Mnoge je razveselila vijest da će hrvatska nogometna reprezentacija u finalu Svjetskog prvenstva ponovo istrčati u kockastim dresovima. Novi je dizajn inspiriran dresom u kojemu je Hrvatska nastupala prvi put nakon neovisnosti, na susretu sa SAD-om, na Maksimiru, u listopadu 1990.
Nike je u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom, kako je poznato, predstavio dvije garniture novih dresova hrvatske reprezentacije. I dok su reakcije na prvi, s crveno-bijelim kockicama, uglavnom bile odlične i izazvale veliku pozornost navijača i hrvatske javnosti, drugi je izazvao podijeljene reakcije.
Hrvatski dizajner Boris Ljubičić, koji je poznat po upornom zauzimanju za promicanje identiteta Hrvatske temeljenog na “kockicama”, nije pretjerano oduševljen tamnim dresovima.
- Crna boja je neugodna, ne postoji u našem nacionalnom identitetu - samo su bijela, plava i crvena - rekao je Ljubičić. Istaknuo je da su crveni kvadrati dio nacionalnog identiteta i kao takvi bi trebali zaživjeti kao brend. Oni su novi život, bez obzira na to što se nudi iza njih. Nema zemlje u svijetu čiji je dres prepoznatljiviji od zastave - kazao je dizajner tijekom TV gostovanja.
S druge strane, svjetska stručnjakinja za dizajn Iva Babaja kaže da joj tamni dresovi nisu toliko mrski. Iako to nisu prepoznatljive boje za Hrvatsku, meni su tamnoplavi dresovi bili vrlo elegantni - kazala nam je dizajnerica.
Što se tiče prepoznatljivih hrvatskih kockica ili kvadratića, Nikeovi dizajneri nisu puno eksperimentirali, dres je na tragu prijašnjih, s tradicionalnim motivima i bojama.
- Upravo sam u Italiji i u ovom slučaju nije toliko važno što mislim o kvadratićima, važnije je ono što čujem kad putujem. A naši su kvadratići vrlo prepoznatljivi. I tu ne govorim samo o kolegama dizajnerima, nego o običnim ljudima koji i te kako prepoznaju našu crveno-bijelu kombinaciju boja. Iako smo daleko od solidnog državnog brendinga, kad govorimo o nogometnim dresovima, čini mi se da smo globalno napravili odličan posao. Crveno-bijeli kvadratići toliko su rasprostranjeni, postali su simbol Hrvatske, i iako je to nemoguće formalno sudski zaštititi, svatko drugi tko bi samo i poželio koristiti naše boje, bio bi plagijator - kaže Iva Babaja.
Hrvatski nogometni dres u plavo-crnoj i crveno-bijeloj kombinaciji glavni je modni hit ovih dana. Za njima vlada najveća potražnja.
- Ovo je pravi nogometni fanatizam. Ni 1998. godine nije bila ovakva potražnja za dresovima - kazao je za Jutarnji Stipe Rosić, vlasnik tvrtke Rost Šport, ovlaštenog distributera Nikeovih dresova koji ima pravo na prodaju originalnih dresova hrvatske nogometne reprezentacije.
U Nikeu poručuju da su ih preplavili zahtjevi za hrvatskim dresovima. Početkom prvenstva interes za dresovima bio je umjeren, no prolaskom Hrvatske u polufinale zavladala je nogometna euforija, zbog čega se u ormarima i na policama trgovina tražio dres više. U Zagrebu više nije bilo moguće pronaći originalni dres, osim u nekim “suludim” konfekcijskim brojevima, komentiraju posljednjih dana trgovci.
Nogometna utakmica četvrt finala SP-a
No, pomama za kockicama ne vlada samo u Hrvatskoj. U Glasgowu su ostali bez hrvatskih dresova jer su škotski navijači strastveno navijali za protivnike Engleske, odnosno naše “vatrene”. Trgovine su bile preplavljene zahtjevima kupaca koji su htjeli “kockasti” dres prije polufinalne utakmice protiv Engleske.
Veliko zanimanje za “kockicama” zabilježeno je čak i u Maleziji i Bangladešu.
Evolucija hrvatskog dresa traje već gotovo tri desetljeća, od neovisnosti Hrvatske i prve međunarodne utakmice reprezentacije sa Sjedinjenim Američkim Državama u listopadu 1990. Dresovi nogometne reprezentacije postali su nacionalni simbol Lijepe naše. Po njima se Hrvatska kao država prepoznaje i ističe u svijetu. Hrvatska nogometna reprezentacija postala je najbolji ambasador još mlade države.
