Pitanje od milijun dolara

'Nedostaje nam radne snage u građevinarstvu, možda bismo se trebali ugledati na Sloveniju'

AUTOR:

  • Jozo Vrdoljak/Privredni.hr

OBJAVLJENO:

16.5.2019. u 13:37

AUTOR:

  • Jozo Vrdoljak/Privredni.hr

OBJAVLJENO:

16.5.2019. u 13:37

Split, 031115.
Mirjana Cagalj, kandidatkinja HDZ-a za 10. izbornu jedinicu pozira na zeljeznickoj pruzi na istocnoj obali u Splitu.
Foto: Tom Dubravec / CROPIX
Tom Dubravec / CROPIX

Mirjana Čagalj, potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore za graditeljstvo promet i veze

Potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore za graditeljstvo promet i veze Mirjana Čagalj ima veliko iskustvo u vođenju i nadziranju građevinskih projekata. Radila je i vodila projekte adaptacije i rekonstrukcije niza velikih objekata poput hotela, stambenih, sakralnih, poslovnih i proizvodnih objekata te niza zgrada i kompleksa obrazovnih ustanova...Za poslove organizacija i stručni nadzor rekonstrukcije i nadzora splitskog hotela Park dobila je godišnju graditeljsku nagradu Kolos, koju dodjeljuje Hrvatska komora inženjera građevinarstva. Čagalj je predsjednica Foruma jadransko-jonskih gospodarskih komora tako da je prošle godine u Splitu organizirala prvu zajedničku konferenciju Foruma jadransko-jonskih gospodarskih komora, gradova i sveučilišta.

S Mirjanom Čagalj razgovarali smo o stanju u graditeljskom sektoru, infrastrukturnim projektima i mogućnostima hrvatskih tvrtki, problemu radne snage, trendovima u prometu, aktivnostima vezanim uz Jadransko jonsku regiju te o poziciji ženskog poduzetništva.

Jesu li u graditeljskom sektoru dostignuti pokazatelji od prije dolaska krize?

- Hrvatsko graditeljstvo još uvijek nije na razini iz pretkrizne 2008. godine. Sada je na razini s početka tisućljeća, ali s trendom postupnog rasta. Međutim, suočava se s novim problemom nedostatka kvalificirane radne snage.

U čemu su napravljene greške i na koje su probleme naišle velike građevinske tvrtke?

- Iako vanjske okolnosti nisu išle na ruku građevinarima, činjenica je kako veći dio velikih građevinskih tvrtki nije bio spreman za krizu iz koje smo ne tako davno izašli. Nepripremljenost, nefleksibilnost i pogrešne pretpostavke u poslovanju samo su neke od tih grešaka. Također, građevinski sektor se ulaskom Hrvatske u EU suočio sa žestokom konkurencijom. Novi problemi uslijedili su iza 2015. godine, otvaranjem tržišta rada razvijenih članica Europske Unije našim radnicima, na primjer otvaranjem tržišta Njemačke i Irske. Odlascima u druge članice EU bitno se smanjio broj kvalificirane radne snage u ovom sektoru, a nažalost taj trend se nastavlja. Mnogi su poslodavci zbog iscrpljivanja financijskih, materijalnih i ljudskih resursa dovedeni na rub opstanka. Kad sve to zbrojite stanje sektora graditeljstva niti ne može biti bolje nego što je danas.

Koliko je određeni porast posljedica investicija u turizmu i drugih investicija a koliko nekih infrastrukturnih projekata?

- U narednim godina se pripremaju rekordna ulaganja u hotelijerstvo. Tako se u sljedećih pet godina očekuju ulaganja od čak 1,2 milijarde eura. Analizom investicija detektirano je preko 80 hotelskih projekata u poodmakloj fazi planiranja, razvoja i gradnje ili stavljanja na tržište u razdoblju od 2018. do 2022. godine. Od ukupnog broja čak se 50 posto projekata odnosi na izgradnju greenfield investicija, a ove investicije provest će se u ukupno 12 hrvatskih županija.

Općenito, hrvatsko graditeljstvo se oporavlja i prilagođava novoj potražnji tržišta, i to kroz navedena ulaganja u hotelijerstvo, ali i ulaganja u velike infrastrukturne projekte te obnovu postojećih građevina. Sve ovo traži otvaranje građevinara prema novim znanjima i vještinama, aktivnijoj primjeni novih tehnologija i inovativnih postupaka.

Očekujete, dakle, konsolidaciju?

- Dakle, realno je očekivati nastavak konsolidacije građevinskog sektora, punu zaposlenost kapaciteta i povećanje obujma građevinskih radova i to kroz najavljene investicije u sektoru turizma, na izgradnji infrastrukture, kroz projekte energetske obnove postojećih javnih i privatnih zgrada putem boljeg korištenja sredstva privatnih investitora, kao i korištenjem bespovratnih sredstava iz EU fondova. U svakom slučaju, opseg investicija, odnosno projekti i duljina njihovog trajanja jamče angažman većeg dijela građevinske operative u dužem razdoblju.

Najavljuju se veći infrastrukturni projekti. Hoće li biti problema s izvođačima, odnosno, mogu li hrvatske tvrtke realizirati te projekte?

- Hrvatskim tvrtkama ne nedostaje znanja ni referenci posebno kada se radi o velikim infrastrukturnim objektima. Projekte mogu realizirati zajedno ili uključivanjem putem zajednice ponuditelja na određeni javni natječaj ili eventualno kao podizvođači za određene dijelove pojedinih projekata. Najvažnije pitanje je pitanje kvalitetne radne snage koje kronično nedostaje i tu kao država moramo pronaći odgovor.

Kako riješiti problem nedostatka radnika, pogotovo onih specijalističkih zanimanja ?

- To je pitanje za milijun dolara, no taj odgovor kao država moramo ponuditi čim prije. Kratkoročno rješenje je uvoz radne snagu. Vodila sam brojna gradilišta s više stotina stranih radnika i to nije ništa neobično kad su građevina, a i brojne druge djelatnost u pitanju.

Od 2016. godine nadalje Vlada RH svojim Odlukama o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca pokriva potrebne radne kapacitete gospodarstva. Vjerujem da tu moramo biti još fleksibilniji i razmišljati o modelima bez kvota kakve ima Slovenija. Zalihe u regiji su prilično iskorištene pa radnu snagu moramo tražiti drugdje. Sada se mnogi poslodavci okreću i ostalim dijelovima svijeta kako bi osigurali radnu snagu za projekte u kojima sudjeluju.

Koje je dugoročno rješenje?

- Dugoročno rješenje problema stručne radne snage ipak ne leži u uvozu stranaca. S obzirom na to da nije izgledno kako će se u kratkom roku popraviti raspoloživost građevinskih stručnjaka na domaćem tržištu, treba već sada započeti s drugim mjerama radne politike, osigurati učinkovito ulaganje u obrazovni sustav dualnog i cjeloživotnog usavršavanja na svim razinama. Suradnjom gospodarskog, obrazovnog, znanstvenog i javnog sektora osigurat će se stvaranje novih rješenja koja se podudaraju s tržišnim potrebama. Mnogi zaboravljaju kako je ulaganje u obrazovanje jedan od ključnih indikatora koji pokazuje napor jedne države da teži k razvoju.

Možete li komentirati mogućnost angažmana hrvatskih tvrtki na izgradnji pristupnih cesta oko Pelješkog mosta?

