Budući da je prijedlog o povećanju osnovice na koju članovi i predsjednici uprava moraju obračunavati doprinose naišao na brojne kritike, kako poduzetnika tako i političara, mnogi se klade na opciju da će doživjeti sudbinu poreza na nekretnine.
Tome u prilog govore izjave iz redova HNS-a, kao i neslužbene informacije iz same Vlade. Među ostalim, prijedlogu se suprotstavio i HDZ-ov ministar gospodarstva Darko Horvat, a puno povika ne voli ni premijer Andrej Plenković.
Dvije opcije
Kako doznajemo, premijer je ministru financija sugerirao da pronađe rješenje koje će riješiti problem zloporaba u sustavu, ali da zbog toga ne smiju ispaštati pošteni poduzetnici, što znači da će se sadašnji prijedlog zakona sigurno mijenjati do Vladine i saborske procedure. Stoga su u ovom trenutku izgledne dvije opcije: da sadašnji prijedlog zakona doživi određene preinake ili da se izmjene ostave za ambiciozniju reformu kojom bi se na cjelovit način rješavalo pitanje nereda na tržištu rada.
Kao što su već upozorili porezni konzultanti, podaci jasno ukazuju da veći broj direktora i članova koristi mogućnosti da se formalno prijavljuju na minimalnu satnicu i doprinose uplaćuju prema jeftinijoj osnovi, primjerice osnivanjem OPG-a. Ostaje, naravno, pitanje je li problem moguće riješiti tek propisivanjem veće osnovice na koju članovi i predsjednici uprava moraju obračunati mirovinske i zdravstvene doprinose, u ovom slučaju s 0,65 na 1,1 prosječne bruto plaće. Tim prije što će time biti zahvaćeni i oni kojima svako povećanje troška rada predstavlja pitanje opstanka.
Za koje će se rješenje ministar financija na kraju odlučiti, tek treba vidjeti, ali za Danijela Nestića s Ekonomskog instituta to bi svakako trebala biti jedna obuhvatnija reforma koja bi prodrmala sustav i doista pojednostavila radno zakonodavstvo. Međutim, ona pretpostavlja obimne pripreme i postupno uvođenje promjena. Za početak, to bi uključivalo drugačije definiranje sadašnjeg kompliciranog sustava koeficijenata kojim se određuje plaćanje doprinosa. Tako bi se umjesto različitih vidova zapošljavanja, od student servisa do autorskih ugovora i stalnog zaposlenja, mogao uvesti jedinstveni ugovor o radu u kojem bi svi plaćali iste doprinose. Jer, ako bi svi bili na istom sustavu oporezivanja i dohotka, postalo bi svejedno koji ugovor netko ima.
- Mi smo taoci postojećih rješenja. Kad nudimo nova, onda su najčešće u sklopu postojećih. Međutim, ako jedan koeficijent dižemo s 0,65 na 1,1, to ne možemo zvati reformom - kaže Nestić. Uz uvođenje jedinstvenog ugovora o radu, Nestić smatra da bi trebalo odrediti i jednaki minimalni koeficijent za sve. Međutim, onda ostaje pitanje kako nekoga motivirati da doista prijavi pravi iznos plaće. To se osobito odnosi na uplate u mirovinski sustav jer svi oni s primanjima do 75 posto prosječne plaće imaju jednaku mirovinu. Jednako tako, usluge zdravstvenog sustava se koriste bez obzira na to koliko netko u njega uplaćuje.
- U tom bi slučaju trebalo revidirati sustav minimalne mirovine, ali poželjno je razmišljati i o drugačijem načinu financiranja zdravstva - napominje Nestić. Drugačiji način financiranja zdravstva, pak, podrazumijeva smanjivanje doprinosa kako bi se smanjila cijena rada, ali i veće oslanjanje na opće poreze te trošarine na proizvode čija je potrošnja povezana s povećanim zdravstvenim rizicima.
- Zdravstvo se u velikoj mjeri financira prihodima od doprinosa i na taj način povećava trošak rada. Pritom ne postoji motivacija da se plaćaju relativno visoki doprinosi jer se, bez obzira na uplate, dobivaju iste usluge - kaže Nestić. Pritom dodaje kako, u usporedbi s drugim zemljama, Hrvatska ipak ima visoku stopu doprinosa za zdravstvo. Međutim, ako bi se vlasti odlučile na to da se dio zdravstva financira iz općih poreza, ističe da se to treba vrlo pažljivo napraviti jer u tom slučaju postoje dodatni rizici neracionalnog trošenja u sustavu zdravstva. Stoga bi trebalo jasno definirati i zdravstvene usluge koje se pokrivaju iz pojedinih izvora te onemogućiti troškove koji nisu pokriveni zadanim sredstvima.
