Posljednjih nekoliko dana opet se mogu pročitati napisi o predsjedniku Trumpu. Upotrebljavaju se riječi kao: neuravnotežen, izvan kontrole, djetinjast, neodgovoran, amoralan. S druge strane, ekonomski podaci koji dolaze iz SAD-a govore o potpunoj suprotnosti: ekonomija raste, zaposlenost raste, prosječni Amerikanac je bogatiji. Što je onda istina, a što su lažne vijesti?
Da bismo mogli razumjeti odnose i događaje, moramo se vratiti najjednostavnijem postulatu svake istrage: tko profitira? Kada se napravi jednostavan presjek ponašanja Donalda Trumpa, postaje jasno da je situacija drukčija od one koju opisuju mediji. Štoviše, za tri mjeseca mediji će potpuno shvatiti da rade upravo ono što Donald Trump od njih želi.
Kada se promatra SAD, onda treba razlučiti velesilu na dva dijela: vojni i ekonomski. Vojni premac proteklih 100 godina nitko ne osporava SAD-u. Brojni su ratovi koje je SAD vodio kao i današnje postojeće vojne operacije. U slučaju ekonomske velesile stvari su malo drukčije. Opet nitko ne osporava ekonomsku veličinu SAD-a, ali svi očekuju da se SAD ponaša kao ekonomsko rješenje svih problema za sve. Posljednjih 45 godina SAD ima deficit platnoga računa, što znači da troši više nego što proizvodi. Važno je znati čiju to robu SAD troši: od ostatka svijeta koji onda izvozi u SAD. Slično je i s radnim mjestima. Globalizacija je uzrokovala gubitak desetka milijuna radnih mjesta u SAD-u. Samo u proizvodnji SAD je od 2000. godine do danas izgubio 4,5 milijuna radnih mjesta. Tako je došlo do ultimativnoga paradoksa: SAD gubi radna mjesta, onda uvozi proizvode koje je prije samostalno proizvodio, druge države dobiju radna mjesta, dobiju ekonomski rast i povećane priljeve od izvoza roba koje prodaju na tržištu SAD-a. Jasno je da u tome procesu SAD gubi.
Tehnologijom iz SAD-a se koristi cijeli svijet
Gubitak radnih mjesta u SAD-u, gledano dugoročno, nije problem. Nadoknađen je novim radnim mjestima, posebno u tehnologiji. Samo pogledajte koliko je korporativnih titana stvorila EU posljednjih 30 godina i kako se mogu usporediti s Microsoftom, Appleom, Facebookom, Googleom. Također treba jasno naglasiti da tehnologija koju su stvorila navedena poduzeća u SAD-u nije zadržana samo u SAD-u nego se njome koristi cijeli svijet.
Naravno, postoji i kontraargument, a to je da je SAD profitirao od globalizacije jer je dobio nova tržišta posebno u istočnoj Europi i Aziji, ali to nije točno. Proteklih 20 godina udio BDP-a SAD-a u globalnom BDP-u se smanjuje. Što znači da druge države ostvaruju veći ekonomski rast i više proizvode u usporedbi sa SAD-om, tako da i drugi sve više imaju.
Da sumiramo: SAD na svojim leđima nosi potrošnju cijeloga svijeta, gubi radna mjesta koja odlaze u druge države, nosi tehnološki razvoj cijeloga svijeta, a SAD treba još biti zahvalan svima što su mu omogućili takvo stanje.
Trump je prvi predsjednik koji smatra da je ovakva struktura nepovoljna za SAD i da SAD mora nositi tehnološki razvoj, ali da isto tako da mora nastojati zadržati svoja radna mjesta. Globalizirano tržište treba biti globalizirano za sve, a ne samo za neke. Evidentan je primjer Kina koja izvozi, ali aktivno ograničava uvoz kao i Japan. Prema tome, nije problem da se veliki igraju, ali pravila trebaju biti stvarno jednaka za sve.
Planirana ekonomska politika
Trump aktivno radi na tome da se okolnosti promijene. Impresivno kod Trumpa nije u tome da uspijeva u svojim namjerama i planovima. Najimpresivnije jest to da, iako je postao političar, i dalje poštuje struku i logistiku priprema poslovnih operacija. Većina analitičara koji se bave kaosom u Bijeloj kući kontinuirano nije u stanju pravilno analizirati trijumvirat Trump (predsjednik) – Powell (guverner centralne banke) – Mnuchin (ministar financija). Ekonomska politika koju danas provodi SAD savršeno je koordinirana s jasnim ciljevima i transakcijskim tehnikama. Odluke se donose ciljano i precizno, a rezultati su jasno vidljivi. Takva je politika nečuvena i praktički nemoguća za današnju EU, kojoj je koordinirana ekonomska politika maratonski proces koji završava sa stotinama stranica regulative. Ekonomska konstrukcija koju je napravio Trump jasno ukazuje na polako i metodički planiranu ekonomsku politiku. Rezanjem poreza potaknuo je ekonomiju SAD-a, smanjenjem birokracije je svima olakšao poslovanje i pojednostavio je sustav. Ovaj potez je također ublažio učinak rasta kamatnih stopa kao sustavnoga procesa normalizacije ekonomije nakon krize. Sistematskim povlačenjem dolara iz globalnoga optjecaja je sve ostale ekonomije koje su zadužene u dolaru stavio u težak položaj. Radi se o briljantom taktičkom potezu koji već daje rezultate: ekonomija SAD-a buja dok sve ostale ekonomije stagniraju.
