Fantomski objekt

Kontroverzni poduzetnik planira podići zgradu usred zelene zone?!

AUTOR:

  • Ivona Ćirak/Makarska kronika

OBJAVLJENO:

5.6.2019. u 8:50

AUTOR:

  • Ivona Ćirak/Makarska kronika

OBJAVLJENO:

5.6.2019. u 8:50

Ivo Ravlić / HANZA MEDIA

Ima li života u ostatku svemira, u kategoriji je pitanja na koje nema jednoznačnog odgovora. Baš poput gradnje na Svetom Petru.

Istina, Sveti Petar je u zelenoj zoni i po grafičkim kartama važećeg Prostornog plana to je jasno kao dan, ili pak zeleno kao susjedova trava. Gradnje, dakle, nema, tako stoje stvari i tako bi trebalo biti. Ipak, investitor Anto Čović, kontroverzni poduzetnik iz Baške Vode, podnio je zahtjev za ishođenjem građevinske dozvole.

Parcela koju je kupio od obitelji Petković u travnju je, što se dade vidjeti na stranicama Katastra, locirana južno od posljednje kuće u nizu, one Matka Benkovića, bila upisana tek kao obična oranica. Međutim, u svibnju je osvanula druga kultura. Niknula je, naime, ruševina, i to godine Gospodnje 2019.! I ne samo to, ruševina je dobila i kućni broj, broj 29!

Čović, naime, ima i adresu za svoj nevidljivi objekt, Obala kralja Tomislava 29, a u dogledno vrijeme bio bi red da osvane tu i poštanski sandučić.

Kako bilo, za objekt na parceli površine 228 metara četvornih izrađen je, dakako, i projekt. Predan je elaborat za sanitarnu dozvolu. Stvari se uhodano, pače podmazano (sic!) kotrljaju, a u "Bijeloj kući" duhovi su se, kako doznaje Slobodna Dalmacija, uzbunili zbog priče koja je još kod uvodne rečenice gotovo pa imala oznaku "zaključen slučaj" jer se, podsjetimo po tko zna koji put, radi o zelenoj, da ne kažemo svetoj zoni sve manje zelenog i svetog Petra.

Ivo Ravlić / HANZA MEDIA
 

Kada se čovjek suoči sa svim ovim stvarima, priča postaje zakučastija i odjednom više ne možemo reći sa stopostotnom sigurnošću da je isključena gradnja, ne zato jer se Prostorni plan preko noći promijenio pa u grafičkom prikazu zažutio Čovićevu parcelu, pardon, ruševinu, jer nije.

Ključ se krije upravo u riječi ruševina i otud je sve i krenulo. Naime, na spomenutoj lokaciji do Drugog svjetskog rata bile su dvije zgrade, za koje mlađi Makarani teško da mogu i znati. Bile su to kožare koje su srušene tijekom bombardiranja, i nema ih tamo na šumovitom poluotoku 70-ak godina.

Ostali su samo neki ostaci ostataka za čije porijeklo čovjek ne može biti siguran radi li se o ruševini ili zidovima, ali oku laika ne izgleda da su vidljiva tri zida ruševina, što oku geodeta nesumnjivo jest jasno. Međutim, za dokazati takvo što morao je biti predočen geodetski elaborat.

 

Temeljem čega, naime, kojeg geodetskog elaborata je kultura čestice iz oranice promijenjena u kulturu ruševine, pitanje je koje smo najprije poslali u Državnoj geodetskoj upravi u Split, i to prije gotovo dva tjedna. Nakon nekog vremena uputili su nas na kolege iz Makarske.

Upit proslijeđen

- Vaš upit proslijeđen je na daljnje postupanje u Ispostavu za katastar nekretnina Makarska, s obzirom na to da su traženi podaci u njihovoj nadležnosti - stoji u odgovoru.

Istina je da smo na raniji upit u ingerenciji makarskog ureda odgovor ipak dobili iz Splita, ali možda smo samo novinarski sumnjičavi kad se pitamo zašto je odgovor izostao i za ovaj. Iz makarskog ureda ni glasa.

Nakon neodgovorenog upita koji su iz Splita 20. svibnja proslijedili u Makarsku, zovemo voditelja Branka Vujatovića, međutim, tajnica govori da nije tu...

Sad kad smo zaključili da Katastar od svibnja ove godine upisuje ruševinu na mjestu nekadašnje oranice, nameće se još pitanja. Što o tome kaže Prostorni plan?

 

Istina, zelena je zona i dozvola se ne bi smjela izdati ako nije predviđena druga namjena. A nije. Međutim, investitor računa na prijedlog izmjena Prostornog plana, koji je na javnom uvidu bio prošle godine, i koji samim time nije važeći.

A predlagatelj izmjena krovnog prostorno-planskog dokumenta odlučio je ubaciti ovo: Građevina izgrađena u skladu s propisima čija namjena nije u skladu s namjenom određenom ovim Prostornim planom, može se rekonstruirati unutar postojećih gabarita do privođenja planiranoj namjeni. Za građevine iz stavka 1. ovog članka dopušta se povećanje gabarita objekta do 6,0 m2 radi nužne uporabe.

Članak je to 300. prijedloga Prostornog plana koji se skrio na dnu, ispod naslova "rekonstrukcija građevina čija je namjena protivna planiranoj namjeni".

Na Svetom Petru Čović namjerava rekonstruirati nekadašnju kožaru. Što tamo točno namjerava graditi, pokušali smo doznati od njega prvoga. Nakon tri telefonska poziva, gdje se ispričao zauzetošću, naposljetku smo mu uspjeli postaviti pitanje na koje nam je samo kazao: Ne znam o čemu govorite!

