Mostarski Aluminij nalazi se među deset kompanija s najvećim uvozom i izvozom u prošloj godini u BiH, unatoč tome što je kompanija prestala radom u srpnju 2019. zbog golemih dugovanja, ali se istodobno nastavljaju pregovori s izraelsko-kineskom grupacijom kako bi se proizvodnja ponovno oživjela.
Po podacima Uprave za neizravno oporezivanje BiH, Aluminij zauzima četvrto mjesto najvećih izvoznika iz Bosne i Hercegovine u 2019., a ispred njega nalaze se kompanije iz čelične i aluminijske te bazne industrije. Najveći uvoznik u BiH je hrvatska Holdina, dok je Aluminij iz Mostara zauzeo sedmo mjesto na toj ljestvici.
Pogoni mostarske kompanije isključeni su s napajanja električnom energijom početkom srpnja zbog dugovanja koja su premašila 220 milijuna eura, a krajem godine svi radnici su dobili rješenja o otkazima.
U međuvremenu se nastavljaju razgovori o ponovnom pokretanju proizvodnje u ovome gospodarskom divu koji je svojedobno bio prvi na ljestvici po ukupnome prometu, robnom I financijskom.
Za početak veljače otkazana je za 17. siječnja najavljena sjednica Skupštine Aluminija Mostar, koja je trebala odlučivati o ponudi o zakupu dijela pogona tvornice od izraelsko-kineske grupacije koju predvodi MT Abraham. Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH i HDZ-a BiH Dragan Čović, koji je jedno vrijeme bio aktivno uključen u rješavanje problema radnika, umjereni je optimist da bi ova kompanija mogla uskoro ponovno početi raditi.
“Ugovor o kojemu govorimo se još dorađuje, u njemu se traže rješenja. Ukoliko bi se stvari razvijale na ovoj razini informacija koje imam, čini mi se da bi ugovor mogao biti potpisan za mjesec dana i Aluminij ponovno postupno početi s radom”, rekao je Čović.
Po detaljima toga ugovora najprije se predviđa pokretanje pogona Ljevaonice te angažiranje u prvoj godini oko 180 radnika, a zatim tvornice anoda i elektrolize, koja je i najveći potrošač električne energije.
Mostarski Aluminij najveća je kompanija u Hercegovini i predstavljala je gospodarski oslonac šire regije. U probleme je došao zbog visokih cijena električne energije, loših ugovora o sirovinama te niskim cijenama metala aluminija.
Ponovno je pokrenut uz financijsku potporu Vlade Republike Hrvatske 1997., zbog čega ona ima udjel u njegovu vlasništvu od 12 posto. Najveći pojedinačni suvlasnik je Vlada Federacije BiH s udjelom od 44 posto, jednako koliko imaju i mali dioničari i radnici.