Prvi službeni dres dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej za povijesnu utakmicu sa SAD-om. Imao je brojne kvadratiće, što se poslije nikad nije ponovilo, ali je dizajn iz 1990. ipak odredio najprepoznatljiviji simbol hrvatske reprezentacije.
Temeljni uzorak dresa bio je povijesni hrvatski grb, takozvana šahovnica, koja je postala lajtmotiv svih budućih dresova, kako se pokazalo, nove nogometne sile.
Hrvatska reprezentacija sa “šahovnicom” na grudima plasirala se na devet od jedanaest mogućih velikih natjecanja, što je učinak s kojim se mogu podičiti samo najveće europske nogometne reprezentacije, a najbolji rezultat ostvarila je na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, osvojivši sjajno treće mjesto i tako postala planetarno poznata i prepoznatljiva.
Prvo desetljeće dresova svojim je dizajnom obilježio sportski brend Lotto. Odmak od tradicionalnih kvadratića učinili su na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. Kvadratići više nisu bili pravilni, nego su simbolizirali vijoreću zastavu.
Od 2000. godine proizvodnju dresova preuzela je poznata robna kuća Nike, a premijerni dres pod njihovom dizajnerskom palicom imao je mnoštvo popularnih kockica s plavim dijelom na bočnim stranama dresa.
Nike je na Svjetskom prvenstvu 2002. u Japanu i Južnoj Koreji predstavio revolucionarno rješenje s podstavom koja je upijala znoj i hladila tijelo. Međutim, to se nije pokazalo kao najspretnije rješenje jer se Ivica Olić, nakon što je zabio gol Italiji, jedva uspio izvući iz dresa. Naposljetku je nesretna postava skinuta škarama.
Prvi dres je izgledao klasično, s plavim uzorcima ispod rukava i plavim hlačicama. Drugi dres je bio plav s “crveno-bijelim” kvadratićima na rukavima. Na Euro u Portugalu 2004. Hrvatska je stigla s klasičnim “kockicama” i povećim bijelim krugom na leđima unutar kojeg je bio broj plave boje.
No, jedan od najljepših po mnogima jest glavni dres koji je Nike dizajnirao za Svjetsko prvenstvo 2006. Naprijed klasičan, s jarkim crvenim bojama, a na leđima uglavnom bijel i s plavim brojem. Rezervni je također dočekan s odobrenjem - plavi dres s debljom okomitom linijom “crveno-bijelih” kvadratića na lijevoj strani. U tom dresu Hrvatska nije zaigrala na Mundijalu u Njemačkoj, ali ostao je upamćen jer je u njemu pobijeđena Engleska na Maksimiru u kvalifikacijama za Euro 2008.
Uzvratnu utakmicu na Wembleyju Hrvatska je igrala u ponešto izmijenjenom dizajnu plavog dresa: “kockice” su bile na bočnim stranama, slično kao i u Francuskoj. Englezi su ga dobro zapamtili, Hrvatska ih je svladala sa 3:2 usred Londona i zalupila im vrata Austrije i Švicarske. Taj se dres tih dana sigurno dobro prodavao u Rusiji koja je na kontu hrvatske pobjede izborila nastup na Euru i tamo stigla do polufinala.
Hrvatski dres na Euru 2016. bio je među najljepšim na turniru, za mnoge i najljepši. Ugledni britanski nogometni magazin FourFourTwo proglasio je prvi dres “vatrenih” najljepšim, a drugu garnituru svrstao je na odlično šesto mjesto. Podsjećamo da su na Euru u Francuskoj prvi put sudjelovale 24 reprezentacije.
“Prvi hrvatski dres uvijek izgleda sjajno, ali efekt zastave koja se vijori doveo ga je do savršenstva. Jedini problem je u tome kako ga Nike može nadmašiti”, stoji u tekstu tog nogometnog magazina.
Inače, od 2002. godine dresovi se izrađuju od recikliranih boca. Ekološki osviještena kolekcija izbačena je pred Europsko prvenstvo iste godine. Ti su dresovi izrađeni pretežno od poliestera. Kvadratići prekrivaju cijelu prednju površinu, s rukavima. Za svaki dres u prosjeku je trebalo oko 18 recikliranih plastičnih boca.
Vrijeme će pokazati je li novi dres nadmašio onaj s Eura u Francuskoj, ali je dres hrvatske reprezentacije zasigurno visoko rangiran u “estetskim anketama” domaćih i svjetskih medija. Ostvare li “vatreni” rezultat koji očekuje cijela Hrvatska, novi dresovi zacijelo će ući u legendu i vjerojatno će biti najprodavaniji i najnošeniji u povijesti hrvatske reprezentacije.