Kada se spomene Kuba prva stvar koja nam padne na pamet može biti kubanska cigara, možda rum ili komunizam. No kubanska nova poljoprivredna djelatnost zacijelo ne bi bila ni na čijoj listi asocijacija.
Prema pisanju The Economista, pčelarstvo je uzelo maha na Kubi. I to upravo zahvaljujući neimaštini koju je uzrokovala kombinacija dugogodišnje komunističke vladavine i američkih sankcija. Naime, u ostatku svijeta proizvodnja meda se rapidno smanjuje. Uzrok su klimatske promjene, paraziti, upotreba pesticida, ali i urbanizacija.
Očekivano, siromašni kubanski poljoprivrednici ne mogu si priuštiti pesticide, a nedostatak moderne opreme, ekonomske inicijative i urbane infrastrukture ostavio je većinu te otočke vegetacije netaknutom. Kuba je time postala rijetko utočište za pčele koje imaju dovoljno “materijala” za proizvodnju meda vrhunske kvalitete. Na raspolaganju imaju polja suncokreta i ljiljana, palme, stabla manga i avokada.
Tako kubanske pčele ubiru plodove komunističkog uređenja, a njihova populacija raste za oko sedam tisuća košnica svake godine. Svaka košnica godišnje proizvede 52 kilograma meda, a time je ukupna je kubanska proizvodnja malo iznad 10 tisuća tona meda godišnje. Iako je 90 posto proizvodnje kubanskog meda zasluga privatne inicijative farmera, oni su obvezani med prodavati državi za oko 600 dolara po toni., piše Economist. Med se tada izvozi, najčešće u Europu, gdje doseže cijene od čak 4600 dolara po toni za obični med i 14 tisuća dolara za organski.
Usprkos tomu što država profitira na leđima poljoprivrednika, a kubanska se proizvodnja meda još uvijek ne može mjeriti sa svjetskim proizvođačima poput Kine koja godišnje proizvede preko 500 tisuća tona meda, sve više Kubanaca pokazuje interes za pčelarstvo. Kubanska je vlada stoga najavila otvaranje pogona za flaširanje meda kojim bi proizvodnju na godišnjoj razini podigli na 15 tisuća tona.