Drugi dan zaredom cijena dionice Kraša na Zagrebačkoj burzi probija razine o kojima dioničari do prošlog mjeseca nisu mogli niti sanjati.
Tijekom jučerašnjeg dana cijena je dotaknula bajkovitih 1100 kuna te je time dramatično povećan psihološki pritisak kako na vlasnike 18 posto dionica iz tzv. ESOP programa radničkog dioničarstva, tako i na Mesnu industriju Braća Pivac, koja posjeduje 30,73 posto dionica te je trenutačno najveći pojedinačni dioničar koji je najavio javnu ponudu za preuzimanje, kao i zajednički nastup u toj akciji s ESOP-ovcima. Moglo bi se reći kako se oko Kraša razbuktao klasični bidding war (rat ponudama), u kojem se ne zna iz kojih sve smjerova, slikovito rečeno, dolaze teške artiljerijske salve.
Interesni savez
Iako se činilo da je suživot Pivaca i ESOP-ovaca zapravo neraskidiv interesni savez koji je iz nekog razloga amenovala godinama najutjecajnija osoba u Krašu, prokuristica i sindikalistica Marica Vidaković, sada se već spekulira da će zamamna ponuda Nebojše Šaranovića, vlasnika niza srpskih kompanija, ipak možda promijeniti čak i neformalno zacementiranu strukturu vlasničkih odnosa u najpoznatijem hrvatskom konditoru. Pri tome valja reći da nije najjasnije nabijaju li ekstremno visoke cijene pojedini spekulanti ili značajni igrač. Govorka se, naime, i o potezima poprilično ozbiljnog investicijskog fonda, ali bez empirijskih dokaza.
S jučerašnjim danom postalo je jasno kako je preko skrbničkog računa Raiffeisen banke Šaranović uspio službeno prikupiti više od 12 posto dionica Kraša, a vrlo je realna mogućnost da ih kontrolira i puno više. Činjenica da je Šaranović prešao prag od 10 posto dionica dodatno pojačava pritisak i na Pivce i na ESOP-ovce. Srpski mediji raspisali su se o tome kako prelazak praga od 10 posto omogućuje Šaranoviću stjecanje pozicije u Upravi Kraša, kao i onemogućavanje hipotetičkog istiskivanja manjinskih dioničara u slučaju da prođe plan zajedničkog nastupa Pivaca s ESOP-ovcima. Mogao bi, pišu u Srbiji, a prošli tjedan pisali smo i mi, suprotstavljenim dioničarima dosađivati i pravom sazivanja skupštine dioničara te predlaganjem dnevnog reda. Međutim, objektivno gledano, bez 25 posto dionica, teško bi imao utjecaj kojim može blokirati pojedine odluke.
Ključni oblik pritiska Šaranovića na Pivce i ESOP-ovce stoga je vrijednost koju nudi. Kad bi kojim slučajem Pivci prodali Šaranoviću svojih 30-ak posto dionica, na njima bi vjerojatno mogli zaraditi dvostruko više nego što su ih plaćali. Teško je napraviti preciznu kalkulaciju, ali jasno je da Pivcima 30-ak posto dionica po valuaciji od 1000 kuna vrijedi oko 450 milijuna te im se smiješi lijepa zarada od 200 do 250 milijuna kuna, a da se, što se kaže, nisu baš vrući hladne vode napili. Slično vrijedi i za ESOP-ovce kojima je ukupna vrijednost dionica zahvaljujući Šaranoviću porasla 130 milijuna kuna u odnosu na cijenu iz prvog dijela godine. Ne treba zaboraviti da donedavno cijeli Kraš nije bio na puno višoj cijeni nego što bi sada Pivci i ESOP-ovci dobili kroz rast cijene.
Što će biti dalje?
Održi li se divlji brak s ESOP-om, Pivci bi svoju najavljivanu javnu ponudu morali dati otprilike nakon 9. listopada, poslije čega će Hanfa u roku od 14 dana dati rješenje, pa će se vidjeti kakva će biti reakcija na ponudu. Kad su najavili ponudu i zajednički nastup s ESOP-ovcima Pivci su, pretpostavljamo, računali da moraju ići s cijenom vjerojatno tek malo višom od 450 kuna po dionici. Sada bi takva ponuda djelovala vrlo slabašno. Ako pak pod izazovom čari novca pukne ljubav Pivaca i ESOP-ovaca, onda će ponuda doći s druge strane.
Vrlo je zanimljivo pitanje i kako će se postaviti Uprava Kraša ako Pivci izađu s ponudom koja će biti daleko od tržišnih vrhunaca na koje se Kraševa dionica popela ovih dana. Pri ovome valja zapaziti da je u ovoj uzbudljivoj situaciji Kraš kupovao vlastite dionice za trezor, što bi se, blago rečeno, moglo nazvati prilično neobičnom aktivnošću.
Šaranović će, teoretski, morati izaći s obvezatnom javnom ponudom tek kad po broju dionica nadmaši udio Pivaca. Što se tiče dobrovoljne javne ponude, Šaranović sada, prema pravilima, mora pričekati da Pivci završe sa svojom.
Kome vjerovati
Može se reći da su ESOP-ovci pred financijsko-filozofskim pitanjem: žele li za svoje dionice velik novac ili više žele utjecaj, odnosno djelomičnu kontrolu. Ovo pitanje se može i preformulirati: isplati li se puno više vjerovati domaćim poduzetnicima Pivcima u odnosu na srpskog poduzetnika? Cijena (ne)povjerenja mogla bi biti, podsjetimo, 130 milijuna. Inače, u glavama dioničara Kraša množe se sumnjičava pitanja o “pravim namjerama” Nebojše Šaranovića; hoće li zadržati proizvodnju u Hrvatskoj ili je preseliti u Srbiju, gdje je radna snaga jeftinija, diže li cijenu jer računa s Kraševim nekretninama, odnosno priprema developersku akciju ili pak preprodaju... Zaključno valja naglasiti da uzbuđenje zbog Kraševe dionice vlada i u srpskim medijima jer su samo prije desetak godina s ogorčenjem pisali o nerazmjeru vlasničkih pozicija hrvatskih poduzetnika u Srbiji u odnosu na pozicije srpskih ulagača u Hrvatskoj. Sada barem malo uživaju.