- Što se tiče dijela projekta Pelješkog mosta koji se odnosi na građevinsku aktivnost, vjerojatno je da će naši građevinari sudjelovati na poslovima vezanim za izgradnju prometnica, tunela, mostova i vijadukata te završnim radovima samoga mosta . Natječaji za gradnju pristupnih cesta i prometnica preko poluotoka Pelješca su u tijeku. Ovdje se radi o pristupnim cestama Duboka-Zaradeže u duljini od oko 12 kilometra, ukupne vrijednosti 482 milijuna kuna te izradi dijela ceste na Pelješcu i poboljšanju postojeće lokalne ceste D414, kao i obilaznici kod grada Stona u ukupnoj duljini oko 18 km, u vrijednosti od oko 450 milijuna kuna.

Koji veliki projekti slijede?

- Uz ulaganja u hotelijerstvo, u prvom redu treba istaknuti velike infrastrukturne projekte od strateške važnosti koji će na dulji rok stabilizirati hrvatsko graditeljstvo. Uz izgradnje pristupnih cesta uz Pelješki most, tu su projekti rekonstrukcije nacionalne željezničke mreže, poput projekta izgradnje Nizinske pruge Rijeka-Zagreb-Botovo. Naime, nakon što je prošlo više od desetljeća od izgradnje hrvatske cestovne mreže, Hrvatskoj slijedi restrukturiranje željezničkog sektora. Stanje željezničke infrastrukture sada je izuzetno loše, jer je godinama taj sustav bio zapuštan, odnosno pravog restrukturiranja nije bilo. Od drugih većih projekata koji se očekuju u narednom razdoblju svakako treba spomenuti pokretanje projekta Jonsko-jadranskog cjevovoda. Na području izgradnje zgrada, iako je fizički obujam radova u stanogradnji oscilirao prethodnih godina, trend je u cijelosti gledano ipak uzlazni.

Koji su trendovi u prometu?

- Promet, pogotovo promet roba se iz sigurnosnih, ekoloških i financijskih razloga seli na željeznicu. Trendovi u prometu su usmjereni prema razvoju jedinstvenog europskog prometnog prostora s konkurentnim i štedljivim prometnim sustavom. Za nesmetano funkcioniranje i učinkovito tržišno natjecanje potrebno je ukloniti sve prepreke između vrsta prijevoza, intenzivirati proces uvođenja intermodalnih i integriranih sustava teretnog i putničkog prijevoza što je smjer u kojem ide i Hrvatska. Nalazimo se na dva paneuropska koridora u neposrednoj blizini strateških tržišta i zato je intenzivno ulaganje u željezničku infrastrukturu put koji se Hrvatskoj sam po sebi nameće. Kvalitetnija željeznička infrastruktura učinit će naše luke konkurentnijima, a istraživanja pokazuju da se četvrtina Europljana ima strah od putovanja zrakoplovom što znači da bi se našem turizmu otvorilo dodatno tržište.

U rješavanju prometnih izazova sve više gradova se oslanja na inovacije i implementacije inteligentnih transportnih sustava fokusiranjem na integriranje najperspektivnije tehnologije. Smanjivanje potrebe za drugim i trećim vozilom po domaćinstvu se rješava pametnijim i dostupnijim javnim prijevozom koje osim autobusa, tramvaja i metro-a sve češće uključuje električne i klasične bicikle, car sharing modele, povoljniji taxi prijevoz i ostala rješenja koja se pojavljuju na mjesečnoj razini.

Jeste li zadovoljni aktivnosti vezane uz Jadransko jonsku regiju: Koje projekte pokrećete te koliko je izgledno otvaranje tog prometnog koridora?

- Jadransko-jonski koridor je prioritet koji se ne realizira očekivanom dinamikom i to je problem na koji kontinuirano ukazujemo.

S druge strane posljednjih više od godinu dana intenzivirali smo aktivnosti na jadransko-jonskom području. Strategija EU za jadransko i jonsko područje (EUSAIR) dala nam je okvir, a glavni nam je cilj realizirati što veći broj zajedničkih projekata financiranih iz fondova EU. Krajem prošle godine prijavili smo šest projekata na poziv Interreg IPA CBC HR-BiH-CG programa, a sada pripremamo i nove projekte za prijavu. Važno nam je surađivati s našim partnerima na rješavanju onih problemima koji su identificirani na okruglim stolovima. Ipak jedno od ključnih pitanja je i pitanje povezivanja regije koje je preduvjet za daljnji razvoj cijele makroregije.

