Nešto manji broj turističkih noćenja ove godine izazvao je zabrinutost da posustaje i rast turizma, ali ministar Gari Cappelli rekao je da za to nema razloga jer se očekuje još jedno obaranje rekorda: nakon prošlogodišnjih 11 milijardi eura, prihodi od turizma ove bi godine trebali dosegnuti gotovo 12 milijardi eura. Da se na turističke prihode Hrvatska ne može žaliti, pokazuju i podaci Svjetskog vijeća za putovanje i turizam, prema kojima su lani dosegnuli iznos od 25 posto BDP-a. Tako Hrvatska spada u 20 zemlja u kojima turizam ima najveći utjecaj na nacionalnu ekonomiju. Na prvom su mjestu Maldivi s udjelom od 76,6 posto, a u EU veći udjel turizma u BDP-u od Hrvatske ima samo Malta (27,1 posto).
Što za ekonomski razvoj zemlje može značiti oslanjanje na turizam? Dosadašnja istraživanja o tome nisu upućivala na jednoznačan zaključak, neke su studije pokazivale pozitivan utjecaj turizma na BDP, dok druge nisu pronalazile značajnijeg utjecaja. Nedavno objavljeni rad pod nazivom “Prokletstvo turizma”, međutim, ne ostavlja mnogo dvojbi: prevelika ovisnost o turizmu može voditi tzv. nizozemskoj bolesti. To je fenomen koji se povezuje s izvozom prirodnih resursa, kao što se Nizozemskoj dogodilo s izvozom plina iz Sjevernog mora. S jedne strane povećavaju se bogatstvo i domaća potražnja, ali s priljevom deviza istodobno aprecira domaća valuta, rastu cijene neizvoznih dobara i urušava se konkurentnost izvoza. Stoga pozitivni efekti mogu biti poništeni smanjenjem proizvodnje i izvoza.
U analizi koja je uključivala 133 zemlje i odnosi se na razdoblje od 1995. do 2007. godine, Thaana Ghalia i Jan Fidrmuc pokazuju da oslanjanje na turizam ima pozitivan utjecaj na rast, osim u slučaju kada je zemlja jako otvorena trgovinskoj razmjeni i turizmu.
“Sama po sebi, turistička specijalizacija nema negativan učinak na rast ekonomije. Međutim, prevelika ovisnost o turizmu može voditi tzv. nizozemskoj bolesti”, navode autori, dodajući kako prihodi od turizma potkopavaju konkurentnost izvozne proizvodnje na način koji se pripisuje efektu nizozemske bolesti. Na kraju, to vodi i značajno nižim stopama ekonomskog rasta.
Prevelika usmjerenost na turizam može voditi zanemarivanju drugih ekonomskih aktivnosti, ekonomija gubi nužnu diverzifikaciju, regije postaju ovisne o jednoj djelatnosti koja, k tome, ima sezonski karakter, a stanovnici teško stječu vještine u područjima koja nisu povezana s turizmom. U zemljama koje nisu ovisne o turizmu nije primijećena ni “nizozemska bolest”. Na pitanje raspolažu li podacima specifičnima za Hrvatsku, koautorica članka Ghalia odgovorila je da je cilj analize bio pokazati odnos trgovinske razmjene i turizma prema nizozemskoj bolesti te da se nisu bavili pojedinim zemljama.
No, hrvatskim slučajem pozabavili su se Neven Ivandić s Instituta za turizam i Ivan Šutalo sa ZŠEM-a, koji su početkom ove godine objavili rad “Doprinos turizma hrvatskoj ekonomiji”. Njihova analiza razmatra razdoblje od 2005. do 2013. godine i potvrđuje ranija istraživanja o velikoj važnosti turizma za hrvatsku ekonomiju: kreće se od 14,2 do 16,3 posto ukupne dodane vrijednosti. Stoga navode kako se, usprkos visokom doprinosu turizma hrvatskoj ekonomiji, može zaključiti “da interna turistička potrošnja i dalje ima pozitivan učinak i na aktivnosti svojstvene turizmu, ali i na ostale tzv. neturističke aktivnosti”. Premda turizam ima brojne pozitivne učinke, ekonomisti upozoravaju i na one negativne, od fluktuacije ekonomske aktivnosti zbog sezonskog karaktera te djelatnosti, do uništavanja okolišta. A kada je riječ o utjecaju na ekonomski rast, možda najviše govore podaci da je Hrvatska na vrhu ljestvice EU po udjelu turističkih prihoda u BDP-u, a na samom dnu po stopi rasta BDP-a.