Kupujete li ovih dana božićne ukrase, vjerojatno ste već primijetili da većina ima kinesku oznaku proizvodnje. Europa koja je izmislila božićevanje kao tradiciju danas je takvu proizvodnju svela na minimum. Lokalni proizvodi mogu se vidjeti uglavnom na njemačkim i austrijskim lokalnim adventskim sajmovima, a i tamo su često u manjini.
Amerika je još veći potrošač božićnih ukrasa i plastičnih drvaca, većina ih se svake godine kupuje iznova. Čak devedeset posto svih tih ukrasa namijenjenih privatnim kućama i komercijalnim prostorima proizvede se u Kini. Samo prošle godine SAD je iz Kine, po izračunu američkih statističara, uvezao 419 milijuna dolara vrijednu količinu božićnih lampica, i još 2,3 milijarde dolara tešku privagu “ostalih artikala povezanih s Božićem”. Svi ti proizvodi danas se nalaze i na Trumpovu, 5745 proizvoda dugom, popisu kineske robe za dodatno carinjenje. Kineski proizvođači i trgovci s kojima je razgovarao Bloomberg ipak tvrde da od Trumpove carine neće osjetiti ni T.
Kinesko područje Yiwu, između gradova Yiwu i Dongyang u središnjem dijelu kineske provincije Zhejiang (280 kilometara južno od Šangaja), gdje živi otprilike dva milijuna ljudi, danas je potpuno orijentirano na božićnu industriju. Sam grad Yiwu, po riječima posjetitelja, najčešće trgovačkih putnika koji obilaze Kinu u potrazi za jeftinim proizvodima za preprodaju, danas izgleda kao industrijska zona Rovaniemija, laponskoga grada na sjeveru Finske koji živi od mita da tamo stanuje Božićnjak (Djed Mraz, Santa Claus ili kako ga tko već imenuje). Samo, dok je Rovaniemi zimi jezivo hladan, mračan i unatoč grupama turista slabo napučen (62.000 stanovnika), Yiwu je milijunski grad u kojemu je svaki pedalj ispunjen svjetlom koje dolazi s tisuća oglednih stabala i blještavih ukrasa razmještenih po kućama. Nijedan grad na svijetu nije ovih dana toliko okićen kao Yiwu, odakle SAD uvozi sedamdeset posto svih božićnih ukrasa. Nigdje na svijetu zato nema ni tolike koncentracije tvornica koje te ukrase proizvode ni veletrgovaca koji ih pokušavaju uvaliti europskim i američkim robnim kućama i “etno” sajmovima.
Zašto se kineski trgovci Božićem ne boje Trumpovih carina? Računica im je jednostavna i uključuje malu prilagodbu u planiranju proizvodnje i povremeno udruživanje sa susjedima. Ako je jedna kineska tvrtka dosad proizvodila samo žaruljice i 9,3 metra dugu svijetleću ”liniju” prodavala za 5,9 yuana (nešto manje od dolara, oko pet i pol kuna), ove godine se, nakon što je proučila nove carine, ali i očekivan dotok narudžbi iz SAD-a, udružila sa susjednom tvrtkom koja proizvodi drvca. Umjesto da svoje proizvode prodaju posebno, sada izvoze svijetleća drvca. Zato što svijetle, skuplja su, ali su objedinjeni troškovi transporta manji od pojedinačnih, a zajednički “Trumpov” namet nerijetko je manji od iznosa za koji je “oplemenjivanjem proizvoda” porasla njegova cijena. Nije teško izračunati tko tu zarađuje, a tko je ispao budala.
Ranije ove godine, u vrijeme dok se još raspravljalo o carinama, maloprodajni lanci poput Walmarta, Dollar Treeja i Ace Hardwarea uputili su predsjedniku Donaldu Trumpu zajedničko pismo u kojemu su ga pozvali da božićnu rasvjetu ukloni s popisa robe koja će biti dodatno carinjena, jer, napisali su, “ni po kojom ekonomskom ili trgovačkom kriteriju nijedan od tih i sličnih proizvoda nismo našli kod proizvođača izvan Kine”. Čak su zaprijetili da će, zadrže li se carine, tržište ove godine ostati bez lampica. Nisu dobili odgovor od svojeg predsjednika, ali dobili su ga od proizvođača iz Yiwua, koji im je poručio da će, ako se njima ne sviđa njegova nova cijena, robu preusmjeriti na drugo tržište.
Rezultat je dvostruka prilagodba. Kako bi zadržali kupce, američki trgovci moraju im ponuditi kompletnu paletu ukrasa, bogatiju i blještaviju nego lani. A da bi to postigli i usput izbjegli dodatak carini, dodatno su pojačali proizvode. Drvca i svjetiljke koji su se još lani prodavali odvojeno, sada iz Kine stižu u paketu, a američki trgovci onda ih obogaćuju dodatnim detaljima. Na taj način Trumpova carinska akcija postala je proizvodno poticajna, ali ne za američke, nego opet za kineske pogone kojima stižu podebljane narudžbe od američkih trgovaca.
Desetljećima gotovo identični, sada zato iz kineskih pogona stižu ukrasi posebno namijenjeni milenijcima, blijedoružičasti ili u boji mente koja vuče na razvodnjeni Mojito. Svaki dio tog novog mozaika stiže iz nekog drugog, često posebno za tu potrebu izgrađenog pogona. Sve te pogone sada treba koordinirati, usklađivati nabavne lance i prodajne linije.
Kinezi uglavnom ne slave Božić, lokalna potražnja za ukrasima gotovo je zanemariva, ali nijedno područje na svijetu danas nije komercijalno usmjerenije Božiću od područja između Yiwua i Dongyanga. Tamo će božićnica biti najveća, barem za vlasnike tvornica i njihove obitelji. Tvorničari iz Yiwua imaju još jednu prednost – jer su najveći, dosad su bili u mogućnosti svoje proizvode prodavati jeftinije od drugih, često i značajno. Sada, pod pritiskom Trumpovih carina, njima je opet lakše, jer prilagodba novim nametima opet najviše pogađa male.
Tekst u potpunosti preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa