Nezasitno mešetarenje

Iza svake zapuštene površine u elitnom kvartu krije se podmukao poduzetnički plan

AUTOR:

  • Sandi Vidulić

OBJAVLJENO:

2.7.2019. u 16:15

AUTOR:

  • Sandi Vidulić

OBJAVLJENO:

2.7.2019. u 16:15

HANZA MEDIA

Priličnu pažnju, nažalost u negativnom smislu, izazvao je prije tjedan dana tekst našeg kolumnista i književnika Ante Tomića u kojem je ovaj sav oduševljen ishvalio arhitekticu Maju Tedeschi, suprugu poznatog poduzetnika Emila Tedeschija, i njezin hotel "Briig" na Bačvicama, piše Slobodna Dalmacija.

Očito neupućenom u ovu tematiku, Tomiću je "neobjašnjivo kako je usred skupe, buržujske četvrti, to godinama bila zarasla ledina na kojoj su čak jedno vrijeme beskućnici podigli najlonski šator".

Pustimo li po strani arhitekturu hotela, za koju javnost smatra da se nije uklopila u ambijent, što se vidi po brojnim komentarima na društvenim mrežama, zapravo je naivno misliti da ijedan četvorni metar na tom komercijalno atraktivnom području leži slučajno zapušten.

Ovo je priča o tome kako je izvršen građevinski desant utrpavanjem hotelčina na Bačvice koje su još donedavno bile jedna od rijetkih preostalih ozelenjenih urbanih cjelina. Riječ je o mračnoj priči punoj spletki gdje su za sada najbolje prošli oni koji nisu gradili, već su mešetarili s prenamjenama zemljišta i prodajama projekata.

Ono što se već izgradilo, a riječ je o dogradnji hotela "Park", izgradnji hotela "Briig" u nekadašnjem perivoju Kaliterna i hotelu vila "Harmony" kod mosta na početku Preradovićeva šetališta, tek je dio gradnji kojima su urbanisti i konzervatori dozvolili da se Bačvice devastiraju prema apetitima građevinskih poduzetnika, a da nisu ni pokušali očuvati povijesnu vrijednost njihove "rahle" strukture i neizgrađenih zona.

Božidar Vukičević / Hanza Media
 

Od ledine do hotela

Tako je "neobjašnjivo" zarasla ledina, gdje je danas hotel "Briig", iz zelene zone "pretvorena" u turističku (T1) udruženim pothvatom građevinskih spekulanata s nekim ljudima iz Banovine koji su amenovali cijelu stvar i proveli prenamjenu u GUP-u.

Tu je inače bio nedovršeni perivoj po projektu arhitekta Fabijana Kaliterne koji ga je zamislio kao cjelinu zajedno s njegovom zgradom u Gupčevoj 2.

Kako smo već ovdje pisali, Davor Slišković Ivan Lejo uspjeli su zaraditi milijune kuna, po nekim procjenama čak 30 milijuna, na prodaji prenamijenjenog zemljišta koji su prije toga povoljno kupili od vlasnika, konzervatori su skinuli preventivnu zaštitu i zapustilo se zelenilo.

Mijenjali su se poduzetnici koji su tu htjeli graditi, a u jednom trenu je bio uključen Željko Kerum, da bi na koncu zemljište došlo u ruke Mira Muse.

Božidar Vukičević / Hanza Media
 

Ako netko voli da se što više katova izgradi na Bačvicama, taj je došao na svoje. Naime, Musa je odbacio rješenje koje je pobijedilo na arhitekotnskom natječaju koji je proveo bivši investitor "Adut ager", a na kojem je 2008. pobijedio arhitekt Srđan Šegvić s prizemljem, tri kata i nadgrađem.

Musa je 2015. proveo svoj natječaj, a Maja Tedeschi je, u skladu s programom - dodala još jednu etažu. Okolni susjedi su pokrenuli spor zbog preizgrađenosti koji, kako doznajemo, nije okončan.

Od početka se sumnjalo da je taj natječaj namješten, jer je Musa poslovni partner muža arhitektice Emila, što je Tedeschijeva ranije opovrgavala. No, u razgovoru s oduševljenim Tomićem zadala si je autogol, jer je rekla kako je investitor naručio od nje posao nakon što je vidio neke njezine prijašnje projekte, ne spominjući uopće natječaj.

GUP-om je propisano da se za hotele na Bačvicama moraju provoditi natječaji kroz koje se propituje maksimalna dozvoljena visina gradnje, izgrađenost čestice, pozicioniranje zgrade i njezino oblikovanje. Ako je natječaj namješten, onda to predstavlja oglušivanje na odredbe GUP-a, pa je upitno jesu li tako dobivene dozvole uopće legalne?

Božidar Vukičević / Hanza Media
 

Urušavanje standarda

No, to je samo jedan slučaj. Propast urbanističkih standarda na Bačvicama dobro je iskoristio Željko Kerum. Kupio je za 8,5 ili 9 milijuna eura (podaci se razlikuju) "Vilu Rosinu", lijepo ali oronulo historicističko zdanje iz 1901. godine, s okolnim parcelama.

Proveo je arhitektonski natječaj na kojem je pobijedio dvojac Damir Rako i Jurica Jelavić, koji je isprojektirao ogromnu izgradnju, uz blagoslov gradskih službi i konzervatora, ali na užas nemoćne struke, poput dr. Stanka Piplovića i zaljubljenika u Bačvice društva "Picigin".

Uglavnom, Kerum nije ništa izgradio, već je i on mešetario. Dok je bio gradonačelnik prodao je zapuštene nekretnine, ali za 10 milijuna eura poduzetnici Marini Wallner.

