Sreća, a možda i nesreća je htjela da na testiranju novog Rimčevog električnog bicikla G6 na Braču, umjesto na stazi za početnike, završim na stazi za profesionalce, tzv. ChunkyMonkey. Kako je do toga došlo? Nakon što se nas 50-ak, što domaćih, što stranih novinara, influencera i blogera okupilo na bračkom aerodromu gdje smo spremno zajahali nove Greyp G6 pametne bicikle, testiranje, odnosno 10-kilometarski uspon na Vidovu Goru, najviši vrh svih jadranskih otoka, moglo je i službeno započeti.
Dok sam ja oklijevao i pokušavao savladati osnove onoga što se naziva električni bicikl, a u slučaju Greypa G6 to je i dodatan izazov jer ima ogromnu količinu tehnoloških mogućnosti, kolege novinari već su dobrano prašili kamenim biciklističkim stazama. Naravno, pedalirajući sam samcat bespućima bračkog makadama nisam imao izbora nego se priključiti prvom timu kojeg sam pronašao. Ne sluteći, prikrpao sam se tako ekipi prekaljenih biciklističkih profesionalaca koji su prijateljsko nadmetanje u brzini i spretnosti pedaliranja preko oštrog bračkog kamenjara shvatili vrlo ozbiljno.
20 minuta do Sljemena
U punoj su spremi, fluorescentne bicke, polaroid naočale, biciklističke tenisice. Nije teško zaključiti da ja, u raspadnutim starkama i staroj trenirci, ne pripadam profi klanu, a isto je brzo primijetio i Mario Orlić, domaći bike entuzijast i vozač Enduro utrka iz zagrebačkog kluba Opušteno koji se na Rimčevu testiranju našao u ulozi demonstratora i voditelja grupe. Sažalio se i uzeo me pod svoje, a vozeći s njim bok uz bok odmah sam ga pitao za mišljenje o G6-ici, pretpostavljajući da profesionalni biciklisti imaju zazor prema elektronici.
- Odmah bih ga kupio. Evo, već sad idem pregovarati za neki popust - ispalio je Orlić kroz smijeh i nastavio: - S ovim bajkom treba mi 20 minuta do Sljemena, a osjećaj spuštanja isti je kao i na mom enduro biciklu, računica je jasna.
Po svemu sudeći, Orlića, biciklističkog zaljubljenika, pokolebati neće niti cijena od 6500 eura koliko stoji najbazičnija verzija G6. No, uistinu mu je teško odoljeti. Negostoljubiv teren, oštro kamenje i šaš, kojim se profi ekipa zaputila, na novoj G6-ici, nije bio ništa manje zahtjevan čak i za amatera poput mene. Iako teži 23 kilograma, električni motor G6 gotovo “predosjeća” napor biciklista pa u svakom trenutku kada je pedaliranje otežano on spremno uskače u pomoć. Nije to vučna sila kakvu je imao njegov prethodnik koji je jurio i do 70 kilometara na sat, ali G6 je pouzdan asistent, a svoju će pomoć ograničiti na 25 kilometara na sat, sve više od toga ostaje na biciklistu.
To je, naime, i službeno zakonsko ograničenje za cestovni bicikl. Rimac je i sam objasnio da je tim Greypa, inače tvrtke u njegovom vlasništvu, shvatio da nema potrebe za nadmetanjem u snazi i brzini bicikla koji će naposljetku biti ilegalan za vožnje na cesti. G6 je stoga prepun pametnih mogućnosti, a predstavlja upravo zaokret u toj filozofiji. Tako će biciklist s G6 upravljati preko aplikacije na mobitelu, a zahvaljujući inovativnijoj tehnologiji eSIM koju je razvio Hrvatski telekom i implementirao u bicikl, ostaje neprestano povezan na internet. Omogućava to vozaču da u vožnji uslika fotografiju ili snimi video ugrađenim kamerama i automatski ga objavi na društvenim mrežama. Pretpostavljam da je to mogućnost koju je nekolicina stranih influencera bespoštedno iskorištavala, a iskreno, nisam ni ja bio iznimka. Međutim, moj je interes privukla sposobnost e-bicikla da prateći otkucaje biciklista preko narukvice, sam prilagođava razinu asistencije. Kako su mi otkucaji skočili preko 80, tako je i sam bicikl više sudjelovao.
Kalifornijska blogerica
Na aplikaciji je u svakom trenutku vidljiva i maksimalna postignuta brzina, prijeđeni kilometri i utrošene kalorije. Tako mi je za uspon do Vidove Gore trebalo manje od 40 minuta uz prosječnu brzinu od 14 kilometara na sat, a utrošio sam tu oko 800 kalorija. Nije to puno kad imaš pomagača. No, daleko od toga da je G6 bicikl za lijenčine. Da će Rimčev bicikl zadovoljiti i ovisnike o adrenalinu, postalo je jasno nakon kratke okrepe na vrhu Vidove Gore odakle smo krenuli u dramatični spust od kojih 20 kilometara prema Bolu.
Uspio sam saginjući glavu i smanjujući otpor vjetra postići brzinu od 61 kilometar na sat. Ostala je to i moja maksimalna brzina koju je zapamtila aplikacija. Što nisam upalio kameru, prošlo mi je kroz glavu, ali već je bilo kasno. Zafrknuta okuka natjerala me da naglo kočim, a sudbina je htjela da baš u tom zavoju naletim na Matu Rimca, glavom i bradom. Ponukan ostvarenom brzinom, brzo sam dobacio: Mate, koja ti je maksimalna brzina? Kazao je, 55 kilometar na sat. Bolji sam. No, osjećaj tihog zadovoljstva i ponosa bio je kratkog vijeka, jer sam već zastajući na sljedećem zavoju saznao da je vjerojatno i najveću brzinu od svih biciklista na Braču, od 62 kilometra na sat, postigla Naila Nazer, mlada kalifornijska blogerica, inače iz Libanona, koja zarađuje i živi od putovanja po svijetu i iskušavanja novih stvari.
Taman da je upitam je li prvi put u Hrvatskoj, na Braču, ali zagrijana je karavana već udarila po pedalama i krenuli smo prema konačnom odredištu Greyp Fun Parku. Sasvim zasluženo, biciklisti su poskidali kacige, naslonili G6 i navalili na pivo. I to ne bilo kakvo. Potrudio se Rimac da svoje goste razveseli i okrijepi posebnim, limitiranim Greyp pivom iz bačvi Pivnice Medvedgrad. Dalo mi je to priliku da vidim i konačni rezultat cijelog putovanja na Greypovoj aplikaciji.
Prešao sam u bračkoj avanturi ukupno 33,4 kilometra u dva sata, vozio maksimalnom brzinom od 61 kilometar na sat, a prosječnom 18 i spalio 1133 kalorije. Tura je gotova, a od G6 svi se rastajemo i krećemo prema hotelu. Nitko ga ne može ponijeti kući, ali tješi da barem svjetski influenceri u svoje države nose sjećanje na avanturu s Brača, ali i globalni potencijal hrvatske inovacije.