Direktor Iverpana Mladen Jambrović, trgovačke i proizvodne tvrtke iz Zagreba koja se bavi artiklima i materijalima za izradu namještaja i uređenje doma s oko 110 milijuna kuna prometa godišnje, obratio se Poreznoj upravi putem sustava "Pišite nam" s pritužbom na rad službenika te upisao da je taj službenik - ministar financija Zdravko Marić. Razlog: mjere za očuvanje likvidnosti u doba korona-krize. Trgovine su im zatvorene odredbom Nacionalnog stožera civilne zaštite, prihodi drastično padaju (kaže da će se granica od 20 posto debelo prekoračiti), a ne može odgoditi plaćanje PDV-a; mora ga platiti po obračunu, a ne po naplati fakture. PDV za veljaču Iverpanu je oko 1,8 milijuna kuna i plativ je do 31. ožujka. Tvrtka, napominje Jambrović, mjesečno za plaće izdvaja 1,9 milijuna kuna.
"Takva naplata PDV-a nije u redu ni u normalnim vremenima, a u ovima, kada taj novac znači održavanje tvrtke na životu i održavanje ekonomskog lanca kroz plaćanja dobavljačima i zaposlenicima, kontinuitet takvog stava države - da platimo i ono što nismo naplatili - sramotan je. Većinu prometa koji smo ostvarili u veljači još nismo naplatili, pa tako ni dio koji pripada državi. I sada iz vlastite akumulacije moramo platiti PDV državi koja nam navodno pomaže da ostanemo likvidni… Pa tko je tu lud? O kakvim mjerama za poticanje likvidnosti vi govorite", napisao je Poreznoj upravi. Odgovor još čeka, a nama je opisao s čime se sve sada suočava u borbi za očuvanje poslovanja.
Možete li na svojem primjeru opisati kako trenutno izgleda voditi biznis u Hrvatskoj, u kompaniji pogođenoj korona-krizom?
- Srednje smo velika tvrtka koja je u posljednje dvije godine investirala u nove pogone i nove strojeve oko 6,5 milijuna eura i povećala broj zaposlenih sa 145 na 195. Pritom su i plaće rasle u prosjeku 20 posto. To je, dakako, i snažan pritisak na troškovnom dijelu našeg proračuna. S druge strane, zbog sezonalnosti našeg sektora, najmanje je prometa od prosinca do ožujka, a glavnina u travnju i svibnju. Dakle, prvi kvartal su rezerve, a pumpanje novčanog tijeka je drugi kvartal. To će sada izostati. Povrh toga, budući da u najvećoj mjeri radimo s obrtnicima, mikropoduzetnicima i malim poduzetnicima, kreditiramo ih kroz odgodu plaćanja. To znači da ono što u jednom mjesecu prodamo, u tom mjesecu u velikoj mjeri ne naplatimo, pa tako niti ne uzmemo od naših kupaca ono što pripada državi. Zbog propisa takvih kakvi jesu, cijelo vrijeme zapravo beskamatno financiramo državu uplaćujući i PDV koji nismo naplatili. Nemogućnost čak ni odgode, a kamoli oprosta plaćanja PDV-a za veljaču sramotna je i katastrofalna mjera koja ima kontraefekt na likvidnost. Novac koji sada moramo uplatiti za PDV, omogućio bi nam, uz druge Vladine mjere, da dva mjeseca bez problema isplatimo praktički punu plaću svim radnicima.
Kako ćete se snaći s plaćama, hoćete li morati otpuštati?
- Razgovarali smo praktički sa svim radnicima izravno. Ukratko smo im predstavili situaciju u kojoj se našla tvrtka te plan aktivnosti i naš jedini pravi cilj za ovu godinu - zadržati sva radna mjesta. Razradili smo desetak scenarija o tome što učiniti i kako ovisno o razvoju situacije i sada se prema tome ponašamo. Svi koji mogu raditi od kuće - rade od kuće. Ostatak je podijeljen u dva tima - jedan radi prva dva tjedna, drugi će raditi druga dva tjedna. Oni koji ne rade, poslani su na godišnji odmor. I zahvalni smo što su to prihvatili, ali i oni su svjesni da ćemo ove godine morati štošta žrtvovati da bismo opstali.
Što ste im rekli, hoćete li moći zadržati dosadašnju razinu plaća?
