Norveška kompanija Siem Shipping Inc. otkazala je 1. rujna Uljaniku ugovore o kupnji četiriju brodova, a javnost je o tome obaviještena jučer preko Zagrebačke burze.
U šturom priopćenju se navodi kako “zbog nemogućnosti Uljanika da isporuči brod sukladno odredbama iz ugovora o gradnji broda sklopljenog s kompanijom Automarine Transport Inc. s Kajmanskog otočja za brod za prijevoz automobila i kamiona - 7000 ceu, Uljanikova gradnja 514, kupac je 1. rujna 2018. jednostrano raskinuo ugovor o gradnji broda te ugovor više nije obvezujući za ugovorne strane”. Također, isti kupac je raskinuo i ugovor o gradnji broda za prijevoz automobila i kamiona, gradnja 515 identičnih tehničkih značajki, na kojem su aktivnosti na zahtjev kupca već ranije obustavljene.
Raskid ugovora
Nadalje, tvrtka Siem Shipping Inc. jednostrano je raskinula ugovore o gradnji brodova za prijevoz automobila i kamiona, novogradnje 524 i 525 na kojima su sve aktivnosti ranije obustavljene na zahtjev kupca te fizička proizvodnja brodova nije ni počela. “Stoga ugovori više nisu obvezujući za ugovorne strane. Obje kompanije dio su grupacije SIEM”, stoji u priopćenju Uljanika.
Ako znamo da je Danko Končar, vlasnik tvrtke Kermas energija, službenog (potencijalnog) strateškog partnera Uljanik Grupe u programu restrukturiranja, još u svibnju ove godine u intervjuu Poslovnom dnevniku rekao kako je od 17 brodova u knjizi narudžbe Uljanika njih već pet bilo otkazao, tada računica pokazuje da je u knjizi narudžbe ostalo samo šest brodova koji se trenutačno grade ili se još nisu počeli graditi.
Jamstva i krediti
Naime, u međuvremenu je najmanje jedan brod službeno otkazan, a jedan je isporučen, pa kad se tome pridodaju ova nova četiri otkazana broda, knjiga spada ne šest brodova, od čega su njih tri ili četiri u procesu gradnje. No, koliko god otkazivanje ova četiri broda u stvari označava konačni poslovni krah Uljanik Grupe, toliko je, paradoksalno, dobra vijest u tome da će troškovi za brodogradilište i državu biti vjerojatno manji nego da su se sva četiri broda u cijelosti izgradila. Jer, svaki od tih brodova je bio ugovaran tako da se u Vladinim službenim dokumentima prilikom izdavanja jamstava navodilo kako će profit po brodu biti od 400 tisuća do 500 tisuća eura, a ispostavilo se kako je po brodu bilo oko 100 milijuna kuna gubitaka prosječno.
Blokiran račun Uljanika
Policija je u ponedjeljak potvrdila da po nalogu Državnog odvjetništva provodi izvide u Uljanik Grupi, a računi Uljanika i 3. maja su u blokadi.
Račun Uljanika blokiran je od ponedjeljka poslijepodne, dok je račun 3. maja u blokadi već desetak dana.Tko ih je blokirao još nije poznato.
Brodogradilište će, naime, otkazivanjem tih ugovora manje izgubiti, a država će manje platiti na ime aktiviranja jamstava za brod koji nije sagrađen, nego za sagrađeni brod. No, krenimo redom. Brodogradilište 3. maj je 19. svibnja 2018. u 14 sati s navoza u more porinuo novogradnju 514 - Siem Ashanti, brod za prijevoz automobila i kamiona za transport 7000 vozila. To znači da je danas taj brod u fazi u kojoj je oko 80 posto izgrađen, dok je novogradnja 515 bila u samom početku gradnje, u fazi rezanja limova, ako je uopće došla i do te faze. Ostale dvije novogradnje nisu ni počele s gradnjom. Sukladno Vladinoj odluci za izdavanje jamstava iz 2014., svaki od prva dva broda, 514 i 515, vrijedio je 46 milijuna eura, a država je jamčila za 80 posto te vrijednosti, odnosno za 36,8 milijuna eura pojedinačno.
Prvi brod porinut
No, kako je prvi brod u fazi oko 80 posto izgrađenosti, to znači da kupac može aktivirati jamstva kod banke i dobiti automatski taj novac od banke (jer Uljanik nema novca), a banka može odlučiti hoće li aktivirati svoja jamstva i naplatiti se od države ili će vlasnički preuzeti brod i pokušati ga prodati konkurenciji li napraviti neki drugi poslovni sporazum s drugim kupcima.
Ako banka odluči aktivirati državna jamstva, to znači da bi u ovoj fazi to državu koštalo, za brod 514, prema gruboj računici, oko 37 milijuna eura. No treba znati da ako banka aktivira ta jamstva, onda brod ostaje u vlasništvu Uljanik Grupi, pa i on može naknadno sklopiti posao s nekim konkurentskim kupcem i prodati mu ga u ovoj fazi ili dovršiti brod i onda ga prodati. Kako je brod u početku bio podcijenjen, onda bi se tu moglo na kraju makar završiti na nuli ili u blagom minusu. Naravno, kada se u sve računaju i kamate, onda će određeni minus vjerojatno biti značajan.
Kada je u pitanju brod 515, on se tek počeo graditi i ako pretpostavimo da je kupac dao prvu avansnu ratu od 20 posto, onda to znači da može aktivirati od banke, a banka od države, oko 9 milijuna eura troškova. U slučaju brodova koji se uopće nisu počeli graditi, 524 i 525, kupac je u startu Uljaniku vjerojatno uplatio 10 do 20 posto avansa (uobičajen iznos), a kako su ti brodovi ugovorno vrijedili 53,1 milijun eura pojedinačno (uz jamstvo na 80 posto vrijednosti broda), to je pet do deset milijuna eura.
Na teret države
Kupac od banke, a banka od države može odmah naplatiti taj novac, s kamatama. Zbog toga se kupcu i ne žuri otkazivati te brodove jer na ime uplaćenih avansnih sredstava ima vjerojatno lijepu kamaticu od minimalno pet posto. Dakle, država će kod ova četiri otkazana broda prilikom možebitne aktivacije jamstava biti oko 52 do 57 milijuna eura u minusu (gruba računica), a s kamatama i više od 65 milijuna eura, ali će naknadno možda moći, prilikom prodaje broda 514, nadoknaditi dio tog novca.
Crne brojke
65 milijuna eura – mogući trošak države nakon otkazanih ugovora
38 do 46 milijuna eura – bi država mogla naknadno naplatiti prodajom brodova
192 milijuna eura – ukupna vrijednost naručenih brodova
152 milijuna eura – iznose ukupna jamstva države za te brodove
6 od 17 - preostalo brodova u knjizi narudžbi Uljanik Grupe