Sigurno se i vama bar jednom dogodilo da ste došli kući, istresli sadržaj džepova na stol i pored dobro znanog novčanika, mobitela i ključa s vašim privjeskom, ugledali i tuđi upaljač. Otkud sad to? Tko će ga znati, slegnuli ste ramenima i nastavili dalje sa životom. E, ako ste i vi to prošli, onda se nećete čuditi kad vam kažemo da se isto dogodilo dioničkom društvu "Lavčević".
Samo što su oni na taj način došli u posjed sjeverne padine Marjana. I posjeduju je, u miru Božjem, već dugih 45 godina. Da, dobro ste pročitali.
"Lavčević" posjeduje solidan dio Marjana, piše Slobodna Dalmacija. Ne hotel "Marjan", kao što je isprva mislila žena iz Katastra kad smo zvali da ovo provjerimo, nego baš brdo Marjan, park-šumu. Multimilijunska građevinska firma u posjedu je zadnje oaze zelenila u Splitu koju potkornjak pretvara u čiste zemljišne parcele spremne za udariti temelje, kad bi, je li, zakon ondje gradnju dopustio, ali sreća da se kod nas sve radi po urbanističkim planovima, zato nema bojazni od bespravnih poteza građevinara.
Marjan je, zaista, bio u posjedu "Lavčevića" i onda kad su gradski oci išli u Zagreb preklinjati kolege da brdo ne prijeđe u državno vlasništvo. Ekipa iz "Lavčevića" mudro je šutjela. Vjerojatno ih nitko ništa nije ni pitao. Kako je ovo moguće? Zahvaljujući najboljoj državnoj administraciji na svijetu. Katastar je, a ovo je sad tek najluđi dio - potpuno besplatno prepisao Marjan "Lavčeviću"!
Čak ih nisu ni nazvali s "halo, želite li vi biti korisnik stotina tisuća kvadrata s prekrasnim pogledom?", nego su im bez pitanja ugurali jedan kroz jedan papire u ruke, k'o tetka sto kuna za rođendan, inzistirajući da ne dobiju ništa zauzvrat. Dogodilo se to i bez javnog natječaja, nije bilo riječi o ovome ni u gradskom glasniku. Čista birokratska pogreška - tvrde nam sada državni dužnosnici.
Čim smo vidjeli da je 255. 961 kvadrata na najljepšem dijelu Marjana, od čega je svaki centimetar od reda etiketiran kao kulturno dobro u posjedu "Lavčevića", obratili smo se državnoj geodetskoj upravi u Splitu. Pitali smo ono što nam je prvo palo na pamet: Pa dobro kako je ovo moguće!?
- Uvidom u arhivsku dokumentaciju Područnog ureda za katastar Split utvrđeno je da je 1974. godine, pod brojem 289/74, provedena promjena posjedovnog stanja i za čestice zemlje 5347, 5348, 5349, 5350, 5351 i 5352 katastarske općine Split, kojom su navedene čestice otpisane iz tadašnjega posjedovnog lista br. 6462 Općine Split u posjedovni list br. 6517 Građevinsko poduzeće "Lavčević". Naime, u navedenom postupku koji je tada pokrenut radi provedbe Rješenja komisije Skupštine općine Split za uzimanje neizgrađenoga građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika te davanju na korištenje, gdje su između ostalih bile i te čestice na Marjanu, koje se istim Rješenjem dodjeljuju na korištenje "Ivanu Lučiću Lavčeviću" (za izgradnju Mertojaka), greškom Katastra su otpisane iste te čestice zemlje u posjedovni list tog poduzeća, umjesto čestica zgrade iste numeracije - poručuju geodeti.
Drugim riječima, kad je "Lavčević" prije 45 godina krenuo graditi po Mertojaku, katastar ih je greškom upisao kao posjednike sjeverne padine Marjana. Iz Katastra nisu ni znali za to dok ih nismo nazvali. Evo što su nam odgovorili:
- Kako je tek sada uočena pogreška, Katastar će pokrenuti postupak kako bi se ista uklonila. Bez obzira na to, napominjem da podatak u Katastru nije dokaz o vlasništvu nekretnine, niti se upisom u Katastar stječe vlasništvo nekretnine već se isto dokazuje upisom u zemljišno-knjižnoj evidenciji koja se vodi i održava pri zemljišno-knjižnim odjelima općinskih sudova, pa tako u konkretnom slučaju Grad Split je bio i ostao upisan kao vlasnik na navedenim česticama bez obzira na upis u Katastru - poručuju iz državne tvrtke.
Prema ovim najavama, očito je da će Lavčević ostati bez Marjana i prije nego je znao da ga ima. Iako, teško da pravnici tako velike tvrtke nisu nikada listali popis zemljišta koje posjeduju, pa da oni sad ne znaju da su sve ove godine raspolagali Marjanom. Osim što se postavlja pitanje tko je onda uknjižen na Mertojaku, i zašto uopće imamo i Zemljišnik i Katastar, logično je zapitati se što je s načelom dosjelosti?
Može li, kako je Lavčević već desetljećima u posjedu Marjana, stupiti odluka da automatski postanu i vlasnici tih parcela? Ima li građevinska tvrtka pravo zatražiti da ih se uknjiži i na Zemljišniku, a ne samo na Katastru?
Što zapravo definira pojam "posjednika"? Pitali smo to sve Tonija Vukičevića, odvjetnika bliskog imovinsko-pravnim pitanjima.
- "Lavčević" bi, ako raspolaže s valjanim pravnim osnovom zaposjedanja spomenute nekretnine, možda mogao kroz sudski postupak dokazati da on nju već godinama u miru koristi pa bi tada ovaj dio Marjana mogao biti priznat kao njegovo vlasništvo. Da bi došlo do takve sudske odluke, treba proći odgovarajući vremenski tijek. Naime, propisani rok dosjedanja iznosi dvadeset godina, a kako se radi o nekretnini uknjiženoj kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave za koju je zakonski predviđen protek dvostrukog roka dosjedanja, "Lavčević" bi mogao dokazivati da je sa svojim pravnim prednikom stekao pravo vlasništva dosjelošću prema pravilima nekada važećeg Općeg građanskog zakonika - odgovara Vukičević. Prošlo je, dakle, duplo više vremena nego što je potrebno za dosjelost, ali vjerojatno tvrtka ne može zatražiti da se uknjiži jer su posjednik bez suvisle pravne osnove. Zakon o vlasništvu i drugim srodnim pravima posjedovanje definira kao "osobu koja ima faktičnu vlast glede neke stvari". Što to znači?
- Posjednik, u ovom slučaju tvrtka "Lavčević", u smislu bilo kakve gradnje treba dobiti od nadležne službe odobrenje, s tim da prethodno prostornim planom u toj zoni mora biti predviđena takva mogućnost. Da to krene činiti, državne institucije pitale bi ga je li s tom gradnjom suglasan u Zemljišniku uknjiženi vlasnik, u ovom slučaju Grad Split, a sve kako ne bi ispalo da se radi o građenju neovlaštenog subjekta. Dakle, osoba koja se nalazi u posjedu nekretnine ne može ništa legalno raditi bez odobrenja vlasnika - objašnjava odvjetnik.