Čini se kako je s četvrtim krugom porezne reforme napokon dokinuta velika nelogičnost u poreznom sustavu koja je dosad jedinice lokalne samouprave (JLS) uglavnom sprečavala da znatno poskupljuju iznose paušala poreza za vlasnike soba i apartmana.
Naime, kako su Jutarnjem listu potvrdili u Ministarstvu turizma, Ministarstvo financija pristalo je izmijeniti pravilo prema kojem je prihod od paušala poreza na iznajmljivanje, umjesto jedinici lokalne samouprave u kojoj se nalaze sobe i apartmani, odlazio u jedinicu lokalne samouprave u kojoj iznajmljivači imaju prijavljeno prebivalište.
Bolja regulacija
Na tu su nelogičnost turistički sektor i sami iznajmljivači godinama upozoravali Ministarstvo financija, a posebno nakon što je država početkom ove godine izmijenila Zakon o porezu na dohodak te odluku o iznosu paušala poreza u sustavu iznajmljivanja sa sebe prebacila na jedinice lokalne samouprave, nadajući se da će se one odvažiti na poskupljenje rentanja. Pritom im je ograničila samo najniži i najviši iznos paušala po krevetu koji smiju propisati te im dopustila da paušal poreza diferenciraju i po gradskim zonama. No, vrlo se brzo s početkom primjene zakona ustanovilo da se na poskupljenje s dotadašnjih 350 kuna po ležaju odlučila tek mala količina gradova i općina, među kojima je Dubrovnik.
Razlog zašto do bolje regulacije privatnog smještaja nije došlo ležao je upravo u nelogičnosti poreznog sustava: budući da se paušal poreza od iznajmljivanja smatra porezom od dohotka, zakon propisuje da on ostaje jedinici lokalne samouprave u kojoj njegov vlasnik ima prijavljeno prebivalište, a to je gradovima i općinama činilo prilično velik problem.
U praksi, to je zapravo značilo da Zagrepčanin koji renta apartmane u Splitu paušal poreza koji određuje taj grad uplaćuje u proračun Grada Zagreba, dok sam Split od njegova rentanja, u smislu poreznih prihoda, nema baš nikakve koristi.
A onda nema ni velike koristi od poskupljenja poreznog opterećenja u sustavu iznajmljivanja jer novac ionako neće ostajati jedinici koja je povećala porez.
Koliko je ovaj apsurd raširen, ekskluzivno je sredinom mjeseca razotkrio Jutarnji list prikupivši podatke o broju ležajeva koji u sedam velikih gradova uopće nisu u vlasništvu iznajmljivača s tih područja.
Čisto rentijerstvo
Statistika je bila poražavajuća: 64 posto kreveta u Šibeniku nalazi se u vlasništvu osoba koje uopće nemaju tamo prijavljeno prebivalište, u Dubrovniku je to 36,2, u Zadru 34, a u Splitu 30 posto.
“To je zbilja bila apsurdno, mi računamo da na razini zemlje otprilike 50 posto soba i apartmana imaju iznajmljivači koji uopće ne žive u područjima gdje se bave iznajmljivanjem. To je, dakle, čisto rentijerstvo, a da bi se ono bolje reguliralo, trebalo je mijenjati porezne zakone”, kaže naš izvor iz sustava.
Posljednjim krugom porezne reforme sad je kod poreza na dohodak napravljena iznimka za iznajmljivače pa će tako prihod od poreza na turistički najam ostajati gradovima i općinama u kojima se kreveti i nalaze. “Takvom preraspodjelom novac će pripadati gradovima i općinama u kojima se turistička aktivnost i odvija što će se dodatno pozitivno odraziti na ulaganja u turističku infrastrukturu čije je podizanje kvalitete neophodno i za ukupnu kvalitetu turizma, ali i života u određenoj destinaciji”, izjavio je za Jutarnji ministar turizma Gari Cappelli.