Regule EU

Od 2020. nijedna hrvatska kompanija neće moći imati tajnog vlasnika

AUTOR:

OBJAVLJENO:

16.8.2019. u 13:20

AUTOR:

OBJAVLJENO:

16.8.2019. u 13:20

Zagreb, 110918.
Konferencija Europske investicijske banke, predstavnistva Europske komisije u Zagrebu i Hanza Medije pod nazivom Industrijska proizvodnja i strana ulaganja odrzala se u hotelu Esplanade.
Na fotografiji: Branko Roglic.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX

Branko Roglić, vlasnik tvrtke Orbico

Od sljedeće godine i u Hrvatskoj je odzvonilo tajnom vlasništvu nad tvrtkama. Javnost će, naime, moći saznati tko su stvarni vlasnici hrvatskih i podružnica stranih tvrtki, kao i udruga, zaklada i fundacija.

Posljedica je to izmjena Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, kao i Pravilnika o Registru stvarnih vlasnika. Izmjene je Hrvatska u svoj pravni sustav unijela na temelju direktiva Europskog parlamenta i Europskog vijeća iz 2015. i 2018. godine, čiji su cilj transparentniji podaci o vlasničkoj strukturi tvrtki.

Naravno, glavni razlog ovih izmjena je sprečavanje pranja novca, utaje poreza i ostalih prijevara u poslovanju ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Europskoj uniji. No, u našem slučaju radi se i o skidanju vela tajne s jednog od ključnih pitanja koje se pojavljuje u javnim raspravama, a to je tko su stvarni vlasnici tvrtki i drugih organizacija. Kako i u samom Uredu za sprječavanje pranja novca ističu, pojam stvarnog vlasnika nije isti kao i pojam pravnog vlasnika.

Skrbnici ostaju

 Iako to na prvi pogled može značiti i da će iz vlasničke strukture hrvatskih tvrtki nestati skrbnički računi, koji su dosad bili jedan od glavnih instrumenata neotkrivanja identiteta vlasnika u brojnim hrvatskim tvrtkama, to se, kako doznajemo u Uredu za sprječavanje pranja novca, ipak neće dogoditi. U tom nam tijelu, naime, kažu kako su skrbnički računi regulirani Zakonom o tržištu kapitala, kao i odlukama SKDD-a. Dodaju kako ni direktive EU ne ukidaju skrbničke račune.

Ipak, sada bi se trebalo znati tko stoji iza skrbničkih računa, budući da će se u Registar stvarnih vlasnika trebati upisati fizičke osobe koje se nalaze u vlasničkoj strukturi neke tvrtke. To se, međutim, ponajprije odnosi na stvarne vlasnike dioničkih društava koji ne kotiraju na burzi, dok su za dionička društva čijim se dionicama trguje na burzi pravila igre ipak malo drukčija. Naime, ocjena je da je vlasništvo nad tvrtkama čije dionice kotiraju na burzi transparentno, pa one, objašnjavaju u Uredu za sprječavanje pranja novca, nisu dužne u Registar stvarnih vlasnika upisati podatke o stvarnim vlasnicima vlasničkih udjela, nego samo podatke o tome na kojoj burzi kotiraju i od kada te imaju li izdane dionice na donositelja.

Pitanje vlasništva nad hrvatskim tvrtkama već je desetljećima među najkontroverznijim pitanjima hrvatske tranzicije. Nitko u ovom trenutku ne može sa sigurnošću reći u kojoj je mjeri tajno vlasništvo nad tvrtkama rašireno u Hrvatskoj. Prema nekim procjenama, tajni bi vlasnici u svojim rukama mogli držati i trećinu vlasničkog udjela u hrvatskim tvrtkama. Modeli prikrivanja stvarnih vlasnika u nas su u protekla tri desetljeća prilično razrađeni i kreću se od ortačkih ugovora pa do već spomenutih skrbničkih računa.

Uostalom, još je bivša premijerka Jadranka Kosor upozorila na problem stvarnih vlasnika u medijima. Iako su ondašnju premijerku zanimali ponajprije mediji, već tada, 2011. godine, mogla su se čuti upozorenja da je problem stvarnog vlasništva daleko širi.

- Problem tajnog vlasništva u Hrvatskoj je izražen - upozorava i Darinko Bago, predsjednik Uprave Končara, koji kaže da podržava pokretanje Registra stvarnih vlasnika.

- Nešto takvo apsolutno je potrebno kako bi se vidjelo upravljaju li pojedinim tvrtkama ljudi iz sjene ili ne - dodaje Bago.

I ostali poduzetnici s kojima smo razgovarali podržavaju zaživljavanje Registra stvarnih vlasnika.

Početak 2020.

 - Meni je osobno nevjerojatno da postoje ljudi koji su vlasnici tvrtki, a da se kao formalni vlasnici navode drugi. Dobro je da ćemo sada napokon znati tko su stvarni vlasnici - ističe Branko Roglić, vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora Orbica. Dodaje kako je on jedini i stvarni vlasnik svoje tvrtke te da ne zna zašto bi se netko predstavljao kao vlasnik bilo koje tvrtke ako to nije.

- U redu je da podaci o vlasništvu budu transparentni - kratko nam je rekao i Zdravko Jelčić, suvlasnik i predsjednik Uprave požeškog Spin Valisa.

U Uredu za sprječavanje pranja novca ističu da će Registar stvarnih vlasnika zaživjeti početkom sljedeće godine. Taj će se registar, dodaju, povezati sa sličnim registrima iz drugih članica EU putem središnje europske platforme do 10. ožujka 2021. godine. Registar stvarnih vlasnika bit će javno dostupan od 1. siječnja sljedeće godine, što je u skladu s europskim direktivama, koje članicama EU nalažu da registre stvarnih vlasnika uspostave i javnosti otvore do 10. siječnja 2020. godine. Do kraja ove godine riješit će se pitanje naknade za pristup registru, koja, ističu u Uredu, neće smjeti biti veća od administrativnih troškova stavljanja informacija na raspolaganje, uključujući i troškove održavanja i daljnjeg razvoja registra. Podaci iz registra ponajprije su namijenjeni bankama, zatim službenicima Ureda za sprječavanje pranja novca, ministarstava, HNB-a, Hanfe, Državnog odvjetništva i SOA-e.

Inače, upis u registar je već počeo. Preciznije, tvrtke svoje stvarne vlasnike u registar upisuju od 3. lipnja, a udruge od 1. srpnja. Rok za upis je posljednji dan ove godine. Osoba ovlaštena za upis upisuje podatke u registar korištenjem web aplikacije Fine, uz digitalni certifikat, ili u poslovnicama Fine, na za to predviđenim obrascima. Do kraja prošlog tjedna, prema podacima Ureda, svoju su obvezu upisa u registar ispunila 28.322 aktivna pravna subjekta.

Tko je izuzet

Upis u registar nije dragovoljan, nego obvezan za najveći dio tvrtki i organizacija. Sukladno propisima, od obveze upisa podataka u registar izuzete su jedino ustanove kojima je država ili jedinice lokalne samouprave jedini osnivač, kao i ministarstva, tijela državne uprave, komore, sindikati, udruge poslodavaca, političke stranke i zadruge. Razlog je to što se nad njima ne može ostvariti vlasništvo preko dionica ili poslovnih udjela, kao i to što su podaci o njima javno dostupni. Obvezu upisa nemaju ni obrti i slobodna zanimanja.

Eventualno izbjegavanje obveze upisa, tvrtke i njihove čelne ljude skupo će stajati. Za one tvrtke i organizacije koje do kraja godine ne upišu točne i ažurirane podatke u Registar stvarnih vlasnika propisana je novčana kazna od 5000 pa do 350.000 kuna, a za člana uprave ili drugu odgovornu osobu predviđena se kazna kreće u rasponu od 5000 do 75.000 kuna. Za najteže prekršaje - one na temelju kojih je ostvarena imovinska korist ili je nastala šteta - tvrtki ili organizaciji može se izreći i dvostruko veća novčana kazna, u iznosu do čak 750.000 kuna, dok bi član uprave ili druga odgovorna osoba u takvom scenariju mogla biti kažnjena i do 100.000 kuna, upozoravaju iz Ureda za sprječavanje pranja novca.