- Ključna je otvorena i pravodobna komunikacija s radnicima i o mjerama koje ćemo biti prisiljeni poduzeti. Dok god budemo mogli, pokušat ćemo zadržati pune plaće. To je važno i sa psihološke strane za njih same, za njihovu sigurnost i mogućnost da se koncentriraju na posao, znajući da će moći podmirivati svoje obaveze. No, to je važno i zbog toga što će, kad pandemija popusti, moći biti i kreatori potrošnje. A to će gospodarstvu jako, jako trebati u tom razdoblju. Ako im drastično srežemo sve, oporavak će biti dulji i bolniji. I zbog toga nam treba pomoć države. U Velikoj Britaniji država daje puno više za subvenciju plaće i mislim da je to pravi put dok se situacija ne stabilizira. No, mi ćemo prihvatiti što se nudi, pa smo se prijavili za subvenciju minimalne plaće, a mi ćemo isplatiti punu plaću. Dakako, pokušat ćemo iskoristiti i mogućnost odgode plaćanja poreza na dohodak, prireza, doprinosa… za koje smatramo da bi, barem u jednom dijelu, trebali biti i otpušteni, a ne samo odgođeni. I tako ćemo dok god budemo mogli.
Svim gospodarstvenicima ključno je da se ne stane, da iz svojeg poslovanja mogu ostvarivati prihode. Jer, da su htjeli biti na državnim jaslama, ne bi pokretali svoje poslove. Sada nam treba sva pomoć da što prije dođemo do toga da ponovno iz vlastitog poslovanja možemo podmirivati sve obaveze.
Kako ocjenjujete Vladine mjere, pomoć?
- Dio Vlade koji se bori s pandemijom je u trećoj fazi borbe, a dio koji se suočava s problemima u gospodarstvu je u prvoj fazi i grčevito je se drži. Sada je vrijeme da se krene dalje s mjerama. Država mora biti hrabrija i odlučnija te povući poteze koji će tome stvarno i pridonijeti. Ova kriza još nije viđena u povijesti i nema smisla tražiti rješenja u prošlosti. Treba povući poteze koji još nisu viđeni i oni koji to naprave, oporavit će se brže i omogućiti gospodarstvu da brže zacijeli i makne se s državne pomoći.
Država mora prihvatiti činjenicu da inzistiranje da se proračun puni iz ranjenog gospodarstva znači da će u prvom mjesecu dobiti novac, a već u idućem neće imati ni gospodarstva koje bi trebalo uplaćivati novac ni novca u proračunu, a opterećenje će biti osjetno veće jer će udar na socijalnu pomoć biti izniman. I opet će se morati zaduživati na međunarodnom tržištu, i to u puno duljem razdoblju jer će se gospodarstvo puno dulje oporavljati.
Hoćete li koristiti kredite koji su ponuđeni za likvidnost?
- Uz zahtjev za subvenciju plaće, prva stvar, pa čak i prije nego što su obznanjene Vladine mjere, s našom smo poslovnom bankom počeli razgovarati o moratoriju na dva kredita koji imamo. I reakcija poslovne banke bila je pozitivna. Osim toga, imamo mogućnost koristiti prije odobren kredit za likvidnost koji nam dosad nije trebao i pokušat ćemo ostati unutar tih granica. Novi krediti su nova zaduživanja i nove obaveze i nisu nam na popisu omiljenih mjera. Naravno, ako ne bude išlo drugačije, zadužit ćemo se ponovno - kod vlasnika, kod banaka. Procijenit ćemo što će biti potrebno. No, trenutno se ne trudimo gledati jako daleko u budućnost jer je to gubitak energije s obzirom na to da ne znamo u kojem će se smjeru od idućeg tjedna kretati situacija s pandemijom. Fokusiramo se na ono što možemo i moramo napraviti danas i sutra te da to obavimo najbolje što možemo.
Ono što u ovom dijelu smatram važnim jest da krediti budu dostupni, a kriteriji blaži za širi krug mikropoduzetnika i malih tvrtki i obrtnika kako bi i oni mogli ostati u krugu redovitog podmirivanja obaveza prema dobavljačima i zaposlenima. Osim kamate koja nikako ne bi smjela biti veća od 1 posto, ključna bi mjera trebao biti poček od najmanje devet mjeseci do godinu dana.
Što bi se još moglo poduzeti?
- Primjerice, HEP kao državna tvrtka nije donijela mjere da će izjednačiti cijene za gospodarstvo s onima koje plaćaju kućanstva. To bi se moglo učiniti i ta bi mjera proizvodnim tvrtkama sigurno puno značila, a znamo što proizvodne tvrtke znače za gospodarstvo. Nama je sada, primjerice, račun za struju mjesečno oko 90.000 kuna.