Radišni i pristojni

Jesu li Filipinci rješenje za manjak radne snage u Hrvatskoj?

AUTOR:

  • Saša Ljubičić / Slobodna Dalmacija

OBJAVLJENO:

12.3.2019. u 8:53

AUTOR:

  • Saša Ljubičić / Slobodna Dalmacija

OBJAVLJENO:

12.3.2019. u 8:53

REUTERS

Mogu li Filipinci nadomjestiti nedostatak radne snage u glavnoj turističkoj sezoni, pitanje je koje se nedavno nametnulo kao tema na skupu poslodavaca u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Splitu. Odgovor je, mogu, samo bi ih u tom slučaju netko trebao ovdje pozvati i pružiti im uvjete rada koji bi za njih bili primamljivi.

- Čuo sam u Manili da se naši poslodavci individualno raspituju za mogućnost angažiranja Filipinaca. Koliko znam, na našem ih području zapošljavaju Juroslav Buljubašić i Franjo Pašalić, prvi kao pomorce, a drugi kao ugostiteljski kadar, a na skupu u HGK govorio sam o mogućnosti da se Filipinci ovdje zaposle i kao kuhari, konobari, sobarice, spremačice... jer su oni za takve poslove idealna radna snaga – kaže Slobodnoj Dalmaciji Ino Munitić, vlasnik renomirane agencije "Pasat" za ukrcaj pomoraca, koja ima urede u Splitu i Šibeniku.

Munitić je, veli, dvadeset godina bio zapovjednik na brodu, a znalo se dogoditi da mu gotovo svu posadu čine Filipinci.

- Upoznao sam ih kao vrijedne, poslušne i skromne ljude. Oni su vam idealan kadar za ugostiteljstvo. Servilni su, uvijek nasmijani, kao stvoreni za rad u turizmu. U usporedbi s našim ljudima, oni nisu toliko snalažljivi, djeluju sporiji, da se našalim, rade na 33 okretaja, ali su kao takvi odgovorni i dobro izvršavaju sve povjerene im zadaće.

Osim toga, svi govore engleski, tako da jezična barijera ne bi bila smetnja, a kad bi se naši poslodavci organizirali, postoje načini na koji bi se mogao angažirati veliki broj Filipinaca za deficitirane poslove u Hrvatskoj, posebno u turizmu – tvrdi Munitić.

Godišnje Filipinci na radu u inozemstvu pošalju u svoju zemlju dvije milijarde i 850 milijuna dolara, što utječe na rast životnog standarda i razvoj domaće ekonomije.

Trening centri

Nedavno se spominjalo čak deset tisuća Filipinaca koji bi došli raditi u Hrvatsku, no Munitić veli da sve ovisi o hrvatskim poduzetnicima i uvjetima koje bi im ponudili.

Uz osigurani smještaj i hranu, plaća kuhara s Filipina angažiranog u Hrvatskoj ne bi smjela biti manja od tisuću eura, a konobara i spremačica, sobarica, od četiristo eura neto - veli kapetan Munitić.

- To su neke realne plaće koje bi ih mogle privući – konstatira Munitić i objašnjava proceduru zapošljavanja Filipinaca po svijetu.

Naime, kao i kod nas, licencije agencijama za posredovanje u zapošljavanju izdaje država, točnije, Vladin ured za zapošljavanje (POEA) u Manili, a tvrtka "Magsaysay careers", s kojom Munitić surađuje, globalni je igrač na tom polju.

"Magsaysay" ima svoje urede po cijelom svijetu, i trenutno, po različitim osnovama, zapošljavaju više od pedeset tisuća ljudi, a jedan od najznačajnijih segmenata im je angažman kvalificirane snage za rad u turizmu, posebno na kruzing brodovima.

- Tu ja vidim priliku za naše poslodavce. Kako "Magsaysay" ima svoje trening centre za radnu snagu na kruzerima, naši bi poslodavci mogli dobivati gotov kadar. U svakom slučaju, bili bi to kvalificirani radnici koji bi bez problema ovdje odradili svoje, a nije im problem živjeti bilo gdje u svijetu, a pogotovo u Europi – kaže Munitić, koji je vlasnik tvrtke "Pasat".

- "Magsaysay" je u jednom manjem dijelu suvlasnik i moje tvrtke, tako da što se nekih bazičnih informacija za naše poslodavce tiče, one se mogu dobiti i kod nas u Splitu – kaže Munitić.

Na web-stranicama "Magsaysaya", tvrtke koja je utemeljena 1984. i u početku se bavila ukrcajem pomoraca da bi se s vremenom proširila na turizam, industriju, transport, zdravstvo..., stalno se vabi Filipince na rad u inozemstvu.

Japanci tako traže čistačice i domaćice koje bi dočekivale goste, za čime i u Hrvatskoj postoji velik interes, a Nijemci i Rusi potražuju 22 tisuće medicinskih sestara. Medicinske sestre s Filipina često odlaze raditi i u SAD i Kanadu.

Filipinci rade gdje god ih pozovu i osiguraju im uvjete kojima bi bili zadovoljni, a to im naši poslodavci ovdje, uvjeren je Munitić, mogu pružiti. Na potezu su, dakle, Hrvatska udruga poslodavaca, HGK i poduzetnici koji bi rado zaposlili Filipince.

- Trebalo bi takvim radnicima srediti vize, platiti troškove aviokarte, osigurati im smještaj i hranu, sklopiti s njima ugovore o radu na određeno vrijeme, i mogli bi tu biti već ovo ljeto – zaključuje naš sugovornik.

HGK na potezu

Poduzetnik Juroslav Buljubašić počeo je zapošljavati Filipince još 1993. godine kad se počeo baviti održavanjem brodske linije između Splita i Ancone. Kaže da su Filipini u puno većoj mjeri ovisni o zaradama svojih građana u inozemstvu od Hrvatske i da državna agencija vodi računa o tome da u svijet odlazi samo dobro obučen kadar, kako bi ih i dalje pratio imidž dobrih profesionalaca.

- Moja su iskustva s njima odlična. Oni su stvarno kvalitetni radnici. Rijetko ćete s Filipincima imati loša iskustva, na deset radnika možete naići na jednog koji se ne može nositi s poslom, ali to nije slučaj samo s Filipincima, nego sa svima.

No, treba naglasiti da oni nisu, kao što se misli, jeftina radna snaga, jer kad se svemu pribroje troškovi smještaja, hrane i aviokarata, poslodavca dođu i do pedeset posto skuplje od naših radnika.

Ono što je bitno jest da Filipini kao država inzistiraju na tome da je svatko od radnika u inozemstvu kvalificiran za mjesto na koje ga se zapošljava i da mori proći sve liječničke preglede, pa se, ne znam, zbog visokog tlaka ili visoke razine kolesterola u krvi na dopusnice za zapošljavanje zna čekati mjesecima - kaže Buljubašić, koji također potvrđuje da su Filipinci idealni radnici u turističkoj branši.

- Gdje sam god putovao, po hotelima sam nailazio na Filipince i nešto manje na Indonežane. Filipinci su uvijek nasmijani, odlično obavljaju te uslužne poslove. Za razliku od naših ljudi koji su diplomirani pravnici ili ekonomisti, a primorani su raditi kao konobari, pa zato realno nisu zadovoljni poslom koji obavljaju i samo čekaju bolju priliku, Filipinci su na radnome mjestu angažirani sto posto.

Posao sam prepustio sinovima i savjetovao ih, ako ikada budu imali problema s radnom snagom, neka je potraže među Filipincima - kaže na kraju Juroslav Buljubašić.