Posebno je važno usporediti kretanje burzovnih indeksa u SAD-u i ostatku svijeta. Burzovni indeksi su unapredni indikatori koji odražavaju očekivanja o poslovanju poduzeća u nekoj ekonomiji. Usporedba pokazuje da otkako je Trump postao predsjednik burzovni indeksi u SAD-u rastu, u EU stagniraju, a u Kini padaju. To, u stvari, znači da globalni investitori smatraju da se ostatak svijeta ne može nositi s Trumpom i njegovom uspješnom ekonomskom politikom. Da je istina ono što mediji pišu o Trumpu, situacija na tržištima kapitala bila bi suprotna. Trenutno stanje pokazuje da investitori imaju više povjerenja u Trumpa i njegov način vođenja ekonomije nego povjerenja u ostale globalne lidere. Ako je Trump loš, a svi ostali super, zašto njihovi burzovni indeksi ne rastu?
Ekonomski uspjeh, sistematičnost u donošenju odluka i jasni ciljevi su razlog zašto se Trump često ponaša eratično. Sve dok ostali misle da je Trump čudan i nesposoban, on sistematično provodi svoje planove. Kada se planovi u potpunosti poslože, onda će svima ostalima biti kasno da djeluju je će ih Trump ekonomski dovesti pred svršen čin i morat će raditi ono što SAD hoće posebno kada se radi o globalnoj trgovini. Nije mi jasno kako većina medija i globalnih političara ne mogu shvatiti da je Trumpovo eratično ponašanje na Twitteru i u medijima samo dimna zavjesa i, dok se svi bave njegovim ponašanjem, Trump se bavi ostvarivanjem svojih ciljeva.
'Čovjek radi svoj posao'
Kome je onda Trump problem? Pa svima onima koji nas godinama uvjeravaju da je nemoguće postići ekonomski rast i blagostanje, nego da treba provoditi strukturne reforme. Inače sintagma “strukturna reforma” nije ništa drugo doli izričaj za sve veću regulativu i birokraciju dok narod živi sve lošije. Za sve stvari koje je Trump najavio kao što su pojednostavljenje poreznih propisa, smanjenje poreza, novi trgovinski dogovori, diplomatski uspjesi, standardni političari koji su dio establišmenta govorili su da je nemoguće. Ipak, on je to ostvario radom, trudom i fokusiranošću na posao. Trump je, u stvari, pokazao da se može, ali da političari ne mogu. Njegovi potezi nisu doveli do ekonomske krize ili recesije ili sloma ekonomije SAD-a. Doveli su do rasta i stabilnosti. Naravno da je trn u oku ne samo političarima u SAD-u nego i političarima u EU koji nas uvjeravaju da se potpuno suprotnim ponašanjem (više regulative, više poreza, više birokracije) može postići ekonomski rast. I nakon što ekonomski podaci u EU pokazuju suprotno od grandioniznih najava rezultata strukturnih reformi, političari nastavljaju s istim pričama i slabim ekonomskim rezultatima. Trump je prokazao nesposobnost političkih elita i zato je tim istim elitama problem.
Koja je tajna Trumpova uspjeha? Mnogi misle da Trump ima jaku ideologiju ili da kvazinacionalističkom politikom mogu kopirati Trumpa. Svi oni koji tvrde da će kao političari staviti svoju državu na prvo mjesto i prizivaju jaku naciju ne razumiju da je za Trumpa to samo slogan. Je li itko ikada čuo političara kojemu njegova domovina nije na prvom mjestu? Pa naravno da nije. Prema tome, slogan “Učinimo Ameriku ponovo velikom” samo je slogan koji se koristi u kampanji. Tajna Trumpova uspjeha nešto je potpuno drugo: čovjek radi svoj posao. Fokusiran je na uspjeh i ciljeve, a ne na priče o strukturnim reformama koje treba provoditi, samo nitko ne zna kako, kada, gdje i s kime.
Trump donosi i provodi odluke. Ponašanje koje je u EU zaboravljeno od 1980-ih. Ronald Reagan, Margaret Thatcher, Helmut Kohl, François Mitterrand bili su osobe koje su donosile odluke. Nisu pričali o strukturnim reformama. Bilo koji današnji europski političar u usporedbi s navedena tri europska političara je slab, neodlučan i spor.
Sve medijske priče i naklapanja o normalnosti predsjednika imaju svoj kraj, a kraj dolazi u studenome. Tada su u SAD-u izbori za oba doma parlamenta. Na tim će izborima uvjerljivo pobijediti Republikanci i tek onda će Trump dobiti stvarnu političku podršku i ekonomski rast i razvoj će se još više pojačati. Pobjedom na izborima doći će do velikoga preslaganja u procesu vladanja. Problem koji političari ne razumiju jest da nemaju što obećati narodu kada je narod već dobio novac u džep. Za nekoga tko radi u SAD-u za 30.000 dolara bruto Trumpova porezna reforma znači više od 1500 dolara manje poreza i 1500 dolara više u džep. Zbog Trumpove porezne reforme Walmart je svojim najniže plaćenim zaposlenicima dao bonus od 200 do 1000 dolara. To možda nije puno, ali za veliku većinu tih zaposlenika bonus je mistična pojava koja se događa samo na Wall Streetu. Osobe koje su dobile novac u džep je teško uvjeriti da je Trump problem, a ne rješenje.
Nama, naravno, ostaje nada da ćemo možda preživjeti strukturne reforme.