Ako predstečajna nagodba za 'Agrokor' prođe u obliku kako je predložena, bez oko 90 posto uloženog novca u negdašnji Todorićev koncern mogao bi ostati i državni Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada Nuklearne elektrane Krško (NEK).
Privremenoj upravi 'Agrokora' Fond za NEK prijavio je potraživanje od 11 milijuna i 187 tisuća kuna, a radilo se, prema očitovanju Fonda, o ulaganju u komercijalne zapise 'Agrokora' čiji će kupci u predstojećoj restituciji vlasništva koncerna proći kao 'bosi po trnju'.
Nije to prvi, a zacijelo ni zadnji, neuspješan ulagateljski pothvat Fonda za NEK koji, prema njegovu izvješću za 2016.., raspolaže s imovinom od milijardu i 737 milijuna kuna. Iako je najvećim dijelom imovina Fonda pohranjena u državne obveznice, ta institucija jedan dio kapitala mora ulagati ulagati i u dionice tvrtki, među kojima su i one posrnulih, poput 'Agrokora', kutinske 'Petrokemije' i pulskog 'Uljanika'.
U 'Uljaniku d.d.' Fond drži oko pet posto vlasništva u nominalnoj ukupnoj vrijednosti od 7,5 milijuna kuna, što bi se također moglo znatnim dijelom 'istopiti' u predstojećem resetiranju vlasničke strukture pulskog brodogradilišta kada Danko Končar dokapitalizira 'Uljanik'. Slično i u kutinskoj 'Petrokemiji', čeka se dokapitalizacija kompanije od 450 milijuna kuna čime će postojeći dioničari, među kojima je Fond za NEK s 0,76 posto vlasništva, morati prihvatiti smanjenje vrijednosti svojih udjela.
Fond je svojedobno izgubio dio depozita položenog u splitskoj 'Credo banci' jer je nad bankom 2012. otvoren stečajni postupak. Istražujući poslovanje Fonda u 2011. godini Državni ured za reviziju upozorio je kako prilikom polaganja depozita u 'Credo banci' nije poštivano načelo sigurnosti ulaganja, te je utvrdio da gubitak Fonda u 'Credo banci' iznosi dva milijuna i 200 tisuća kuna.
Bez obzira na evidentirane i potencijalne gubitke, Fond za razgradnju nuklearke Krško u proteklih je pet godina ostvarivao povećanje vrijednosti imovine, odnosno godišnje neto prinose između četiri i pet posto, što se u fondovskoj industriji smatra zadovoljavajućim rezultatom. Konzervativna ulagačka politika ove institucije ogleda se, među ostalim, i u plasmanu od svega tri posto imovine u inozemstvo.
Zbrinjavanje opasnog otpada
Ulagačka politika Fonda biti će u i u nadolazećim godinama od pretežitog značaja za ocjenu njegova rada, jer još nema državne odluke o tome kako će se zbrinjavati opasni otpad, ne samo iz Krškog, nego i iz domaćih tvornica te bolnica u čijem radu nastaje otpad niske i srednje radioaktivnosti. Manje opasni otpad, podsjetimo, trenutno se zbrinjava na Institutu 'Ruđer Bošković', što je dugoročno neodrživo rješenje.
Kada bi država donijela odluku, primjerice, o izgradnji vlastitog skladišta za sve vrste opasnog otpada, Fond za NEK glavninu svog budžeta trošio bi za investicije, što sada nije slučaj. Alternativa izgradnji hrvatskog skladišta za radioaktivni otpad, a državna administracija trenutno kao lokaciju skladišta predlaže bivši vojni kompleks 'Čerkezovac' pokraj Dvora, je zajedničko ulaganje s Slovenijom u tamošnji centar za zbrinjavanje Vrbina pokraj Krškog.
Čini se da nedavno urušavanje dvaju brda na Zrinskoj gori, po jednog kod Hrvatske Kostajnice i kod Petrinje, nije pokolebalo državne institucije u namjeri da opasni otpad zbrinjava u bivšem vojnom skladištu 'Čerkezovac' smještenom na obližnjoj Trgovskoj gori u općini Dvor.
- Mjesto urušavanja tla u Hrvatskoj Kostajnici nalazi se od 24 do 27 kilometara od 'Čerkezovca', ovisno o tome gdje počinje sam kompleks, odnosno zamišljeno mjesto odlagališta otpada – pojašnjava nam načelnik općine Dvor Nikola Arbutina, kojega, kako kaže, nitko iz državnih institucija zaduženih za buduće odlagalište opasnog otpada na 'Čerkezovcu' nije kontaktirao nakon elementarne nepogode koja je zadesila Pounje. A trebao je, jer, kako nas je izvijestio Arbutina, bilo je sredinom ožujka ove godine klizanja tla i u samoj općini Dvor.