Nužnost
U svakom slučaju, ako bi se smanjili izdaci koji se pokrivaju iz doprinosa, otvorio bi se i prostor za ujednačavanje različitih ugovora o radu. Poslodavcu bi postalo svejedno hoće li za neki posao angažirati studenta, umirovljenika ili nekome ponuditi stalni radni odnos. Takav bi prijedlog sigurno izazvao pobunu onih koji, primjerice, više koriste studente jer im predstavljaju manji trošak. Međutim, svaka reforma podrazumijeva da će biti onih koji su nezadovoljni, a na Vladi je da javnost uvjeri u njihovu nužnost.
Promjene koje stručnjaci zazivaju na prilično nesređenom tržištu rada podrazumijevaju tijesnu suradnju barem četiri ministra: financija, zdravstva, mirovinskog sustava i rada te gospodarstva. Njihovu tijesnu suradnju, međutim, teško je zamisliti bez vrsnog koordinatora koji bi se bavio ekonomijom, imao jasnu viziju što želi postići i sposobnost da to provede u djelo.
Marić: 'Ništa u reformi nije Sveto pismo'
Ministar financija Zdravko Marić u srijedu je izjavio da se predloženom mjerom po kojoj minimalni trošak mjesečne plaće za svakog vlasnika-direktora tvrtke treba biti veći od 10 tisuća kuna mjesečno ne radi protiv poduzetništva, te da još nije do kraja definirano hoće li ta mjera biti uvrštena u set porezne reforme.
"Žao mi je što se stvara zaključak da se radi nešto protiv poduzetništva. Brojne smo mjere napravili kao rezultat dijaloga s poduzetnicima, pri čemu smo poslušali i usvojili njihove komentare. Čak sam i puno puta bio kritiziran što prečesto vodim dijalog s poduzetnicima", izjavio je Marić novinarima.
Naglasio je kako su u njegovu ministarstvu sami osmislili i napravili puno mjera za poticanje poduzetništva u najširem smislu. "Sada dolazimo do sljedećeg kruga poreznog rasterećenja gdje je iz cijelog seta mjera, devet zakona koji su u javnom savjetovanju, fokus pao samo na jednu koja je također u javnom savjetovanju. Dakle, ništa nije do kraja definirano", istaknuo je.
Na primjedbu da se kažnjavaju svi umjesto samo onih koji zaobilaze propise, Marić je ustvrdio da su poduzetnici okosnica hrvatskog gospodarstva, te da se nijedan problem u društvu ne može riješiti bez jakog poduzetništva.
"Zato i jesmo sve administrativne mjere usmjerili da se olakša, porezno rastereti i naprave stvari koje će pomoći. Ne možemo uvijek od početka biti sigurni da smo pogodili pravu mjeru i pravi efekt, pa zato i idemo u demokratskoj proceduri u javna savjetovanja. Temeljem komentara koje smo zaprimili sigurno je, a to tvrde i porezni stručnjaci, da je tema dobro adresirana, ali postoji način da se ona na adekvatan način regulira i to ćemo i napraviti", poručio je ministar.
Ništa u poreznoj reformi još nije definirano i ništa nije Sveto pismo
Dodao je kako javno savjetovanje traje do 6. rujna, da ima dovoljno prostora za razmjenu mišljenja i komentara, da u četvrtak ima sastanak s predstavnicima Hrvatske udruge poslodavaca, te smatra da će se uspjeti sastati i sa sindikalnim predstavnicima.
"Nakon toga idu i Vladina i saborska procedura i ništa nije u ovom trenutku ništa još nije definirano i ništa nije Sveto pismo", najavljuje ministar financija te navodi da poreznu reformu treba promatrati u cijelosti s obzirom na to da će i građani osjetiti određena porezna rasterećenja.
Što se tiče poreza na nekretnine, Marić je kazao da razumije nezadovoljstvo zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i ostalih gradonačelnika zbog njegova neuvođenja, jer je bila intencija da to bude njihov izvorni prihod.
No, napominje, "u ovom trenutku to nije fokus porezne reforme, nego što veće rasterećenje i gospodarstva i građana u segmentima u kojima će osjetiti najveće benefite reforme što u ovom trenutku iznosi rasterećenje od tri milijarde kuna". (Hina)
Tri prijedloga Danijela Nestića
1. Komplicirani sustav koeficijenata kojim se definiraju doprinosi zamijeniti istim minimalnim koeficijentom za sve
2. Umjesto različitih načina zapošljavanja, uvesti jedinstveni ugovor o radu kojim bi svi plaćali iste doprinose
3. Smanjiti doprinose za zdravstvo i osigurati da se sustav ne financira samo iz doprinosa, nego i iz općih poreza