Šefica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde prošlog je tjedna na skupu fintech industrije u Singapuru poručila kako bi središnje banke trebale razmotriti mogućnost da počnu s izdavanjme svojih digitalnih valuta (central bank digital currency ili CBDC), dakle digitalne forme postojećeg novca kao zakonitog sredstva plaćanja (što su trenutno novčanice i kovanice). To bi mogao biti novi korak u evoluciji novca, zaključak je iz analize koju je napravio MMF, i jednoga dana posve zamijeniti postojeći.
„Povijest novca sugerira da se njegove temeljne funkcije ne mijenjaju, ali forma se razvija kao odgovor na potrebe korisnika. Digitalizacija mnogih aspekata ekonomske aktivnosti potiče središnje banke da ozbiljno razmotre uvođenje CBDC-a“, kažu stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda u materijalu koji su objavili ovoga mjeseca na svojim internetskim stranicama („Casting Light on Central Bank Digital Currency“) i očekuju da se oko njega razvije debata.
Država bi, ukratko, na taj način mogla biti opskrbljivač novca za novu, digitalnu ekonomiju, a on bi bio dostupan za sve tipove plaćanja i mogao bi biti implementiran kroz različite tehnologije. Tek treba istražiti, međutim, kako bi se to konkretno provelo u pojedinoj zemlji, s kojim sve implikacijama za monetarnu politiku, financijsku stabilnost i integritet te s kakvim troškovim. Za izdavanje i upravljanje gotovinom troškovi se procjenjuju u eurozoni na oko 0,5 posto BDP-a, a snose ih uglavnom banke, kompanije i kućanstva.
Lagarde i društvo time potiču razvoj u posve suprotnom smjeru od onog kojem su se nadali promotori kriptovaluta poput bitcoina, odnosno onom koji trasira fintech industrija koja omogućuje nove vidove privatnog e-novca i plaćanja. Dok oni, dakle, sanjaju o tome da će država u digitalnoj budućnosti malo uzmaknuti, pogotovo s očekivanim ‘izumiranjem’ gotovine, Lagarde potiče države da ostanu aktivni igrači na tržištu novca, osvoje i taj teritorij.
Istina, danas su naši depoziti u komercijalnim bankama već ionako u digitalnom obliku, ali razlika bi bila u tome što bi CBDC, kao što je to sada gotovina, bili odgovornost države a ne privatne tvrtke, poručuje Lagarde. Taj bi digitalni novac mogao biti token iza kojeg stoji država, ili račun koji se izravno drži kod središnje banke, dostupan svima, pojedincima i tvrtkama, za svakodnevna plaćanja. Neke središnje banke s time već eksperimentiraju, odnosno okupile su timove koji razrađuju tu ideju – u Kanadi, Kini, Švedskoj i Urugvaju - ali nitko, pa ni stručnjaci MMF-a, nemaju zasad odgovor na pitanje je li CBDC poželjni oblik novca budućnosti s obzirom na rapidno nastajuće alternative. Fintech revolucija, kako priznaje Legarde, već dovodi u pitanje dvije forme novca: onaj fizički kao i depozite u komercijalnim bankama, a ozbiljno propituje i ulogu države kao opskrbljivača. „Nalazimo se na povijesnoj točki preokreta. Vi – mladi i odvažni poduzetnici koji ste ovdje okupljeni – ne smišljate samo nove usluge; vi potencijalno smišljavate novu povijest. A svi mi smo u procesu prilagođavanja“, tepala je šefica MMF-a u Singapuru novoj generaciji.
Koje su funkcije novca? Prvo, on je jedinica računanja, potom je sredstvo plaćanja te na kraju sredstvo pohrane vrijednosti. Ljudi, vođeni željom da maksimiziraju korist za sebe te smanje troškove i rizike, određuju što im je bolje. U slučaju CBDC, u odnosu na gotovinu, postavlja se, primjerice, pitanje anonimnosti plaćanja. Do koje je mjere tu uopće moguće sačuvati anonimnost, odnosno koliko se trećim stranama ili vlastima mora otkriti podataka o identitetu i transakcijama? Postoje, naime, legitimni razlozi zašto ljudi mogu preferirati barem određeni stupanj anonimnosti. To je način da se izbjegne profiliranje klijenata i svako drugo komercijalno korištenje osobnih informacija, također i limitiranje opasnosti od hakiranja. Anonimnost je također i dio privatnosti, a ona je kroz UN-ovu deklaraciju priznata kao jedno od ljudskih prva. Ipak, jasno je, potpuna anonimnost digitalnog plaćanja neće biti moguća, to bi onda bio raj za kriminalce svih vrsta.
Bankama, zapravo, ideja CBDC-a neće biti previše privlačna jer bi se moglo dogoditi da digitalni novac koje izdaje središnja banka smanji depozite građana u komercijalnim bankama, odnosno u potpunosti učiniti račun u banci suvišnim. Taj novac je siguran, s njim bi se moglo plaćati bez ograničenja iznosa, a za držanje na računu vjerojatno bi se nudila i kamata. Zamislite taj horor u bankarskim glavama. Naravno, stručnjaci MMF-a nisu dozvolili da se horor razmaše već u ovoj fazi rasprave: nude rješenje. Banke se mogu uključiti u tržišnu utakmicu i nuditi više kamate i bolju uslugu... Moguće je, naravno, da središnje banke sklope partnerstva s privatnim sektorom, bankama i drugim financijskim institucijama. Recimo, privatni sektor bi organizirao i održavao kontakt s klijentima, skladištio njihove digitalne novčanike, davao kamate i savjete, nudio zajmove, ali bi se transakcije, plaćanja odvijala preko središnje banke, one bi držale back-end. Tako bi banke, financijske institucije i startupi upravljali digitalnim novcem, kao što danas banke distribuiraju gotovinu…
Sav taj vrli novi svijet koji se pomalja stvara priličnu konfuziju jer ispada da bi se komercijalne banke zapravo mogle naći u poziciji da se natječu sa središnjim bankama za klijente, ako ne bi postigle partnerstvo. U jednadžbu treba pritom još ubaciti i kriptovalute koje, zahvaljujući blockchain tehnologiji, pokušavaju izboriti mjesto za sebe u posvemašnjoj nereguliranosti tog dijela tržišta. Sve to je svakako veliki pritisak na banke kakve poznajemo, a ionako ih stišću fintech kompanije razvijajući rješenja za život bez gotovine s pametnim telefonima u rukama. Legitimno je tako pitanje – što će od njih ostati, ili što će ih zamijeniti? Primjerice, kad u Europskoj uniji iduće godine krene primjena Direktive o platnim uslugama 2, banke će morati otvoriti račune vanjskim licenciranim pružateljima platnih usluga, tehnološkim kompanijama, te će oni dobiti pristup klijentima i time će početi velika utrka u mobilnom plaćanju.
Ovog je ljeta u Zagrebu već bio osnivač skandinavskog pionira u mobilnom plaćanju koji bankama nudi rješenje kojim će, uvjerava ih, pobijediti izazivače iz tehnološkog sektora. Dakle, zadržati se u igri. Platforme MobilePay u Danskoj, Swish u Švedskoj i Vipps u Norveškoj, iza kojih stoji njegova tehnologija, već su postigle tržišnu zastupljenost od 65 posto ukupne populacije. U čemu je razlika prema postojećem m-bankarstvu? Njegova aplikacija omogućava jednostavno plaćanje i prihvat novca bez obzira na to koje je banke netko klijent, a jednu njegovu aplikaciju, mCash, preuzela je druga po veličini banka u Norveškoj, Sparebank1, te je u tome sada prvak na tržištu.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa