Na obali turizam i trgovina, a na kontinentu ostaci industrije, uz sveprisutan velik javni sektor u oba dijela zemlje. To je, ako je suditi po novoj analizi eurostatističara o specijalizaciji regija u EU za pojedine djelatnosti, slika Hrvatske danas.
Naime, u Jadranskoj Hrvatskoj, statističkoj regiji koja obuhvaća sedam priobalnih županija, upravo su turizam i trgovina u 2016. godini imali najveći udio u ukupnom broju zaposlenih. U tim je djelatnostima na području od Savudrije do Prevlake radilo oko 172.000, ili trećina ukupnog broja zaposlenih, kojih je bilo nešto više od 505.000.
S druge strane, u Kontinentalnoj Hrvatskoj, statističkoj regiji koja obuhvaća Grad Zagreb i 13 kontinentalnih županija, u industriji i građevinarstvu 2016. je radilo oko 307.000 građana, ili nešto manje od trećine ukupnog broja zaposlenih, kojih je bilo manje od 1,1 milijun. Doduše, i u Kontinentalnoj Hrvatskoj nešto više ljudi radi u trgovini, prometu i turizmu, oko 310.000, no taj se broj na kontinentu još uvijek znatno više odnosi na trgovinu i promet nego na sam turizam.
U obje statističke regije velik udio zaposlenih radi u javnom sektoru - državnoj i lokalnoj upravi i samoupravi te u javnim službama. Njih je u Kontinentalnoj Hrvatskoj, pokazuju podaci Eurostata, 2016. godine bilo oko 268.000, što je činilo gotovo četvrtinu ukupnog broja zaposlenih u toj regiji, a u Jadranskoj Hrvatskoj u javnom je sektoru radilo više od 135.000 ljudi, ili više od četvrtine ukupnog broja zaposlenih.
- Takva struktura posljedica je naslijeđa tranzicije i povijesti. Industrija je na obali pala na niske grane dok se na kontinentu dijelom održala, ali uglavnom na području Zagreba i okolice te sjevernog dijela zemlje - ocjenjuje Ljubo Jurčić, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.
Uz to, naš sugovornik kaže da se takva gospodarska struktura ne može pripisati članstvu u EU. Unija, naime, predstavlja dobar okvir za razvoj poslovanja, a kako će ga koja zemlja iskoristiti, ovisi o njoj samoj. Hrvatska se tu, smatra Jurčić, nije iskazala. Upozorava i na nedostatak ekonomske politike u samoj Hrvatskoj.
Ovdje valja upozoriti kako se podaci odnose na vrijeme prije izbijanja krize u Uljaniku i 3. maju, koja je zadala novi udarac onome što je od industrije ostalo na obali. Time se, moglo bi se reći, odigrava završni čin u procesu prerastanja jadranskog dijela zemlje u područje konobara i kuhara. No, Jurčić kaže da čak ni ta kvalifikacija danas više ne drži vodu.
- Pali smo čak i niže od zemlje konobara i kuhara. Naši konobari i kuhari otišli su u druge članice EU, a na njihovo su mjesto došli drugi - upozorava Jurčić.
Kada je pak riječ o kontinentu, valja voditi računa o tome da u tu regiju spada i Zagreb, u kojem su državne institucije, kao i javna poduzeća, bolnice, visokoškolske i znanstvene institucije. Također, u Zagrebu i okolici locirana je i glavnina industrije u zemlji. Posljedica toga je da je u ostatku Kontinentalne Hrvatske, s izuzetkom varaždinske regije i Međimurja, industrija sačuvana samo u maloj mjeri, što u tim krajevima dodatno potencira značenje rada u državnim i lokalnim vlastima te javnim poduzećima.
Uz to, i u Kontinentalnoj Hrvatskoj posljednjih je godina izražen jak razvoj turizma: toj se djelatnosti i u kontinentalnom dijelu zemlje okreće sve više građana. Već i to pokazuje trendove koji će određivati hrvatsku gospodarsku sliku u budućnosti.
- Orijentacija zemlje na turizam i rentu je očita. Na obali je realno očekivati daljnju apartmanizaciju - zaključuje Jurčić.