Izazov generacije

Konferencija Hanza Medije i HUGO-a: 'Svake minute u more istovarimo jedan šleper plastike'

AUTOR:

  • Matija Boltižar,
  • Lea Balenović

OBJAVLJENO:

21.5.2019. u 8:48

AUTOR:

  • Matija Boltižar,
  • Lea Balenović

OBJAVLJENO:

21.5.2019. u 8:48

Goran Mehkek / CROPIX

Tomislav Čorić, ministar zaštite okoliša i energetike (lijevo)

U Europi svake godine nastane oko 25,8 milijuna tona plastičnog otpada, od čega se manje od 30 posto reciklira. Ostatak se spaljuje ili odlaže, a veliki dio završi u okolišu. Naime, svaki istraženi dio oceana i mora do sada je pokazao prisutnost plastike. Hrvatska također doprinosi tim crnim brojkama. Kroz projekt DeFishGear pratio se plutajući otpad kod Bračkog kanala i akvatorija sjeverno od otoka Hvara i od svih pronađenih predmeta čak 90 posto bilo je plastičnog podrijetla. Životinje od toga umiru, a čestice mikroplastike kasnije kroz hranu ili kuhinjsku sol završavaju i u našim tijelima. Ne čudi zato da je problem plastike već godinama jedna od važnijih tema u Europskoj uniji i prvi put se traži rješenje koje će na svim razinama riješiti jedno od gorućih ekoloških pitanja.

Ovo su samo neke od glavnih poruka jučerašnje konferencije “Plastika u kružnom gospodarstvu - zeleni izazov generacije?” održane u zagrebačkom Hotelu Panorama. Konferenciju je organizirala Hrvatska udruga gospodarenja otpadom (HUGO) i Hanza Media, uz potporu Ministarstva zaštite okoliša i energetike, s ciljem da se u krugu profesionalaca potakne razgovor između najrelevantnijih dionika za pronalazak mogućeg rješenja za gospodarenje otpadnom plastikom i smanjenjem onečišćenja okoliša. Partneri na projektu su još tvrtke Cezar i Metis iz C.I.O.S Grupe, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, IKEA, Zagrebački holding te Hrvatska gospodarska komora (HGK).

 

Konferenciju je otvorio ministar zaštite okoliše i energetike Tomislav Ćorić koji je naglasio da otpadna plastika predstavlja problem na nacionalnoj, ali i na globalnoj razini. Zato je pohvalio napore koje je EU uložila u tom smjeru, a posebno je izdvojio direktivu o zabrani jednokratne plastike do 2021. godine na razini cijele Unije.

- Ove mjere nose jednokratni negativni učinak na gospodarstvo, no dugoročni učinci definitivno su pozitivni – rekao je Ćorić.

Da se problem otpadne plastike mora cjelokupno sagledati, rekla je i Anamarija Matak, pomoćnica ministra zaštite okoliša i energetike, u panel raspravi “Jesmo li spremni za izazov gospodarenja otpadnom plastikom?”. Kako je naglasila, rješenje treba pronaći na svim razinama - od proizvodnje preko održive potrošnje, recikliranja i na kraju postupanja s tim otpadom. S njom se složila i predsjednica HUGO-a i izvanredna profesorica na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu Aleksandra Anić Vučinić koja je istaknula da se svaki materijal, pa tako i plastika, može reciklirati.

- Znanost i tehnologija nisu upitne, sve se može reciklirati sto posto, ali to nije jeftino. No, ono što uzimamo od okoliša moramo platiti, to se ne smije postavljati kao pitanje - ustvrdila je Anić Vučinić.

 

Nakon problema, počelo se govoriti i o rješenjima. Dubravko Ponoš, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao jedno od rješenja naveo je sustav povratne ambalažne naknade, ali je istaknuo da ga je potrebno aktualizirati i koncentrirati se na automatizaciju procesa prikupljanja. Ipak, naglasio je da je važno pronaći balans između onoga što naše gospodarstvo može podnijeti i onoga što je interes za Hrvatsku.

- Neki, primjerice, predlažu više korištenje obnovljivih izvora energije, i da kopiramo rješenja iz skandinavskih zemalja. No, mi nismo Norveška i u slučaju da se više koncentriramo na obnovljive izvore, to bi dovelo do porasta struje dva i pol puta, tako da je važno da situaciju sagledamo puno šire – kazao je Ponoš te dodao da nam je na nacionalnoj i globalnoj razini potreban jedan "game changer".

 

Dobar primjer se može pronaći kod IKEA-e koja već 10 godina posluje kroz strategiju održivog razvoja. Trenutno koriste oko 92 posto otpada koji generiraju, dok samo manji dio odlažu na odlagališta. Ujedno, u ovom trenutku u izradi proizvoda koriste oko 60 posto materijala koji je recikliran, a plan je do 2030. doći do 100 posto, rekao je Hrvoje Dragušica, stručnjak za održivi razvoj IKEA Hrvatska.

S druge strane, o pozitivnim stranama plastike govorio je Josip Grilec, direktor Stražaplastike i predsjednik Udruženja za plastiku i gumu pri HGK, zbog čega se našao na udaru kritika. Svoje izlaganje počeo je s izjavom da se ovdje osjeća kao da "brani loše dijete na roditeljskom sastanku".

- Želimo da naša krmenadla ostane svježa deset dana. Isto želimo i za voće i povrće. To ništa ne možemo bez plastike. Ona je trenutno nezamjenjivi materijal – rekao je Grilec te dodao kako država ne uspijeva prepoznati prilike koje nudi plastika. On smatra da trebamo na plastiku gledati kao na sirovinu i da bi trebali uklopiti taj materijal u proizvodni proces.

- Prije smo izvozili u Kinu otpadnu plastiku, a onda smo uvozili od njih igračke koje su napravljene od te iste plastike – napominje Grilec dodavši da su drugi materijali preskupi i neisplativi.

Direktor hrvatskog Greenpeacea Zoran Tomić se pak s Grilcem nikako ne slaže. Kako je naglasio, "trošak za djecu, buduće generacije i planet je veći i bitniji od svih ostalih".

- Od sada pa na dalje gledajmo da se ta vrsta otpada ne stvara, odnosno da sve što plasiramo na tržište bude ponovno upotrebljivo - apelirao je.

 

No, da se plastika može dobro iskoristiti, pokazala je u svom izlaganju nakon rasprave Gordana Pehnec Pavlović iz HGK. Ona je navela da se plastika može kemijski oporabiti u ulje od kojega se kasnije ponovno proizvedu polimeri, a taj materijal moguće je dobiti i od CO2 koji nastaje prilikom same proizvodnje. Još jedno rješenje ponudio je Igor Podravec iz Ekonexa koji kaže kako se plastika može koristiti kao alternativno gorivo u cementarama.

Alen Hadžić, rukovoditelj Službe zaštite okoliša i razvoja Zagrebačkog holdinga, ponudio je pak nekoliko ideja za unaprjeđenje sustava sakupljanja otpadne plastike na primjeru Zagreba. Kako je rekao, prednost treba dati sustavu prikupljanja "od vrata do vrata", ugradnji osjetila i sustava za dojavu popunjenosti spremnika te da spremnike volumena 1100 i 600 litara treba zamijeniti onima od dva i tri kubika. Ujedno, potrebno je izgraditi nove skladišne prostore te sortirnicu otpadne plastike.