Hrvatska će u ovoj godini za isplatu mirovina potrošiti rekordnih 40,1 milijardu kuna, pokazuju podaci Ministarstva financija i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO).
To je, upozoravaju ekonomisti, dosad najveći iznos potreban za isplatu mirovina u Hrvatskoj. Ovogodišnji je iznos, inače, 1,2 milijarde kuna veći nego lani.
Iako izdaci za isplatu mirovina rastu iz godine u godinu, njihov se udio u hrvatskom bruto domaćem proizvodu (BDP) posljednjih godina smanjuje. Razlog je ubrzanje gospodarskog rasta. Kako pokazuju podaci HZMO-a, dosad najveći udio mirovinskih rashoda u hrvatskom BDP-u zabilježen je 2015. godine, 11,4 posto, a prošle je godine taj udio iznosio 10,3 posto. Podataka za ovu godinu, naravno, još nema, no vjerojatno se neće bitnije razlikovati od onih za 2018.
Unatoč tome, Hrvatska, kada je riječ o održivosti mirovinskog sustava, teško da može mirno spavati. Upravo suprotno, i domaći i strani analitičari već dulje upozoravaju da se naš mirovinski sustav približava točki pucanja. Isplata mirovina, doduše, nije upitna, niti bi to trebala postati u bliskoj budućnosti, ali starenje stanovništva i masovno iseljavanje mlađe populacije isplatu će činiti sve težom.
Sve smo stariji
Slično su upozorenje ovih dana državama članicama eurozone uputili stručnjaci Europske središnje banke (ECB). Prema njihovoj ocjeni u analizi o socijalnim sustavima u eurolandu, mirovinski sustavi u članicama europodručja vape za reformama, koje bi im omogućile dugoročnu održivost. Ocjena je Frankfurta, naime, da su izdaci za mirovine u nizu članica Europske monetarne unije (EMU) dosegli povijesni maksimum i da će nastaviti rasti ne provedu li zemlje reforme. Velika izdvajanja za mirovine prijetnja su javnim financijama u eurozoni, posebno u uvjetima nepovoljnih demografskih trendova, starenja stanovništva i sve duljeg životnog vijeka. Stoga iz Eurotowera članicama zone eura preporučuju da ne odgađaju promjene u mirovinskom sustavu koje bi trebale omogućiti što dulje zadržavanje u svijetu rada.
Iako se preporuke ECB-a odnose ponajprije na članice eurozone, one su, ističu ekonomisti, važne i za Hrvatsku. Radar ECB-a, doduše, u ovom nas istraživanju nije zahvatio, no s obzirom na to da je Hrvatska već napravila prve korake k članstvu u eurozoni, jasno je, kažu analitičari, da i u Zagrebu treba pozorno iščitavati preporuke ECB-a. Tim više što se naš mirovinski sustav suočava s istim, ako ne i težim, izazovima od mirovinskih sustava članica eurozone.
Ovdje je dovoljno spomenuti nekoliko podataka, koji oslikavaju stanje u hrvatskom mirovinskom sustavu. S ukupno 1,24 milijuna umirovljenika, koliko ih je bilo krajem srpnja, i odnosom umirovljenika i radnika od 1;1,29, teško se može govoriti o održivom mirovinskom sustavu. Štoviše, prije bi se moglo reći da je hrvatski mirovinski sustav na staklenim nogama. Na sve je to, uostalom, Zagreb upozorila i Europska komisija, a već sada je jasno da ni prilikom ulaska u eurozonu nećemo izbjeći detaljno skeniranje, ovoga puta od strane ECB-a.
- Jasno je da je to poruka koja se odnosi i na nas. Situacija se mijenja i mirovinski sustav se njoj mora prilagođavati - ističe Danijel Nestić iz zagrebačkog Ekonomskog instituta.
Drugim riječima, na mirovinski se sustav ne može gledati statički, već ga treba mijenjati ovisno o okolnostima u kojima on funkcionira. A te su okolnosti daleko od povoljnih: stanovništvo je sve starije, ljudi sve duže žive i mijenja se stanje na tržištu rada, dok istodobno Hrvati razmjerno rano odlaze u mirovinu i očekuju da im ona bude dovoljna za život, što sada ni izbliza nije. Primjerice, prosječna je hrvatska mirovina u srpnju, prema podacima HZMO-a, iznosila 2959,22 kune, no valja reći da mnogi umirovljenici primaju znatno manje od tog iznosa.
Male mirovine
- Glavno pitanje u Hrvatskoj su male mirovine, a to se ne može riješiti samo tako da ih država poveća. Svi moraju dati doprinos - napominje Nestić.
