- Neizmjerno je inspirativno vidjeti cijelu zemlju toliko ujedinjenu zbog sporta, vidjeti tolike ljudi obuzete slavljem i srećom nakon nečega što bi se moglo definirati kao nemilosrdan poraz i znati da doslovno svaka osoba koju sretneš na ulici, ne samo da zna što se upravo dogodilo, nego je u ekstazi i ponaša se kao da se radi o daru s neba – za Forbes je opisao Amerikanac koji je ostao zatečen slavljeničkom atmosferom ljudi na dočeku nogometaša u Zagrebu.
Naime, Jason Evangelho gledao je finalnu utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva u Zagrebu te je sljedeći dan bio jedan od više od 500.000 ljudi koji su dočekali naše Vatrene i osjećaji koji su ga preplavili bili su zbunjenost i oduševljenje.
- Inspirativna priča Hrvatske nalik na Pepeljugu završila je porazom koji bi u Americi rezultirao neredima, kaosom i nasiljem. Zašto je cijeli grad slavio? - čudio se Evangelho gledajući tisuće automobila ukrašenih crveno bijelim kockicama koji neprekidno trube, ljude koji hodaju po sredinama ulica noseći ogromne hrvatske zastave i pjevaju riječi pjesme “Neopisivo” Zaprešić Boysa dok ih auti zaobilaze ili pak usporavaju i pridružuju svoje glasove pjesmi.
A to je bila samo atmosfera nakon tehnički izgubljene utakmice hrvatske nogometne reprezentacije. Sljedeći dan slavlje je postalo još brojnije i intenzivnije.
- Cijeli se grad pretvorio u crveno bijelo more ljudi koji navijaju, pjevaju i piju. Da ste stigli u Hrvatsku i niste pratili nogomet, bili biste uvjereni da je Hrvatska donijela doma zlatni kup Mundijala ili da se radi o nekom državnom prazniku – zadivljeno je opisao Amerikanac dodajući da je u Zagrebu za doček nogometaša bilo zatvoreno više trgovina nego što je u SAD-u za Božić.
Osim zatvorenih trgovina, Evangelhoa je iznenadila i molba našeg premijera Andreja Plenkovića upućena poslodavcima da puste svoje zaposlenike na doček Vatrenih. Dodatno su ga iznenadili autoprijevoznici koji su nudili besplatan ili jeftiniji prijevoz do našeg glavnog grada i to što su glavne ulice Zagreba bile zatvorene kako bi nogometaši mogli prolaziti i pozdravljati ponosne Hrvate koji su zbog njih stavili svoje živote na pauzu.
- Cijela zemlja ima samo 4,3 milijuna ljudi, a više od 500.000 došlo je na doček nogometaša, koji nisu dočekani kao pobjednici ili gubitnici nego kao heroji. Da biste razumjeli zašto poraz nije oneraspoložio Hrvate, morate poznavati njihov mentalitet i razinu onoga što je ova momčad postigla – objasnio je Amerikancima i ostalim čitateljima Forbesa ovaj zadivljeni stranac dodajući da je Hrvatska najmanja zemlja na svijetu koja se natjecala na Svjetskom nogometnom prvenstvu još od 1950. te da smo tek 1998. prvi put nastupali kao hrvatska nogometna reprezentacija na Mundijalu i odmah osvojili treće mjesto.
No, jedno od najvećih iznenađenja bila mu je naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i njena namjera da cijelu momčad nagradi odlikovanjem Reda Danice hrvatske.
- Ponos i duh ovih ljudi je zarazan. Kladim se da će Hrvatska slaviti dugo nakon što slavlje i zabave u Francuskoj stanu – zaključio je Amerikanac.