Što je s Jadransko jonskom autocestom?

- Izgradnja Jadransko-jonske autoceste je najvažnija za povezivanje ove regije. Dio ove autoceste kroz Hrvatsku većim je dijelom izgrađen. Na dijelovima kroz BiH, Crnu Goru, Albaniju i dalje prema Grčkoj naznačen je samo generalni pravac pružanja, ali položaj trase nije precizno definiran. Još uvijek ne postoji konkretan  zajednički projekt, već svaka država na tom pravcu svoje nacionalne infrastrukturne projekte nastoji prilagoditi trasi ove autoceste. Pitanja kvalitetnog prometnog povezivanja Jadransko-jonske regije pretpostavka su za gospodarski i sveukupni društveni razvoj, a svi potencijali i resursi ovog područja, gospodarski, a posebno turistički i poljoprivredni, postaju konkurentniji i brže dostupni jadranskom zaleđu te mediteranskom i širem europskom tržištu. 

Surađuju li luke u toj regiji?

- Jadransko-jonske luke su, posebno kada je u pitanju teretni prijevoz,  konkurencija jedne drugima, a pogotovo sjevernojadranske luke. To je pitanje tržišta, pitanje prometnih kapaciteta, pitanje robnih tokova i sposobnosti za privlačenje tereta u prekomorskom transportu. Konkretna poslovna suradnja između dviju luka različitih zemalja članica regije,  koliko mi je poznato, ne postoji. Međutim, određeni prostor za suradnju  postoji, posebno po pitanju boljeg prekograničnog trajektnog povezivanja i vezano za sigurnosne aspekte koji su u današnje vrijeme od posebnog značaja.

Mogu li se ti projekti financirati novcem EU?

- Promet se ubraja u područje za koje je potpisano najviše ugovora koji se financiraju iz sredstava Europske unije. U tijeku je više investicijskih projekata u željeznice i ceste. EU fondovi predviđaju sredstva posebno za prekogranično prometno povezivanje, infrastrukturne projekte na europskim koridorima te prometne projekte kojima se postiže smanjenje emisije štetnih plinova i veća razina zaštite okoliša.

Možete li komentirati poziciju ženskog poduzetništva? Jeste li zadovoljni suradnjom žena poduzetnica u Jadransko jonskoj regiji?

- Puno toga se napravilo na institucionalnoj razini u Hrvatskoj po pitanju statusa žena u poduzetništvu, a HGK se aktivno uključila od samih početaka. Također, osnivanjem Foruma jadransko-jonskih gospodarskih komora poduzetništvo žena se odmah nametnulo kao jedna od ključnih zajedničkih tema. Svaki susret poduzetnica žena jadransko-jonskog područja uvijek je vrlo srdačan i otvoren. Razmjena iskustava, razumijevanje, razmjena iskustava i podrška u poslu su ono što obilježava te susrete. Poslovno okruženje i početne pozicije u pojedinoj zemlji su različite, posebno između zemalja koje su članice EU i onih koje to nisu, ali kao što sam već spomenula, jako je naglašena otvorenost za pružanje pomoći u osnaživanju žena. Najveći problem žena poduzetnica su financije, odnosno početni kapital za realizaciju poslovne ideje. Dodatni je problem nedostatak sustavne statistike za praćenje poduzetništva žena. Na Okruglom stolu za poduzetništvo žena jadransko-jonskog područja održanom prošle godine u Splitu izneseni su podaci prema kojima su tvrtke koje vode žene 38 posto uspješnije, a u isto vrijeme do visokog menadžmenta dođe samo 14 posto žena od kojih tek četiri posto postanu izvršne direktorice. Dakle, imamo još puno posla. A otvorili smo i novu temu, iz sportskog u poslovni uspjeh.