Da Zagreb ne može ignorirati preporuke ECB-a smatra i njegov kolega iz Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević. I mirovinski sustavi znatno razvijenijih članica EU imaju potrebu za reformom pa reformu ne može izbjeći ni hrvatski mirovinski sustav.
- Budućnost za mirovinske sustave baš i ne izgleda lijepo. U duljem nas razdoblju čeka stagnacija gospodarskog rasta i niske kamatne stope pa je veliko pitanje hoće li mirovinski sustavi uopće biti u stanju kreirati dovoljno prihoda za starije generacije. U takvoj situaciji, zemlje moraju ići ili na produljenje radnoga vijeka, ili na pooštravanje uvjeta umirovljenja jer će jedino to osigurati održivost mirovinskih sustava - kaže Lovrinčević.
Naravno, dodaje, preporuke ECB-a opće su naravi i mogu se protumačiti na različite načine. Ipak, ne može ih se ignorirati.
- U Hrvatskoj se mirovinski sustav transformirao tako da je zapravo postao sustav socijalne pomoći, a u budućnosti će to biti još i više. Ovdje još samo entuzijasti mogu imati neka očekivanja od ovakvoga mirovinskog sustava - upozorava Lovrinčević.
Ni Mirando Mrsić, bivši ministar rada i mirovinskog sustava u Vladi Zorana Milanovića, ne smatra da na upozorenja ECB-a treba zabijati glavu u pijesak. Naprotiv, kaže, i sami smo svjesni da mirovinski sustav treba mijenjati.
- Mirovinski sustav trebamo reformirati, ali ne na način na koji to radi Vlada - poručuje Mrsić.
No, pitanje je koji je to recept održivosti mirovinskog sustava? ECB u svojim preporukama ne daje konkretne prijedloge, što je i razumljivo, s obzirom na to da svaka članica ima svoj sustav mirovina. S druge strane, Banski dvori su odlučili ubrzati razdoblje za odlazak u mirovinu sa 67 godina. To je naišlo na velik otpor hrvatske javnosti, što je pokazalo i gotovo 750.000 potpisa građana koje je prikupila sindikalna inicijativa za raspisivanje referenduma “67 je previše”.
Kada je, pak, riječ o iskustvima članica eurozone s dobi za umirovljenje, analiza ECB-a pokazuje da dobna granica od 67 godina trenutno postoji samo u nekoliko zemalja - Grčkoj, Italiji i Francuskoj. U većini zemalja postoji penalizacija za ranije umirovljenje.
Nestić kaže da treba produljiti radni vijek, no upozorava da ako se tome protivi velik dio stanovništva, onda treba razmisliti o prilagodbama u drugim područjima. Primjerice, u slučaju zadržavanja dobne granice za odlazak u mirovinu od 65 godina, moglo bi se razmisliti o još jačoj penalizaciji ili bi penalizacija mogla ostati kakva je sada, ali bi trebalo stimulirati dulji rad.
Jačanje 2. i 3. stupa
Slične preporuke daje i Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije, koji izlaz vidi u duljem zadržavanju u svijetu rada. Raniji odlazak u mirovinu trebalo bi demotivirati, a dulje zadržavanje u svijetu rada nagrađivati, kaže Bejaković.
Naši sugovornici smatraju i da bi mirovinska reforma trebala ići u pravcu jačanja drugog i trećeg mirovinskog stupa. Nadalje, dio njih smatra da bi trebalo uvesti reda i u povlaštene mirovine, koje bi trebalo izdvojiti iz mirovinskog sustava. Sustav mirovina po posebnim propisima težak je uteg u funkcioniranju hrvatskog mirovinskog sustava, na što su nas svojedobno upozorili i iz Bruxellesa.
Problem s iščitavanjem izvješća ECB-a za Hrvatsku bi mogao biti u tajmingu. Naime, vladajući će uskoro morati odlučiti kako će odgovoriti na zahtjev za raspisivanjem referenduma. Pa iako bi preporuke ECB-a mogle biti hladan tuš za sindikate i njihovu referendumsku inicijativu, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, naglašava da to nije tako.
- Za nas te preporuke ne bi trebale značiti ništa. Ništa ne bi trebale značiti ni za članice zone eura jer su mirovinski sustavi u nadležnosti zemalja članica. Produljenje radnoga vijeka do iznemoglosti ne može biti lajt-motiv mirovinske reforme - zaključuje Sever, koji od vladajućih očekuje da izađu s datumom održavanja referenduma o mirovinskoj reformi.