Najsigurnije mjesto

Ovdje su milijunaši odlučili dočekati Sudnji dan: 'Novi Zeland nije meta ratnih planova'

AUTOR:

OBJAVLJENO:

9.9.2018. u 14:46

AUTOR:

OBJAVLJENO:

9.9.2018. u 14:46

Jutarnji List

Queenstown, Novi Zeland

Ako imate više novca nego što možete potrošiti u nekoliko uzastopnih života i živite u zemlji u kojoj vam mnogi zamjeraju to bogatstvo - a još k tome imate aktivnu maštu kojoj nije teško zamisliti scenarij poput onog iz serije “Walking Dead” - na raspolaganju vam je više opcija nego što bi to čovjek isprva pomislio.

Godine i godine razgovora o ovakvom ili onakvom Armagedonu među poduzetnicima iz Silicijske doline u posljednje su vrijeme prerasle u žestoku akciju. Recimo, relativno nedavno na Novi Zeland su iz Teksasa isporučena dva bunkera za preživljavanje teška po 150 tona, gdje su ukopana četiri metra pod zemljom. Kako je za Bloomberg otkrio Gary Lynch, direktor tvornice Rising S Co. koja proizvodi te bunkere, kupilo ih je sedam tech milijunaša iz Silicijske doline. Na prvi znak bilo kakve apokalipse, što god to bilo - nuklearni ili regularni rat, nezaustavljivi virus, proleterska revolucija koja kosi pripadnike 1% - imaju razrađen plan da se iz Kalifonije privatnim avionima prebace na Novi Zeland.

“Novi Zeland nije ničiji neprijatelj, nije meta za nuklearne projektile, nije meta ratnih planova. To je mjesto na kojemu ljudi traže utočište”, pojasnio je Lynch.

Izolacija je prednost

I doista, ta otočna država - koja je udaljena više od 4000 kilometara od najbliže druge civilizacije, Australije - ima 4,8 milijuna stanovnika i oko 6 puta više ovaca. Poznata je po svojim prirodnim ljepotama (koje je cijeli svijet imao priliku vidjeti kada je Novi Zeland više nego uspješno glumio Tolkienovo Međuzemlje), dobroj prometnoj povezanosti, nenametljivim političarima koji na posao idu biciklom te cijenama najma životnog prostora koje su upola manje od San Francisca. Stoga nije samo popularno odredište za “preppere” koji strahuju od neizbježnog raspada civiliziranog društva, nego i za tehnološke poduzetnike koji traže mjesto za povoljno uspostavljanje inkubatora za razvoj startup tvrtki.

“Postao je jedno od mjesta za ljude iz Slicijske doline, ponajprije zato što ni po čemu ne nalikuje Siicijskoj dolini”, objašnjava za Bloomberg Reggie Luedtke, američki biomedicinski inženjer koji se u listopadu namjerava preseliti na Novi Zeland u sklopu stipendije Sir Edmund Hillary, što je program kreiran kako bi se privuklo tech inovatore u tu zemlju.

Ljudi iz Kalifornije ispituju 37-godišnjeg Luedtkea odlazi li zbog realizacije nekog plana obrane od apokalipse, jer im je Novi Zeland, izgleda, postao poznat upravo po tome. Takva reputacija je pretvorila izoliranost te zemlje iz nekadašnjeg osnovnog hendikepa u jednu od najvećih prednosti i marketinških doskočica. Zakoni Novog Zelanda dopuštaju imigrantima da, na neki način, kupe državljanstvo. To se ostvaruje preko investitorskih viza, što je omogućilo bogatašima iz cijelog svijeta, ali ponaprije iz Amerike, da nagrnu na Novi Zeland i kupuju raskošna imanja. Oni koji nisu dovoljno pratili na nastavi, morat će proći kroz pješačku proceduru ishođenja papira.

Recimo, milijarder koji se obogatio preko investicijskih fondova Julian Robertson vlasnik je luksuzne kolibe iznad jezera Wakatipu pokraj Queenstowna, popularne turističke destinacije na South Islandu. Predsjednik kreditne zadruge Fidelity National Financial Inc. Bill Foley ima ogroman ranč u regiji Wairarapa, svjeverno od Wellingtona, dok je režiser Titanica i Avatara James Cameron nedavno kupio vilu uz jezero Pounui. Da bi čovjek mogao uopće razmišljati o takozvanoj Investor Plus vizi, mora ostvariti investiciju od minimalno 10 milijuna novozelandskih dolara, ili oko 6,7 milijuna pravih dolara, unutar tri godine. U fiskalnoj godini 2017., nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, za takvu vizu prijavilo se 17 Amerikanaca. U prethodnim, Obaminim godinama, prosjek je bio 6 prijavljenih godišnje.

Više od 10 Amerikanaca sa Zapadne obalo kupilo je višemillijunska zdanja u regiji Queenstown u posljednje dvije godine, kaže Mark Harris, izvršni direktor za nekretnine u lokalnom uredu Sotheby’sa. U kolovozu, djelomično kao odgovor na američku šoping groznicu na području luksuznih nekretnina, vlada Novog Zelanda uvodi zabranu kupovanja kuća za strance, s restrikcijama koje će stupiti na snagu u narednim mjesecima.

