Turistička ponuda Pule obogaćena je ovog proljeća s još jednim reprezentativnim hotelom s visokom kvalitetom smještaja. Gotovo dvije pune godine trajao je projekt dogradnje, rekonstrukcije i opremanja Obiteljskog hotela "Milan" u pulskom naselju Stoja. Nešto više od 19 milijuna kuna utrošeno je kako bi se značajno povećao smještajni kapacitet i broj ležajeva. Na taj način stvorene su nužne pretpostavke za iskorak izvan granica zvane glavna turistička sezona, te prema uspješnom cjelogodišnjem poslovanju.
Projekt "Obiteljski hotel Milan 4* - 50 godina tradicije" sa 6,47 milijuna kuna sufinanciran je sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj, a dovršetkom njegove realizacije i dolaskom prvih gostiju započeto je i novo poglavlje jedne od najdugovječnijih i najuspješnijih pulskih hotelsko-ugostiteljskih priča. Kad su restoran, a kasnije i hotel "Milan" u pitanju, povijest počinje prije malo više od pola stoljeća, odnosno 1967. godine. Međutim, kad se o buđenju poduzetničkog duha u obitelji Matić i samim počecima današnjeg obiteljskog biznisa priča, korijene treba tražiti puno, puno ranije.
"Moji su roditelji Milan i Katina prve korake prema ovome što imamo danas počeli raditi u Pazinu još 1949. godine. U to poslijeratno vrijeme postojale su tzv. seljačke radne zadruge i prvi posao kojim su se oni počeli baviti bila je trgovina, odnosno prodaja proizvoda tih seljačkih radnih zadruga Pazinjanima. Ulazak obitelji u ugostiteljske vode dogodio se nakon preseljenja u Žminj. Tamo su 1954. otvorili prvu gostionicu u tom gradiću, radili u njoj i vodili je narednih pet godina", prisjećajuća se Veljko Matić, današnji vlasnik "Milana", priča svojih roditelja.
Žminj je u to vrijeme, kaže, pogotovo na sajmene dane ili u vrijeme kad se održavala tradicionalna pučka fešta Bartulja, bio mali "centar svita", a u centru tog centra, kao u svim sličnim mjestima, nalazila se oštarija.
"I danas se stariji ljudi iz Žminja domisle da je Milan imao gostionicu u zgradi di je danas prva pomoć. Dobro je bilo, ja sam onda bio dite, ali se domišljam da je bilo puno dela i to ne samo kad bi bio samanj ili Bartulja, nego i drugih dana. Ali moji roditelji su onda bili mladi, ambiciozni i željni novih izazova. Kad su 1959. donijeli odluku o odlasku iz Žminja, na stolu su bile dvije opcije: Vižinada i restoran koji se i danas tamo nalazi na staroj cesti prema Trstu, ili Pula. Veličina grada i veće mogućnosti koje on pruža presudili su da to na kraju bude Pula, a pokazalo se, i još danas se pokazuje, da ta odluka nije bila pogrešna", kaže Veljko Matić.
''U jednom momentu smo, recimo, istovremeno na ručku imali trojicu predsjednika država, a ugostili smo i sve hrvatske predsjednike i većinu premijera. Međutim, ne smatram to nešto čime bih se posebno trebao hvaliti'', kaže Veljko Matić, sin osnivača lokala Milana Matića, koji će objekt uskoro prepustiti kćerkama Katarini i Danijeli.