Krajem prošlog mjeseca Državni zavod za statistiku objavio je novu godišnju publikaciju o turizmu u Hrvatskoj. To nam je povod za kraću analizu o promjenama koje se događaju u hrvatskom turizmu, a naročito u hotelskom smještaju.
Dobro poznata karakteristika turizma u Hrvatskoj je da strani turisti ostvare relativno niski udio noćenja u hotelima i sličnom smještaju. U 2017. struktura noćenja stranih turista bila je slijedeća: u hotelima i sličnom smještaju ostvareno je 28,5%, u kampovima i prostorima za kampiranje 22,1%, a u svom ostalom smještaju (gdje je privatni smještaj najveća pojedinačna kategorija) ostvareno je 49,4% od ukupnog broja ostvarenih noćenja stranih turista.
Dakle, u Hrvatskoj se u hotelskom smještaju ostvari manje od jedne trećine noćenja, dok se u drugim usporedivim mediteranskim zemljama u prosjeku u hotelima ostvari iznad dvije trećine ukupnog broja noćenja stranih turista. U Španjolskoj se, npr., taj udio kreće iznad 70%, u Grčkoj iznad 80%, a na Malti i Cipru udio hotelskih noćenja blizu je 100%.
Odgovor na pitanje je li dobro ili loše imati tako niski udio hotelskih noćenja nije jednoznačan. Visoki udio privatnog smještaja je dobar jer se koristi od turističke atraktivnosti RH tako direktno prelijevaju na široki broj ljudi (upravo su prihodi od iznajmljivanja jedan od ključnih uzroka niže stope emigracije u priobalnim mjestima – za razliku od, primjerice, Slavonije).
S druge strane, analitičari specijalizirani za turizam nesumnjivo će odgovoriti kako je postojeća struktura smještaja nepovoljna jer se mora postaviti i pitanje (ne)efikasnosti i profitabilnosti privatnog smještaja zbog silno izražene sezonalnosti i niske popunjenosti soba i apartmana.Hoteli privlače goste veće platežne moći te imaju značajno veću popunjenost cijelu godinu, stoga su profitabilniji te plaćaju puno više poreza nego privatni iznajmljivači (dakle, i sama država ima više koristi od hotelskog smještaja).
Kako god, ne samo da se po ovom pitanju ne približavamo mediteranskom prosjeku, već se sve više udaljavamo: ponuda u privatnom smještaju i dalje osjetno brže raste od hotelske te udio noćenja stranih turista u hotelima i sličnom smještaju svake godine opada.
Promotrimo li dostupne podatke, možemo vidjeti kako je u razdoblju 2011. - 2017. broj noćenja stranih turista u Hrvatskoj porastao za 46% (na 80,2 milijuna). Tako velik rast potražnje rezultirao je i rastom smještaja: broj soba porastao je za 25% u odnosu na 2011., a broj postelja (stalnih i pomoćnih) za 33%.
No, najmanji doprinos rastu ponude došao je iz, pogađate, hotela i sličnog smještaja: iako je broj hotela porastao za 17,2% (sa 618 u 2011. na 724 hotela u 2017.), broj ukupnih postelja u istim tim hotelima porastao je za samo 5,7%. Od 2011. ukupna potražnja porasla je za 46%, a ukupna ponuda za 33% - od čega ponuda u hotelima za samo 5,7%. Dakle, ne samo da imamo daleko najniži udio hotelskog smještaja u ukupnome među usporedivim mediteranskim zemljama, već on kontinuirano i opada.
gradnja hotela Iako je očito da postoji potražnja, gradnje novih hotela gotovo da i nema. Zašto je to tako, tko je odgovoran i je li to željeni smjer kojim hrvatski turizam treba ići, pitanje je za nositelje razvojnih politika. No, pozitivno je, a možda se dovoljno ne naglašava, da je kategorizacija hotela tj. kvaliteta hotelskog smještaja sve veća. Hotelske tvrtke dosta ulažu. Dakle, nije da ulaganja u turizmu nema, već se ona, iz očito nekih dubljih razloga, prvenstveno koncentriraju u podizanje kvalitete postojećih kapaciteta.
U samo šest godina broj postelja u hotelima s četiri zvjezdice porastao je za gotovo 21 tisuću. Tako su smještajni kapaciteti u hotelima s četiri zvjezdice činili gotovo polovicu ukupnog hotelskog smještaja u 2017. Najveća ulaganja očito su bila kod hotela s dvije zvjezdice, gdje je došlo do velikog pada broja postelja koja su obnovom hotela prešla u višu kategoriju. Broj postelja u hotelima s pet zvjezdica gotovo se izjednačio s brojem postelja u hotelima s dvije zvjezdice – a potonjih je još 2011. bilo 80% više - što je najbolji primjer kako se ponuda hotelskog smještaja u Hrvatskoj snažno zaokrenula k višoj kategoriji.
primjetne promjene Sva ta ulaganja u višu kategorizaciju (a poznato je kako veća kategorizacija hotela, osim više cijene, nosi i bolju popunjenost soba), kao i općenito porast broja noćenja/potražnje u Hrvatskoj, rezultirao je time da je neto popunjenost stalnih postelja u hotelima i sličnom smještaju osjetno porasla. Iako je očito kako je sezonalnost hrvatskog turizma još izražena, ipak su primjetne neke promjene. Dvije su najvažnije: 1) najveći relativni pomak ostvaren je u predsezoni pa distribucija noćenja više nije tako izraženo”nagnuta udesno” te 2) popunjenost stalnih postelja u srpnju i kolovozu dosegla je gotovo 100%, stoga je prostor za rast broja hotelskih noćenja u srcu sezone gotovo potpuno iscrpljen.
Za kraj recimo kako je turizam gospodarska grana niskog graničnog troška: troškovi jednog hotela nisu značajno različiti ako u jednom hotelu odsjeda 200 ili 250 gostiju. Zato svako povećanje popunjenosti soba i postelja rezultira osjetnim povećanjem profitabilnosti poslovanja.
Danas su hotelska poduzeća u Hrvatskoj zadovoljavajuće profitabilna, što još prije 10-ak godina nije bio slučaj: uvijek se pričalo o turizmu kao grani s niskom profitnom maržom tj. dugim rokom povrata investicije. Zato ne čudi da je turizam gospodarska grana u kojoj se danas najviše ulaže u Hrvatskoj te u kojoj se odvija najviše spajanja i preuzimanja turističkih poduzeća. J