Milijun eura uloženih u izgradnju vjetroelektrana generira 345 tisuća eura bruto dodane vrijednosti te stvori 14 novih radnih mjesta. No, ne samo to. Iako Hrvatska uvozi tehnologiju za gradnju vjetroelektrana, pozitivni učinci su svejedno vidljivi i prelijevaju u druge sektore, poput građevine.
Dio je to zaključaka iz rada "Economic Effects of Wind Power Plant Deployment on the Croatian Economy" Željka Lovrinčevića i Davora Mikulića s Ekonomskog instituta Zagreb te Damire Keček sa Sveučilišta Sjever, objavljen u uglednom znanstvenom časopisu iz područja energetike Energies.
U radu se vrši indirektna analiza učinkovitosti poticaja za obnovljive izvore energije (OIE) u Hrvatskoj kroz procjenu multiplikativnih učinaka izgradnje vjetroelektrana na zaposlenost i bruto dodanu vrijednost.
Naime, u cilju postizanja strateških ciljeva smanjenja onečišćenja okoliša od emisije CO2, Hrvatska je odlučila podržati proizvodnju energije iz OIE. Postupak unosa pojedinih vrsta postrojenja za proizvodnju električne energije u sustav OIE definiran je još 2010. godine.
Sukladno tome, investitori ugovaraju dugoročnu kupnju proizvedene energije s Hrvatskim operaterom tržišta energije (HROTE), uz potporu cijena koje su više od tržišnih. Ta shema feed-in tarifa, navodi se u radu, dovela je do značajnih pozitivnih rezultata, postignuvši cilj od 10 posto udjela iz OIE prije planiranog roka u 2020. godini (udio vjetroenergije u ukupnoj potrošnji električne energije u Hrvatskoj treba iznositi između devet i deset posto u 2020. godini).
Tako su, između ostalog, rezultati istraživanja pokazali da investicije i rad hrvatskih vjetroelektrana u razdoblju od 2007. do 2016. godine na godišnjoj razini generiraju od tri do 159 milijuna eura dodane vrijednosti. Istovremeno, ukupni broj zaposlenih koji je generiran na godišnjoj razini kroz investiranje i rad vjetroelektrana kretao se između 264 i 4192 te je svoj maksimum dosegnuo u 2013. godini.
Također, istraživanje je pokazalo i da je multiplikativni učinak jedne novčane jedinice uložene u investicije u vjetroelektrane u Hrvatskoj značajno niži u usporedbi s tehnološko razvijenijim zemljama poput SAD-a, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Danske i ukupne Europske unije zato što Hrvatska uvozi značajan dio opreme neophodne za izgradnju vjetroelektrana.
Iako proizvodnja vjetroturbina i ostale opreme potrebne za vjetroelektrane još nije razvijena u Hrvatskoj, hrvatska industrija sudjeluju u opremanju elektrana, osobito s uslugama za ugradnju, građevinske radove, prijevoz i ostale prateće usluge. Stoga je novost ovog istraživanja da čak i ekonomije usmjerene prema stranoj tehnologiji bilježe socioekonomske koristi jer je analiza pokazala da su pozitivni učinci ipak prisutni te da se prelijevaju u sektore poput prijevoza, građevine i održavanja.
"Poticanje ulaganja u vjetroelektrane pozitivno pridonosi gospodarskoj aktivnosti dobavljača opreme i povezanih izvođača, ugradnji i održavanju takve opreme. Povećanje aktivnosti proizvođača opreme za OIE dovodi do povećanja zaposlenosti i potiče dodatni prihod za sektor kućanstva", navodi se u radu.
S obzirom na to da je trenutačno u izradi nova Energetska strategija Hrvatske, preporuka je da se mjerama industrijske i energetske politike domaći proizvođači uključe u nabavu opreme za vjetroelektrane kako bi se ukupni ekonomski učinak vjetroelektrana na dodanu vrijednost i zaposlenost u budućnosti povećao.
"Kao rezultat toga, ukupni ekonomski učinci razvoja vjetroelektrana na dodanu vrijednost i zaposlenost u budućnosti mogu postati još značajniji", zaključuju autori.