama od 1$/Mmbtu. Ukratko, čini se da se kroz izvoz američkog LNG-a globalna cijena plina polako poravnava s cijenom na američkom tržištu. Poslovni portal Bloomberg ovih je dana izvijestio o tankerima s LNG-om koji desetak dana plove Mediteranom tražeći najbolju lokaciju i trenutak za iskrcaj tereta. U takvim okolnostima hrvatski LNG terminal s radom bi mogao početi u pravom trenutku, pogotovo s obzirom na to da u regiji nema uvoznih kapaciteta. Tankeri s ukapljenim prirodnim plinom mogli bi sve češće navraćati i na istočnu obalu Jadrana.