Koliko uspješne sportašice mogu biti uspješne menadžerice ili poduzetnice?

- Sport razvija karakterne osobine i radne navike koje nekadašnje sportaše čini izuzetno cijenjenim kadrom u poslovnom svijetu. Tu govorimo o odgovornosti, timskom radu, zajedništvu, načinu kako prihvatiti poraze i nositi se s njima te kako iskoristiti pobjede. Univerzalno pravilo je da koliko vrijedno treniraš ili radiš, toliko uspjeha kasnije možeš i očekivati. Taj način razmišljanja je neprocjenjiv životni kapital i nužan za uspješno vođenje posla.

Koje su prednosti profesionalnog bavljenja sportom?

- Smatram da su radne navike, stečena iskustva i vještine koje donosi bavljenje sportom u kombinaciji s obrazovanjem jamstvo poslovnog uspjeha. Zato je, neovisno o sportskoj karijeri, nužno ulagati u obrazovanje jer svaka sportska karijera jednom završi, a onda kreće novi život. Kroz zakonsku regulativu potrebno je osigurati razumijevanje i podršku obrazovnog sustava za aktivne sportaše. Vrednovati i promovirati ih ne samo kroz njihove rezultate, već i kroz kompetencije, iskustva i vještine koje oni usvajaju tijekom sportske karijere, a koje su ključne na tržištu rada.

Što donosi i kada očekujete ulazak Hrvatske u Eurozonu?

- Izbor kada ući je i na nama. Bitno je da se što spremniji priključimo. Budući da bi Hrvatska mogla biti 20. članica EU koja zamjenjuje svoju valutu eurom, dosta se toga može predvidjeti iz iskustava prethodnih 19 članica, osobito onih iz Nove Europe. Hrvatsko gospodarstvo izrazito tijesno vezano uz gospodarstvo europodručja te je hrvatski financijski sustav visoko euroiziran i vjerujem da je uvođenje eura u interesu Hrvatske kao što je i naša obveza kao zemlje članice. Najviše investitora i turista u Hrvatsku dolaze iz eurozone, a i vanjskotrgovinska bilanca je pretežno vezana uz zemlje u kojima je euro valuta plaćanja.

Koje posljedice će imati na gospodarstvo i na građane?

- Ono što će građani i poduzetnici sigurno osjetiti je pad kamatnih stopa, tj izjednačavanje s onima u eurozoni i nestajanje troškova konverzije.

Jedna od „nuspojava“ je rast cijena u samom procesu konverzije, no iskustva članica EU pri ulasku u europodručje pokazuju da su učinci uvođenja eura na inflaciju bili relativno mali prosječno 0,23 postotna boda i privremeni. HNB naglašava kako će neposredno prije zamjene valuta trgovci cijene morati izražavati u objema valutama iz čega će biti jasno kako je konverzija provedena odnosno propisat će se mjere za sprječavanje rasta potrošačkih cijena zbog konverzije valute. Ove su mjere primjenjivale i ostale zemlje kada su ulazile u europodručje te su se na temelju njihovih iskustava pokazale učinkovitima.

Donosi li dakle taj ulazak korist ili nije?

- Ponavljam, vjerujem kako uvođenje eura nosi više koristi nego nedostataka za naše gospodarstvo. Na temelju iskustava drugih zemalja, već sama prilagodba kriterijima za uvođenje eura donosi koristi za gospodarstvo na unutarnjem planu, ali i bolju poziciju iz perspektive međunarodnih institucija. Usprkos koristima samo uvođenje eura neće riješiti strukturne probleme gospodarstva i u našem je nacionalnom interesu da se što jači i stabilniji pridružimo eurozoni. Zato je nužno uložiti dodatne napore da u ovoj pretpristupnoj fazi ubrzamo ublažavanje strukturnih slabosti hrvatskoga gospodarstva.