12 dana za državljanstvo

Peter Thiel, internetski milijarder i suosnivač PayPala, izazvao je provalu bijesa kada mu je odobreno državljanstvo nakon što je u zemlji proveo samo 12 dana. Taj slučaj doveo je do optužbi da se putovnica Novog Zelanda nalazi na otvorenom tržištu. Thiel posjeduje imanje vrijedno 13,8 milijuna dolara koja se prostire na 193 hektara u mjestu Wanaka, gdje ima pogled na vrhove prekrivene snijegom. Kupio je još jednu kuću u Queenstownu, za koju se zna da je opremljena sobom panike.

“Ako ste tip osobe koja si kaže ‘imat ću spreman alternativni plan kada udari Armagedon’, onda ćete odabrati najudaljeniju moguću lokaciju i najsigurnije okruženje, i ako malo proguglate - to je Novi Zeland”, kazao je za Bloomberg bivši premijer te zemlje John Key. “Poznati smo kao zadnja autobusna stanica na planetu prije Antarktika. Jako puno ljudi reklo mi je da bi voljeli posjedovati nekretninu na Novom Zelandu za slučaj da svijet ode k vragu.”

‘Pristupačan’ plan b

Lokalci - poznati u svijetu kao Kiwiji - smatraju da je to sve skupa i suludo i zabavno, kaže Key, ali da je za neke od najbogatijih ljudi na svijetu priča sasvim logična.

“Živimo u svijetu u kojemu neki ljudi imaju nevjerojatno bogatstvo i dođu do točke gdje, kada imate toliko novca, ulaganje samo malog postotka u taj plan B nije tako ludo kao što se isprva čini.”

Na tri nedavne večere s kojima je upoznat Bloomberg gosti su razgovarali o bijegu na Novi Zeland dođe li do frke. Na jednoj večeri je poznati investitor rizičnog kapitala detaljno opisao svoje planove za bijeg. U garaži svoje kuće u San Franciscu ima torbu s oružjem koja visi s upravljača motocikla. Motor će mu omogućiti da se probije kroz promet na putu do privatnog aviona, a oružje je tu iz očiglednih razloga - za obranu od bezumnih zombija koji će mu se naći na putu (ili u realnijem slučaju da s puta skloni kmetove koji traže spas za sebe i svoju obitelj). Prvo će manjim avionom odletjeti na aerodrom u Nevadi, gdje u hangaru čeka mlažnjak. Od tamo će on i još četiri suvlasnika odletjeti na sigurno - na Novi Zeland (odnosno Aotearou, što na maorskom znači Zemlja dugog bijelog oblaka).

Sam Altman, predsjednik startup inkubatora Y Combinator, otkrio je 2016. da planira uteći na Novi Zeland s Thielom, ali sada kaže da se samo šalio.

“Svijet je međupovezan i ako bi se išta loše dogodilo, svi bismo bili u istim problemima, nažalost. Mislim da nije moguće jednostavno pobjeći i sakriti se negdje u kutu planeta”, kaže Altman za Bloomberg.

Dodaje da je biološko ratovanje najveća prijetnja civilizaciji i da ljudi nisu dovoljno prestrašeni koliko bi trebali biti. Stoga on ima uvijek spremnu torbu s oružjem, antibioticima, baterijama, vodom, dekama, šatorom i gas maskom.

Ustanak protiv najjačih

Robert Vicino, osnivač tvrtke Vivos Project koja gradi ogromne podzemne bunkere, navodi da su milijunaši i milijarderi iz Silicijske doline na lanjskom Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu u Švicarskoj stalno razglabali o bijegu na Novi Zeland. Kaže da predviđaju “revoluciju ili promjenu klime u kojoj će društvo napasti članove 1%”. Dakle, njih. No Vicino kaže da Novi Zeland nije najbolja opcija, jer da bi tsunami izazvan udarom asteroida u Tihom oceanu potopio najvišu točku na otoku.

Ali, novac ne pita za takve tričarije, a Vicino je biznismen, pa kad netko naruči bunker za Novi Zeland, Vicino ga rado isporučuje. Recimo, sada radi na bunkeru koji će ići na sjeverni vrh South Islanda i može primiti 300-tinjak osoba. Cijena je solidnih 35 tisuća dolara. Po osobi.

Najskuplji bunker koji je na Novi Zeland isporučila tvrtka Rising S koštao je 10,5 milijuna dolara, ali riječ je o puno manjim nastambama. Dva bunkera, svaki od po 92 kvadrata, koja su isporučili početkom ove godine morala su biti rasformirana na više dijelova i spakirana na 19 kamiona s prikolicama. Jedan je preko Pictona, s druge strane tjesnaca Cook u odnosu na Wellington, transportiran u uspavano mjestašce na zapadnoj obali otoka. Drugi je pristao u luku Waitemata u Auckandu i potom produžio negdje u Northland.

Za iskapanje tla, smještanje bunkera i zatrpavanje zemljom potrebno je oko 2 tjedna rada. Ako je riječ o bunkeru prosječne veličine. Sve se radi vrlo diskretno, na način da lokalno stanovništvo ne zna ništa o tome. Kada se instaliraju, ništa u eksterijeru ne odaje da su tu nalaze betonske kutije za preživljavanje sudnjeg dana.

“Nema nikakvih tragova, čak niti vrata”, kaže Lynch iz tvrtke Rising S.