Finska Vlada je odlučila da nakon kraja ove godine neće produžiti pilot projekt opravdanosti uvođenja takozvanog temeljnog dohotka, koji je uključivao dvije tisuće nezaposlenih građana koji su mjesečno primali 560 eura bez obzira nađu li posao ili ne.
"Odlučnost Vlade da nastavi taj projekt polako nestaje. Odbili su daljnje financiranje projekta. Malo sam razočaran zbog toga", kazao je za BBC tim povodom profesor Olli Kangas, istraživač na Institutu za socijalno osiguranje u Keli, jedan od kreatora tog pilot projekta, ističući kako je tražio da se osigura dodatnih 40 do 70 milijuna eura za financiranje temeljnog dohotka za grupu zaposlenih građana. Miska Simanainen, drugi istraživač na tom Institutu je napomenuo kako je reformiranje socijalnog sustava i dalje politička agenda u Finskoj, ali da se raspravlja i o drugim socijalnim modelima.
Novi modeli
Jedan od tih modela je i negativni porez koji se, u jednoj formi, zasniva na ideji da se onima s malim plaćama koji zbog malih primanja ne plaćaju porez, u stvari za onaj dio poreznih olakšica koje ne mogu iskoristiti zbog malih primanja, dobiju "povrat novca". "Izazov je u tome da se pronađe troškovno efikasni sustav koji bi ljude stimulirao da pronađu posao, ali ne bi povećavao nejednakost", ustvrdila je tim povodom Tuulia Hakola-Uusitalo, iz finskog Ministarstva financija. Kada je Finska započela ovaj projekt u siječnju 2017. nezaposlenost je bila na razini od 9,2 posto, najviša među nordijskim zemljama, pa je i to, uz preveliku kompleksnost finskog socijalnog sustava, bio razlog za pilot projekt temeljnog dohotka koji će biti zaključen u prosincu ove godine, a rezultati objavljeni krajem 2019.
Uvođenje temeljnog ili univerzalnog zajamčenog dohotka ima nekoliko modela i trenutno se u Europi provodi niz sličnih eksperimenata, a razlikuju se od toga jesu li namijenjeni samo nezaposlenima dok ne nađu posao ili se odnosi na zaposlene i nezaposlene, zamjenjuju li sve oblike socijalnog osiguranja, uključujući i mirovinu ili su samo zamjena za nekoliko mjera socijalne zaštite, poput naknade za nezaposlenost i loše imovinsko stanje.
Sve veća nesigurnost zaposlenja
Zbog toga se nekada taj institut naziva temeljnim, a nekada univerzalnim dohotkom. Razlog tim eksperimentima su sve veća nesigurnost zaposlenja, pogotovo zbog takozvane "ekonomije dijeljenja", ali i strahova zbog mogućeg smanjenja broja poslova za radnike uslijed automatizacije. Osim akademskih i političkih zagovornika ove inicijative i neke velike tvrtke, biznismeni, milijarderi, poput Elona Muska, glavnog izvršnog menadžera Tesle i Space X, Marka Zuckerberga, vlasnika Facebooka i Richarda Bransona, vlasnika Virgin Gruop. Investitor Sam Altman, osnivač Y Combinatora, pokrenuo je eksperiment u koji je uključeno tri tisuće građana iz dvije države Sjedinjenih američkih država, a između kojih će biti nasumce izabrano njih 1000 koji će primati tisuću dolara na period od tri do pet godina. Tijekom tog vremena će biti analizirano njihovo ponašanje i trošenje novca u odnosu na dvije tisuće građana koji neće primati takav temeljni dohodak.
Prošle godine su Švicarci, pak, na referendumu odbili prijedlog uvođenja zajamčenog temeljnog dohotka za sve koji bi iznosio 2.558 dolara za odrasle i 625 dolara za svako dijete. Taj prijedlog nije prošao na referendumu, između ostalog i zbog toga što je švicarska je vlada objavila preporuku - što je uobičajeni postupak vlade kod svakog referenduma - kojom je građanima savjetovala da odbiju takvu ideju na referendumu jer bi mogla imati “značajne negativne posljedice na švicarsku ekonomiju i socijalni sustav”.
Eksperiment u Utrechtu
Na eksperiment uvođenja temeljnog dohotka se odlučila i Nizozemska, odnosno grad Utrecht i još nekoliko drugih, koji su ga također početi provoditi od 1. siječnja 2017., a to je model koji je na pola puta između finskog i švicarskog. Prema riječima Rutgera Bergmana, autora knjige "Utopija za realiste - univerzalni temeljni dohodak", razlog zbog kojih su se Utrecht i drugi gradovi odlučili za ovaj eksperiment jest frustracija nastala iz radnih programa korisnika socijalne pomoći koji su se ispostavili "kao iznimno skupi, a ponižavajući za korisnike“. U okviru tog eksperimenta jedna će grupa korisnika temeljnog dohotka primati 972,7 eura (samac) i 1.389,57 eura (par), ali će ostati u statusu starog socijalno-radnog programa, sa svim dužnostima i "penalima“, a druga grupa će izaći iz tog programa i primati isti novac, bezuvjetno. Treća grupa će također primati taj novac bezuvjetno, ali uz poticaj od 125 eura ako budu dobrovoljno radili na nekim programima, dok će četvrta grupa primati isti novac i biti obvezna na dodatan dobrovoljni rad uz poticaj od 125 eura, ali će tih 125 eura izgubiti ako prestane raditi dobrovoljno. Konačno, peta grupa će primati dohodak bez poticaja od 125 eura, ali će moći zarađivati dodatno od drugih poslova, ako budu htjeli. Slični eksperimenti će se provoditi i u Wageningenu, Tilburgu, Groningenu i Nijmegenu, a većini njih je zajednički cilj odgovor na pitanje kako pronaći model koji će korisnicima pomoći da ne strahuju od gubitka socijalnih povlastica čim pronađu neki posao.
Zanimljivo je i da je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) koja okuplja 35 razvijenih država početkom veljače publicirala istraživanje koje je uspoređivalo univerzalni kreditni sistem koji je uvelo Ujedinjeno Kraljevstvo s projektom temeljnog dohotka u Finskoj. Oni su izračunali da, ukoliko bi se uveo koncept temeljnog dohotka na nivou cijele Finske, to bi značilo povećanje poreza na osobni dohodak za 30 posto, povećali bi nejednakost i podiglo stopu siromaštva sa 11,4 na 14,1 posto. U UK, pak, u kojem univerzalni kreditni sistem ustvari zamjenjuje nekoliko socijalnih mjera jednom stavkom, smanjuje se kompleksnost socijalnog sustava, dok bi se stopa siromaštva smanjila na 9,7 posto.