“Potreba za točnim i ažuriranim informacijama o stvarnom vlasniku ključan je čimbenik za pronalazak osoba koje se bave pranjem novca i financiranjem terorizma te počinitelja drugih kaznenih djela koji bi u protivnom mogli sakriti svoj identitet iza složenih vlasničkih struktura trgovačkih društava i drugih pravnih subjekata, koristeći pritom financijske sustave za skrivanje i prebacivanje novčanih sredstava po cijelom svijetu, prikrivajući time pravi izvor nezakonito stečenih sredstava”, naglašavaju u Uredu. Dodaju kako je stvarni vlasnik uvijek fizička osoba.

Vladajući pritom ističu kako se tvrtkama i organizacijama time ne nameće nova obveza, niti otežava poslovanje. Za sam upis u registar ne plaća se naknada, poručuju iz Ureda.

No, poduzetnici smatraju da je država ipak trebala više poraditi na tome da ih informira o čemu je riječ. Neki od naših sugovornika, primjerice, nisu niti znali da već sada imaju obvezu upisa u registar, dok su nam drugi rekli da su o tome doznali “sasvim slučajno i samo u grubim crtama”.

Sklizak teren

K tome, pojedini stručnjaci upozoravaju da kreiranje Registra stvarnih vlasnika može biti i sklizak teren. Vlado Brkanić, financijski savjetnik, primjerice, smatra da nema jamstava da će tvrtke davati točne podatke o svojim stvarnim vlasnicima, kao i da će vjerojatno trebati mijenjati Zakon o trgovačkim društvima, u kojem postoji institut tajnoga društva, koje je legalno.

- Slažem se da tajno vlasništvo može biti plodno tlo za razne vrste kriminala, no sve ovo mi ipak zvuči kao pomalo naivna ideja. Bojim se da će oni koji se time bave uvijek naći načina da zaobiđu propise - ističe Brkanić.

Bago, pak, upozorava da bi se skrivanje stvarnih vlasnika tvrtki moglo nastaviti preko fondova koji ulažu u tvrtke.

Kome je dosad tajno vlasništvo pomoglo u upravljanju biznisom

U nizu primjera zloupotreba tajnog vlasništva, stručnjaci navode nekoliko uobičajenih. Ako nečija tvrtka, primjerice, potone u dugove, pa vlasnik ne može otvoriti novu tvrtku dok ih ne podmiri, nije rijetka pojava, upozorava Brkanić, da vlasnik dugovima opterećene tvrtke novu tvrtku osniva preko druge osobe. Druga osoba tada se formalno vodi kao osnivač iako tvrtka zapravo pripada nekom drugom.

Drugi primjer zlouporabe je “razbijanje” vlasničkog udjela jedne osobe na više manjih, a najčešće s ciljem izbjegavanja davanja ponude za kupnju svih dionica, za što najvjerojatnije taj dioničar nema dovoljno novca ili to jednostavno ne želi. U takvim slučajevima, dioničar se vodi kao vlasnik, primjerice, 24 posto dionica dok je ostatak njegova vlasništva preko skrbničkih računa razmrvljen na manje dijelove.

- Tako izgleda kao da imate manje od kontrolnog paketa dionica, a zapravo upravljate tvrtkom - primjećuje Bago.

Ipak, u Hrvatskoj možda i najpoznatiji oblik prikrivenog vlasništva predstavljaju, ističu stručnjaci, u javnosti već odavna spominjani ortački ugovori. U tom slučaju pravi vlasnici tvrtke ostaju skriveni dok se kao formalni vlasnici u dokumentima navode drugi ljudi.