Rade i drugi pa mogu i oni?!

Ipak, arhitektica Silvana Marinović potvrdila nam je da radi na projektu, iako je rekla da je sve još uvijek u fazi ishođenja suglasnosti, konzultiranja s resornim ministarstvom...

Hoćete reći da je projekt još uvijek na dugom štapu?

- I da i ne. Ali činjenica je da sličnih primjera ima koliko hoćete. Tražili smo samo rekonstrukciju objekta koji bi trebao biti isti, a uporište nam je u Prostornom planu Grada Makarske i Zakona o gradnji te Zakona o prostornom uređenju.

Ivo Ravlić / HANZA MEDIA
 

Kad kažem da postoje primjeri, imate u Kotišini, gdje je zelena zona, također rekonstrukciju ruševina, a na Sv. Petru, što potvrđuju i fotografije iz Gradskog muzeja, a posvjedočit će i stariji Makarani, zaista jesu bile dvije zgrade. Kad se priđe bliže, da se vidjeti da su tu stvarno nekad bili objekti - kaže Marinović.

Što Čović tu kani raditi, nije nam precizirala, tek je rekla da će namjena sasvim sigurno biti ista, dodavši znakovito da je centar zbivanja nekad bio na Sv. Petru.

Odgovor na to pitanje čekamo i iz gradskog Ureda za gospodarenje prostorom. Zanimalo nas je za kakvom građevinom je podnesen zahtjev i može li ista dozvola uopće biti izdana.

U svakom slučaju, već se špekulira kako bi na parceli mogao niknuti objekt gabarita poput hotela "Miramare", a u prijedlogu Prostornog plana k tome se podiže katnost za hotele...

Hloverka Novak Srzić: Najoštrije ću se protiviti

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća vijećnica Hloverka Novak Srzić postavila je pitanje što se to namjerava graditi na Sv. Petru. Rečeno joj je - ništa. Prošlog tjedna digla se velika frka u zgradi Grada jer je Čović dobio za svoj fantomski objekt i kućni broj, pa je Novak Srzić, kako nam je rekla, otišla po odgovore.

- Po Prostornom planu tamo je zelena zona i ne smije biti gradnje, ja ću se najoštrije protiviti bilo kakvoj izgradnji, osim možda biciklističke staze. Tumačenje ću tražiti i od ministra Štromara. Jer, ja tu ne vidim nikakvu kuću ni oranicu. Čović me je pitao vidim li ja tamo oranicu, a ja njega vidi li kuću - kaže Novak Srzić.

Kožare nisu bile slučajno uz more

Kožare nisu bile slučajno uz more, jer je pranje kože bilo dio obrade, a makarski kožari bili su nadaleko najbolji

O tome kad su kožare podignute ni koje točno godine su nestale sa Sv. Petra nema nekih zapisa.

Tražili smo u Gradskom muzeju, konzultirajući se s Anom Kunac i umirovljenim Velimirom Urlićem, koji je skupio lijep broj razglednica u svojoj knjizi, a među njima su i neke na kojima se dobro vide nekadašnje zgrade.

Ponešto smo našli u knjizi Petra Kaera, koji piše nadugačko o obrtu kožarstva, pa se tu dade naći nekoliko šturih informacija. Piše tako da su tvrtke Klarić i Krstulović sagradile pri moru, sučelice gradskoj obali, dvije velike tvornice u kojima se preuređuju američke kože za opanke.

- Preuređenje amerikanskih koža za opanke u cijeloj pokrajini ne može napraviti utakmicu s onim što priređuju u Makarskoj. Pokušaji da bi se dotjerao taj obrt barem do prilične jednakosti nije uspio, te zato neki misle da je to do mora, do podneblja, do vode ili što slična, a ja naprotiv mislim da je to do stručne obrtne vještine - svjedoči Kaer.

Kako bilo, makarske su tvornice bile najjače u pokrajini, pri čemu Kaer misli na široko područje, budući da u isti kontekst stavlja ne samo Dalmaciju nego područje od Obrovca do Budve, pa čak i dijela Bosne i Hercegovine, na kojemu su makarski kožari imali primat.

Da ne odemo predaleko i preširoko u prošlost, primijetit ćemo tek da kožare nikako nisu bile slučajno na tom mjestu, jer su se kože prale u moru, što je bio dio obrade, a s kožarstvom su u povijest otišle i kožare koje se sad žele ponovno uskrsnuti na istom mjestu, u posve novom vremenu, načinu življenja, potrebama i namjeni prostora.

Joze Vranješ: Grozim se od pomisli na gradnju na Sv. Petru

Joze Vranješ, zamjenik gradonačelnika, tvrdi da po njemu nema šanse da će se graditi na Sv. Petru.

- Sv. Petar treba ostati kakav jest, a od same pomisli da bi tamo netko nešto gradio se grozim. Pa ako tvrde da je tu bila ruševina, takve zgrade tamo nije bilo 60 godina, a po Prostornom planu to je zelena zona - kaže Vranješ.

Dakle, nema nikakve šanse da tamo nikne zgrada?

Nakon kraće stanke, Vranješ je odvratio da je izrazio svoj stav.

- To je zelena zona - zaključio je Vranješ.

Ali, vidimo primjere kako su neki na Katastru uspjeli upisati stambenu zgradu u zelenoj zoni, gdje kuće nikad nije bilo, i temeljem toga tvrde da su u postupku ishođenja građevinske dozvole...

- Mogu i ja voziti taksi i kad me policija zaustavi reći da sam u postupku ishođenja dozvole. A kako se promijenila kultura u Katastru, to zbilja ne znam, to trebate pitati njih - kazao je zamjenik gradonačelnika.