Već niz godina u Istri kao i ostatku hrvatske obale rapidno raste broj apartmana i kuća za odmor, odnosno privatni smještaj. Samo lani u pulskom uredu za gospodarstvo koje izdaje rješenja o kategorizaciji bilo je oko 3600 novih zahtjeva, a velika navala očekuje se i ovog proljeća kada svi koji su investirali predaju zahtjeve pred novu sezonu. A gradi se punom parom.
Prema statistikama Turističke zajednice Istre, lani do kraja rujna u Istri je zabilježeno povećanje privatnog smještaja za 10 posto. Najviše ih je već godinama standardno u Puli koja je u zadnjih nekoliko godina čak i udvostručila broj apartmana. Samo lani do rujna u tom je gradu zabilježen najveći porast broja smještajnih kapaciteta, i to za 16 posto. U Puli je i najviše apartmana u odnosu na sva istarska turistička središta – 2.894. Nešto manje ih ima Rovinj – 2.187 koji ima rast od osam posto. Slijede ih Medulin s 2083 apartmana i rastom privatnog smještaja za osam posto te Poreč s 2018 broja objekata i rastom od pet posto.
Mnogi se boje da takav rast privatnog smještaj može „nauditi“ samim destinacijama kroz nekretninske malverzacije, odnosno apartmanizaciju. Ujedno, može donijeti preveliku napučenost, u dva mjeseca kritično opteretiti komunalnu infrastrukturu tih malih gradića koji po nekoliko puta povećaju broj stanovnika u ljetnim mjesecima. Pa ipak, i direktori istarskih turističkih središta, ali i stručnjaci smatraju da to još nije zabrinjavajuće. Doduše, upozoravaju da treba voditi računa o kvaliteti smještaja budući da se na tržištu svašta nudi. Direktorica TZ-a Pula Sanja Cinkopan Korotaj stoga predlaže veću kontrolu, odnosno inspekciju apartmana.
- Zbog ovakve velike ekspanzije privatnog smještaja na nivou Hrvatske, trebalo bi se definirati standarde smještaja koji bi garantirali kvalitetu i koji bi se redovito provjeravali, kao što se to radi i za druge oblike smještaja, jer trenutno se nakon izdanog rješenja o registraciji privatnog smještaja, a koje se uglavnom odnosi na utvrđenje prostornih gabarita objekta, više od toga dalje ne prati - kaže Cinkopan Korotaj.
Njezin kolega iz Poreča Nenad Velenik ističe da konačno treba prihvatiti činjenicu da privatan smještaj raste jer da svatko tko ima nekretninu na obali, želi od nje i zaraditi.
- Trend je već nekoliko godina u porastu i činjenica da je to vjerojatno najbolje uložen novac koji producira dobit na kratki rok. Turizam je u pozitivnom trendu i neminovno je da svatko tko ima višak novaca ulaže u obiteljski smještaj radi zarade. Na to ne treba gledati ni negativno ni pozitivno, to je činjenica i realnost - istaknuo je. Svjestan je da se nudi svašta, a u Poreču veli, zbog toga educiraju iznajmljivače jer strategije za razvoj tog oblika smještaja nema.
- Naša želja je ulaganje u kvalitetu obiteljskog smještaja i u edukaciju samih nositelja radi što boljeg plasmana na emitivnim tržištima. Upravo zbog toga svake godine organiziramo edukativne radionice koje su odlično popraćene . poručio je Velenik.
Da je privatan smještaj simbol Hrvatske kao turističke zemlje i da je potreban hrvatskom turizmu, mišljenja je ravnatelj Instituta za turizam Damir Krešić. Upravo po obiteljskom smještaju, Hrvatska se razlikuje od konkurencije, smatra on. Iako manje troše, od primjerice hotelskih gostiju, lojalniji su domaćinu i destinaciji.
- Apsolutno sam za nastavak razvoja obiteljskog smještaja, ali ne po svaku cijenu i ne bilo kakvog obiteljskog smještaja nego obiteljskog smještaja koji je primjerene kvalitete i koji može udovoljiti visokim standardima suvremenog turističkog tržišta. Zbog toga smatram da je vrlo dobra inicijativa Ministarstva turizma usmjerena na povećanje kvalitete obiteljskog smještaja kroz rekategorizaciju, ali i kroz osiguranje povoljnih uvjeta kreditiranja vlasnicima obiteljskog smještaja. Osim toga, činjenica je da se kod nas obiteljski smještaj često koristi kao paravan za nekretninski biznis i to je praksa kojoj treba stati na kraj jer se na taj način rade velike i nepopravljive intervencije u prostor, kao najvrjedniji turistički resurs, te zbog takvog neodgovornog ponašanja cjelokupan obiteljski smještaj dolazi na loš glas - smatra Krešić.
Na loš glas dolazi jer mnogi misle da iznajmljivači ništa ne izdvajaju za javnu infrastrukturu iako ju njihovi gosti itekako konzumiraju. Tu se rađa i teza kako su zapravo nelojalna konkurencija hotelijerima koji tvrde da ulažu u plaže i drugu javnu turističku infrastrukturu. Krešić opovrgava da se tu radi o bilo kakvoj konkurenciji.
- Ponuda obiteljskog smještaja niti u kojem slučaju ne može biti direktna konkurencija hotelijerima. S druge strane, društvena dinamika koja se događa u destinaciji zahvaljujući, između ostalog i gostima iz privatnog smještaja, u velikoj mjeri podiže atraktivnost i ambijentalnost destinacije, pa tako i vrijednost cijelog turističkog doživljaja, za sve goste, pa tako za goste koji borave u hotelima - navodi Krešić.
Puno oštriji je Nedo Pinezić, privatni iznajmljivač s Krka koji je svojedobno vodio sekciju obiteljskog smještaja pri HGK. Ističe kako upravo iznajmljivači ulažu u javnu infrastrukturu, a ne hotelijeri.
- Porez na dohodak iz plaća u hotelskim tvrtkama ne ostaje lokalnoj zajednici jer sezonski radnici nemaju prebivalište u mjestu svog sezonskog rada. Sezonski djelatnici ne troše svoje plaće u mjestu rada već ih, što je razumljivo, šalju svojim obiteljima u mjestu prebivališta. To se sve dalje odražava na manji broj mladih obitelji s djecom čime se umanjuje baza cijelog seta lokalnih komunalnih doprinosa, ali slabi se "život" turističkog odredišta pa su mnoga manja turistička mjesta pola godine pusta. Konačno novi vlasnici privatiziranih tvrtki ne ulažu dobit kao nekada SOUR-i u infrastrukturu odredišta. Razvoj infrastrukture zapravo financira stalno stanovništvo uz vlasnike vikend-objekata - zaključuje Pinezić.