Kerumova administracija izdala je njezinoj "Elaniji" dozvolu za gradnju, koja je u vrijeme gradonačelničkog mandata Ive Baldasara dijelom poništena prema presudi Trgovačkog suda, njegovim nezakonitim petljanjem u rad stručnih službi.

Naime, tvrtka "Elanija" je htjela etažirati vilu "Rosinu" kako bi zasebno prodavala apartmane, no Upravni odjel ukinuo joj je taj dio dozvole 2015. godine s tumačenjem da zgrada po GUP-u mora biti cjelovita.

Ministarstvo graditeljstva podržalo je Wallnerovu, a ona je potom podnijela tužbu Trgovačkom sudu. Bila je prisiljena prodati "Tommyju" imovinu na Bačvicama, pri čemu je izgubila 3,1 milijun eura pa je tužila Grad za izmaklu dobit, te joj po nepravomoćnoj presudi Banovina mora platiti 25 milijuna kuna.

Pravne službe Grada su uložile žalbu, ali postavlja se pitanje odgovornosti bivšega gradonačelnika, osobito ako Grad pravomoćno izgubi tako veliki iznos.

"Tommy" je 2016. preuzeo vilu "Rosinu" i projekt s mogućnošću etažiranja, tako što je otkupio dugove Marine Wallner, odnosno sva potraživanja od banke, a Tomislav Mamić je najavio kako će do vile izgraditi novi hotel s čak 80 soba.

Božidar Vukičević / Hanza Media
 

'Šaka u oko'

No, ono što je nekako promaklo u priči o muljažama oko zemljišta na Bačvicama tiče se parcele zapadno od "Vile Rosine" uz pječačko - kolni most.

Ta parcela je također bila u natječaju koji je Kerum proveo 2009., ali nju nije prodao Wallnerovoj, već bivšem šefu ovdašnje Hypo banke Zoranu Sikirici i njegovoj firmi "Orion", koji je ovih dana postao poznat zbog zbog istrage da je dao mito kako bi dobio dozvolu za villu "Harmony", koju valjda ni jedan naš pisac ili pjesnik neće pohvaliti jer sa šest nadzemnih etaža na toj lokaciji doista predstavlja šaku u oko...

Na tom mjestu je bio barokni bedem i nikad se ništa nije planiralo graditi. Dapače, na natječaju iz 2009. taj hotel nije imao predviđeno nadgrađe, a kasnije mu je odobreno, pa je uz "Briig" to već drugi smještajni objekt u tom osjetljivom krajoliku koji je narastao preko svake mjere uz blagoslov nadležnih.

Ovdje treba spomenuti i poduzetnika Josipa Komara, čiji je hotel najmanji i bio bi donekle skriven iza gradnji koje se planiraju oko vile "Rosine". Riječ je o parceli od 763 metra, a za taj hotel je proveden natječaj još 2008. godine, po kojem bi se moglo izgraditi pet nadzemnih etaža i dvije podzemne.

Nova Ljubljanska banka dala je Komaru kredit prije deset godina. Kako od gradnje nije bilo ništa, prije nekoliko godina stavili su parcelu na javnu dražbu, a Komar ju je otkupio.

Zanimljivo da su u međuvremenu na tu česticu bili uknjiženi "Antonio trade" i njegov vlasnik Paško Rajčić.

Nakon što je postao vlasnik, Komar je pokrenuo ishođenje dozvole prije dvije godine, ali priča oko hotela opet je zapela, a oteže se i gradnja njegova drugog Westgate tornja u Ulici Domovinskoga rata.

Od gradnji na Bačvicama jedino je u funkciju stavljen obnovljeni hotel "Park" koji je proradio 2015. nakon dogradnje i preuređenja terase, što je također izazvalo kontroverzije. Ostali hoteli se ili sporo grade ili još nisu započeti. Međutim, s obzirom na atraktivnost Bačvica, ne treba sumnjati da će pritisak za gradnjom nadvladati.

U svakom slučaju, nije "neobjašnjivo" ako neka površina stoji neuređena na Bačvicama, jer iza svakog zapuštanja stoji priča često ružnija od šikare koju vidimo.

Hatzeov perivoj kao zadnja crta obrane

O arhitektonskim natječajima za hotele na Bačvicama i okolnostma koje su ih pratile pisao je prof. dr. Darovan Tušek u svojim knjigama o arhitektonskim natječajima u Splitu.

- Mislim da je danas kasno lamentirati nad svime što se događa ili što će dogoditi na Bačvicama. Sve što je bitno dogodilo se još 2005. godine kada u novom GUP-u Splita nije prepoznat jedinstveni ambijentalni karakter zelenog prstena stablašica koji je tijekom minulih desetljeća formiran kao svojevrsni prostorni "paspartu" ove fenomenalne uvale, koji se u kontinuitetu protezao od šumice na Katalinića brigu, pa preko okućnice vile "Rosine" i perivoja obitelji Kaliterna, Hatzeova parka, terase hotela "Park" pa sve dalje prema "Sunčanici" - mišljenja je Tušek.

Navodi dalje kako prenamjena zaštićenih zelenih površina u građevinsko zemljište, potaknuta partikularnim vlasničkim interesima, postupno degradira iznimne prostorne vrijednosti cijele ove mikrozone.

- Na djelu je isključiva logika prekomjernog natrpavanja novih izgrađenih komercijalnih kubatura na atraktivnoj lokaciji, i ta je logika nadjačala sve druge argumente. Bojim se da će prije ili kasnije stradati i Hatzeov perivoj kao posljednja zelena oaza, jer će se uvijek naći netko tko će ocijeniti da je to samo nekakav nevažan i "loše održavan parkić", pa bi se i tu mogao zgodno smjestiti nekakav novi hotelčić - komentirao je Tušek.