Problemi s klizištima
- Kod nas, za razliku od Hrvatske Kostajnice, nije bilo urušavanja obiteljskih kuća ili drugih objekata, no sve smo shvatili vrlo ozbiljno i već je na lokacijama klizišta bio tim Hrvatskog geološkog instituta iz Zagreba koji će utvrditi što je bio uzrok klizišta – navodi načelnik općine Dvor. Nije mu, kaže, poznato da li nadležne institucije prikupljaju informacije o klizištima ili urušavanjima tla na Baniji kako bi se eventualno revidirao prijedlog o 'Čerkezovcu'.
- Mogu samo ponoviti stav općine Dvor, njezinih stanovnika i mene osobno, da smo protiv zbrinjavanja opasnog otpada na 'Čerkezovcu' – zaključuje Arbutina.
U Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost (DZRNS) koji je izradio Nacionalni program provedbe strategije zbrinjavanja nuklearnog otpada s prijedlogom da se otpad skladišti u 'Čerkezovcu' nisu nam odgovorili na upit je li bivši vojni kompleks na Baniji i dalje prijedlog lokacije za zbrinjavanje onako kako je zamišljeno, ili su odroni zemlje u blizini 'Čerkezovca' ponešto revidirali taj prijedlog.
Nakon provedene javne rasprave, Nacionalni program provedbe strategije zbrinjavanja nuklearnog otpada uvršten je u Vladinu proceduru i njegovo usvajanje očekuje se do ljetnih praznika, nakon čega će biti upućen u saborsku proceduru.
Čeka se izrada studije
Eventualno usvajanje programa provedbe strategije zbrinjavanja opasnog otpada neće automatski značiti izbor 'Čerkezovca' za skladište,već će se morati provesti, kako se navodi u programu, 'postupak potvrde lokacije čiji rezultat treba biti konačna potvrda ili odbacivanje lokacije'.
Spomenuti postupak uključuje, među ostalim, izradu studije utjecaja na okoliš, pridobivanje općine Dvor za takvo rješenje i pronalazak rute transporta opasnog otpada iz nuklearke Krško u Sloveniji na Baniju, koji može biti i željeznicom. Ako država ispune sve te preduvjete, 'Čerkezovac' bi, prema planovima DZRNS-a, trebao proraditi 2020..
Nagodinu će se napuniti 20 godina otkako se Trgovska gora, koja je zapravo dio Zrinske gore, nalazi u strateškim državnim dokumentima o zbrinjavanju opasnog otpada kao lokacija budućeg skladišta. Dok je u početnim planovima Trgovska gora bila jedna od četiri moguće lokacije, s vremenom su ostale tri (Moslavačka gora, Psunj i Papuk) misteriozne nestale iz svih planova i ostao je samo 'Čerkezovac', unatoč protivljenju i susjedne BiH od čije je granice taj bivši vojni kompleks udaljen svega tri kilometra.
Hrvatskoj, s druge strane, polako istječe vrijeme za pronalazak lokacije za zbrinjavanje opasnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško. Slovenci su svoju odluku već donijeli, u Krškom obližnjoj Vrbini počeli su graditi skladište za zbrinjavanje nuklearnog otpada, zapravo dogradnju postojećeg kompleksa, ponudivši Hrvatskoj sufinanciranje i zajedničko odlaganja opasnih tvari u Vrbini.
Protivnici projekta
Na potonji prijedlog Slovencima zasad nije stigla ni odbijenica ni pristanak, čak se međudržavna komisija Hrvatske i Slovenije za rješavanje opasnog otpada iz NEK nije sastajala dvije i pol godine, od 2015. do zimus. Kada se komisija napokon sastala, Hrvatska je zatražila dodatno vrijeme kako bi odgovorila na slovensku ponudu.
Protivnici zajedničkog projekta sa Slovenijom u Vrbini smatraju da bi 180 milijuna eura koliko bi navodno koštao hrvatski dio ulaganja u Vrbinu, trebala sama investirati u Hrvatskoj, za vlastito skladište.
Na oklijevanje u odluci zbrinjavanja otpada iz NEK i ulagačke promašaje Fonda za NEK, sada se nadovezala i najnovija afera s prijetnjama hrvatskom članu Uprave nuklearke u Krškom Hrvoju Perhariću koje mu je navodno uputio predsjednik Hrvatske narodne stranke Ivan Vrdoljak, tada u svojstvu ministra gospodarstva. Čini se da nije samo oklijevanje osobina državne politike u zbrinjavanju opasnog otpada, već i naglašena nervoza.