Bankovna unija

Prijedlog koji je šokirao stručnjake: 'Jednostavno nije trenutak da se Europa tako zbliži'

AUTOR:

OBJAVLJENO:

6.11.2019. u 17:04

AUTOR:

OBJAVLJENO:

6.11.2019. u 17:04

German Finance Minister Olaf Scholz attends a press conference after the federal cabinet meeting in Potsdam, Germany November 15, 2018. REUTERS/Axel Schmidt
Axel Schmidt / REUTERS

Olaf Scholz

Njemački ministar financija Olaf Scholz poprilično je iznenadio europsku financijsku javnost objavom kolumne u koja predlaže dovršetak vrlo važnog projekta Bankovne unije. Može se reći kako je taj Scholzov prijedlog čak i šokirao eksperte jer su do jučer vjerovali kako Nijemci neće pristati na europsko povezivanje sustava osigurane štednje zbog toga što ne mogu zamisliti da se njemačkim novcem isplaćuju štediše problematičnih banaka u neuspješnim europskim zemljama.

Inicijativa njemačkog ministra financija za jačanje novog principijelnog saveza unutar EU dolazi u trenutku kad cijeli niz političkih i ekonomskih silnica povećavaju tenzije između članica. Samo nekoliko dana nakon što je guverner Mađarske banke Gyorgy Matolcsy u Financial Timesu zaključio kako je euro potpuno promašeni projekt, zbog čega pojedinim zemljama treba dopustiti napuštanje eurozone, iz Njemačke je stigao Scholzov prijedlog koji nastavlja podupirati ideju zajedničkog nadzora i sinkronizacije aktivnosti u bankovnom sustavu koji bi na taj način trebao postati doista zajednički te tako dati i zajedničkoj valuti, euru, novu težinu.

Guverner Hrvatske narodne banke, Boris Vujčić, prokomentirao nam je kako je njemačka inicijativa za dovršetak projekta bankovne unije dobra stvar i za EU i Hrvatsku jer je Scholzov prijedlog redefinirao ono najspornije iz ranije zamišljenih integracijskih rješenja europske Bankovne unije. Scholz ima viziju sustava osiguranja depozita u kojem bi štediše do 100.000 eura prvo pokrivao nacionalni osiguravatelj, tek nakon toga europski fond za osiguranje štednje, a ako to ne bi bilo dovoljno, bila bi dopuštena intervencija države u kojoj je locirana problematična banka, i to do određenog limita.

Vujčić je objasnio kako se do Scholzovog prijedloga zamišljala Bankovna unija isključivo sa zajedničkim sustavom osiguranja štednje i jednim europskim fondom za osiguranu štednju. Kad bi neka banka propala u EU, onda bi se prema toj početnoj ideji štediše s iznosima štednje do 100.000 eura isplaćivali iz tog zajedničkog fonda, što nije odgovaralo zemljama s dobrim nacionalnim sustavima osiguranja štednje jer su strahovale da će dugo i vrijedno prikupljana sredstva olako biti potrošena za isplatu štediša propalih banaka u drugim zemljama. Nijemci su bili jako osjetljivi na to pitanje, ali je i u hrvatskim stručnim krugovima kružila priča kako bi taj scenarij nekako trebalo izbjeći jer će ispasti da novac godinama prikupljan od hrvatskih banka završi u nekom zajedničkom europskom fondu za osiguranje štednje. Radi se o ogromnom novcu.

Hrvatska po udjelu u BDP-u ima jednu od najvećih osiguranih štednju u EU te se doista ne čini nacionalnim interesom ostati bez tog novca.

Trenutačno Hrvatska bez problema može pokriti isplate osigurane štednje u slučaju propasti manje ili čak srednje velike banke. U slučaju sistemske bankarske krize u svakoj zemlji, pa tako i u Hrvatskoj, trebat će izraditi posebnu strategiju intervencije, ali i u tom slučaju štediše s iznosima do 100.000 eura trebali bi ostati sigurni.

I dalje ostaje otvoreno pitanje kako će na Scholzov prijedlog reagirati zemlje koje nemaju dobro razvijen sustav osiguranja štednje.

Primjerice, Hrvatska i Njemačka spadaju među zemlje koje imaju ex ante sustav osiguranje štednje što znači da unaprijed predviđamo moguće troškove isplate osiguranih štednih uloga te se na osnovu toga prikuplja novac od banaka kako bi se formirao odgovarajući fond za isplatu. Za razliku, Italija je do sada primjenjivala ex post rješenje tj. skupljali su novce tek nakon što im je neka financijska kuća sa štednim depozitima zapala u probleme.

Bankovna unija pojam je koji označava zajednički sustav nadzora i sanacije banka kojem je osiguranje štednje jedan od ključnih elemenata. Glavni cilj Bankovne unije je saniranje bitnih ugroženih banaka bez novca poreznih obveznika te minimaliziranje utjecaja sanacije na ekonomije zemalja članica. U osnovi se želi spriječiti mogućnost insolventnosti većih i značajnijih bankovnih institucija tako što će im se regulatorno povećati otpornost na financijske krize. Usput će se smanjiti fragmentiranost financijskog tržišta te podići razina ukupne financijske stabilnosti.

Da bi se sve to postiglo, sve članice Unije morat će imati jedinstvena pravila, nadzorni i sanacijski mehanizam te kapitalne zahtjeve za sve financijske institucije.

"Potreba produbljivanja i dovršetka Europske bankovne unije je neporeciva. Nakon godina diskusije treba prekinuti zastoj", poručio je Scholz te tako iznenada dao podršku Europskoj centralnoj banci koja je godina molila europske političare da se dogovore oko Bankovne unije. Pristajanje na bilo kakav oblik europskog fonda za osiguranje znak je velike spremnosti Nijemaca na kompromis. U njemačkoj Asocijaciji štednih banka (DSGV) već su vrlo jako ljuti na Scholza. Šef asocijacije, Helmut Schleweis, već je izjavio kako jednostavno nije trenutak za to da se Europa zbliži tako što će se teret problema prebaciti s jednih na druge.

Prema Vujčićevom mišljenju nejasno je i hoće li proći Scholzov prijedlog da se limitira kupovanja državnih dugova od strane pojedinih banka.

Otpori se mogu očekivati i iz europskih poreznih oaza (Luxemburg, Cipar) jer se zbog Bankovne unije mora riješiti i pitanje jedinstvenog korporativnog poreza na razini EU.

Možda će tek nešto manji problem biti usklađivanje nacionalnih zakonodavstava po pitanju pravila stečajnih postupaka. Primjerice, u pojedinim članicama štedni depoziti su u drugom isplatnom redu, a u drugima su puno niže. Logično je to uskladiti.