Loša vijest za okoliš

Nikad u posljednjih deset godina nije bilo jeftinije otkriti barel crnog zlata

AUTOR:

OBJAVLJENO:

14.6.2019. u 8:40

AUTOR:

OBJAVLJENO:

14.6.2019. u 8:40

Oil field pump jacks at sunset, Image: 169754773, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Panthermedia
Tomislav Zivkovic / Profimedia, Panthermedia

Crpljenje nafte, ilustracija

Kada su prije nekoliko godina domaći mediji izvještavali o navodnim idejama hrvatske Vlade da 49 posto udjela u nacionalnoj naftnoj kompaniji Ini od mađarskog MOL-a otkupi novcem od prodaje 25 posto Hrvatske elektroprivrede, javnost je reagirala gotovo unisonom osudom takve ideje. Bila bi to, tvrdilo se, prodaja “tvrtke budućnosti” radi kupnje “kompanije prošlosti”, a takav narativ o skoroj propasti globalne naftne industrije vrlo su predano gradili i predstavnici “stručne zajednice”, poput bivšeg ministra zaštite okoliša i energetike Slavena Dobrovića.

Nije teško pretpostaviti na čemu su se takve slutnje temeljile. Naftna industrija tijekom proteklog desetljeća našla se stiješnjena između dva negativna trenda. S jedne je strane jačanje svijesti o potrebi zaustavljanja klimatskih promjena rezultiralo ozbiljnim politikama usmjerenim na smanjenje energetskog korištenja nafte, a s druge je iscrpljivanje konvencionalnih ležišta industriju guralo u sve kompleksnije projekte, dižući cijenu otkrivanja novih rezervi i njihova privođenja proizvodnji.

Tako se predviđalo, no kako to obično biva, predviđanja su se pokazala pogrešnima. Globalna potrošnja nafte posljednjih godina polako, ali sigurno raste. Lani se pojedinih dana približila “psihološkoj granici” od 100 milijuna barela dnevno. A sada i drugi dio ove predikcije - koji je izgledao vjerojatnije - također pada u vodu. Naime, kako je ovih dana objavila američka Uprava za energetsko informiranje (EIA), lani je cijena pronalaska novih rezervi za globalne naftne kompanija bila najniža u deset godina.

Analizirajući podatke iz godišnjih izvještaja 116 međunarodnih naftnih kompanija čije dionice kotiraju na burzi, a bave se istraživanjem i proizvodnjom sirove nafte, stručnjaci iz EIA-a izračunali su da je 2018. godine trošak svakog novog otkrivenog barela nafte iznosio 15,3 dolara. Zanimljivo, radi se o upola nižem iznosu nego 2015. godine, kada su naftne kompanije po svakom novom barelu trošile 30-ak dolara. Ovaj je izračun indikativan, iako ga ne treba uzeti doslovno. Poslovne aktivnosti na projektima istraživanja novih rezervi nafte često se vremenski ne poklapaju s računovodstvenim knjiženjem troškova. Zbog toga se mogu dogoditi neravnoteže, i na strani troškova, i na strani otkrića.

Da bi se to krivo tumačenje rezultata spriječilo, naftna industrija uvela je praksu izvještavanja u trogodišnjim prosjecima, no u ovom slučaju i u duljem je periodu vidljiv trend pada troškova.

Loše su to vijesti za okoliš i okolišne aktiviste. Jeftinija nafta konzekventno je dostupnija, a dostupniji energent troši se više od onog nedostupnog. Prema istom setu podataka iz EIA-a, lani je otkriveno 10,3 milijarde barela ekvivalenta nafte više nego što je proizvedeno. Dakle, tempo otkrivanja nadmašuje tempo proizvodnje, što je još jedna garancija relativno povoljne cijene troškova proizvodnje nafte. Ovakav razvoj događaja ipak je bitno iznenađenje s obzirom na dugoročne trendove, što pokazuje i izračun energetske efikasnosti proizvodnje nafte. Račun EROeI (eng. dobivena energija na uloženu energiju) u ranim godinama naftne proizvodnje dosegnuo je i odnos sto prema jedan. Dakle, da bi se dobilo sto kilovatsati energije sadržane u sirovoj nafti, trebalo je uložiti samo jedan kilovatsat energije.

Tijekom godina, kako je naftna industrija razvijala sve dublja i kompleksnija nalazišta, taj se omjer smanjivao. Prema nekim analizama, u slučaju proizvodnje iz škriljavaca - koja čini, de facto, cjelokupni rast globalne proizvodnje tijekom posljednjih deset godina - taj je omjer pao na oko četiri i pol prema jedan. Kad se tome pridoda energetski gubitak koji se ostvari pri preradi nafte u derivate, jasno je zašto su mnogi iznosili crne prognoze o održivosti naftne industrije. No, kako tehnologija napreduje, a volumen proizvodnje nafte iz škriljavaca raste, evidentno je da dolazi do povećanja ekonomske, ali i energetske učinkovitosti procesa. Valja se opet prisjetiti vizionarskih riječi šeika Jamanija, nekadašnjeg saudijskog ministra nafte: “Kameno doba nije završilo zbog nedostatka kamena, pa ni naftno doba neće završiti zbog nedostatka nafte”...