Alejandro Plater

Direktor A1 Grupe: Kada se u Hrvatskoj pojavi novi brend, ponudit ćemo mnogo novih stvari

AUTOR:

OBJAVLJENO:

20.7.2018. u 12:42

AUTOR:

OBJAVLJENO:

20.7.2018. u 12:42

Zagreb, 140618.
Kaptol centar
Intervju Alejander Plater, ceo a1, kompanije koja je vlasnik Vipneta.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / Hanza Media

Alejandro Plater

Alejandro Plater važan je izvršni direktor u svijetu europske i svjetske telekomunikacijske industrije. Vodi A1 Telekom Austria Grupu koja ima sedam kompanija na sedam tržišta: Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bugarskoj, Bjelorusiji, Srbiji i Makedoniji.

U Hrvatskoj posluju kao Vipnet, ali će do kraja godine postati A1, kao što su dosad to postale kompanije u Austriji, Sloveniji i Bugarskoj. Tako će A1 brend postati prepoznatljivo lice A1 Grupe u svim zemljama u kojima posluje. Do kraja 2017. godine 19 tisuća zaposlenih u A1 Telekom Austria Grupi zabilježilo je prihode od 4,38 milijardi eura na tržištu od 24 milijuna korisnika. U razgovoru za Jutarnji Alejandro Plater govori o rebrandingu i biznisu koji je pred A1.

Vipnet će do kraja godine postati A1, a A1 se zauzima za digitalizaciju. Sve postaje digitalno i to je, očito, budućnost. Kako digitalizacija utječe na društvo?

- Humanost ima svoje izazove. To nije besmrtnost, nego potraga za načinom kako preživjeti, kako stvoriti okruženje održivo za ljudsku prirodu. Unatrag pedeset godina na planetu je pet milijardi ljudi više. U samo pedeset godina! To nije održivo. Mislim da je alat kojim raspolažemo da na ovom planetu živimo održivo digitalnost. Pogledajte zagađenje plastikom - sada je evidentno da način na koji živimo, kako ostavljamo ‘otiske’ u prirodi, ugrožavaju samog čovjeka. Pogledajte glazbu, pomislite na tragove koje je u prirodi ostavila glazbena industrija. Sjetite se samo svih onih CD-a, plastičnih kutija u kojima su bili zapakirani, i razmislite koliki je to trag ostavilo u prirodi. A najčešće smo s jednog CD-a slušali samo jednu pjesmu jer nam sve ostale nisu bile zanimljive, nešto što ionako nismo htjeli slušati, nego su bile ukras koji je samo ispunio CD. Naravno da i prelazak na digitalno zahtijeva potrošnju prirodnih resursa i uzrokuje zagađenje jer moramo proizvesti, na primjer, struju, ali je to puno manje nego da koristimo plastiku. U digitalnom svijetu možemo istodobno toliko stvari: slušati tu glazbu kada god to poželimo, istraživati je, prikupljati recenzije, proučavati ih, a da je zagađenje prirode drastično reducirano i da je naš trag u prirodi znatno manji i podnošljiviji. Ne možemo si više dopustiti ovakvo zagađivanje okoliša. Primjerice, odjeća je postala toliko jeftina i dostupna da je nosimo dva, tri puta i bacamo. A još je ne recikliramo. U Americi se vode velike diskusije o odjevnom otpadu jer je to postao značajan problem zagađenja. Iskreno vjerujem da je digitalizacija, digitalizacija ekonomije, osnovni alat da riješimo brojne probleme, kao i problem zagađivanja.

Je li društvo spremno na digitalizaciju?

- Potrošači ne moraju razumjeti kompleksnost, ali moraju vidjeti prednosti i koristi. Nije nužno da svi razumiju promjene unutar glazbene industrije, ali je važno da im ponudimo proizvode koji su praktičniji i kvalitetniji, ali i one prihvatljive okruženju. Naša je dužnost da budemo društveno odgovorni i ekološki prihvatljivi.

Korisnici danas žele kvalitetu, zabavu i dostupnost u vrijeme koje oni biraju, u trajanju u kojem oni žele. Želimo zabavu, ali je želimo personaliziranu. Ljudi ne žele sjediti u fotelji s daljinskim i tražiti neki prihvatljivi program. Žele ga odmah. Znate, ljudi nikada ne zaboravljaju telefon, ali će često zaboraviti ključeve. Zašto onda ne bi imali ključeve u telefonu? To je vrlo jednostavno rješenje, ključ možete poslati nekome digitalno. Pogledajte na to s gledišta očuvanja prirode. Danas više nikoga ne moramo pitati na ulici gdje je adresa koju tražimo, imamo besplatne usluge, navigaciju i karte koje nas vode točno do odredišta.

Razlikuju li se potrošači na istoku Europe od onih u visokorazvijenim zapadnoeuropskim zemljama?

- Rekao bih da postoje tri vrste potrošača. Jedni su oni kojima je tehnologija prirodna, urođena, a drugi su tehnološki migranti. Ti potonji uče kako upotrebljavati novu tehnologiju, ali djeca kojima je tehnologija nešto prirodno, sve razumiju od samog početka. Pogledajte ih - s četiri godine otvaraju aplikacije na mobitelima i tabletima. Treća je skupina koja nikada neće prihvatiti nove tehnologije jer je prestara i odbija promjene. Većina populacije pripada u digitalne migrante, no i oni će, kako se sve bude razvijalo, u jednom trenutku prijeći u skupinu tehnoloških migranata. To će možda biti oni kojima je umjetna inteligencija prirodno okruženje, generacija koja će se pitati zašto išta moram tipkati u tablet kada mi je dovoljno govoriti. Za čovjeka je prirodno da govori, a ne da piše. I tako će se stvari mijenjati, a za desetak ćemo godina imati interakciju sa stvarima koju ćemo inicirati govorom. Primjerice, pretraga. Danas pretražujemo riječi i pretražujemo riječima. Vrlo brzo pretraživat ćemo slike.

Na što ste kao kompanija usmjereni? Koji su vam ciljevi?

- Imamo ideje, ali i puno je neizvjesnosti. Svjesni smo da moramo puno učiti. Kompanije koje su uspješne danas, nisu to bile prije nekoliko godina. Nitko ih nije očekivao. Nitko nije znao da će Netflix biti tako uspješan ili da će Facebook biti toliko moćan. Ono što danas znamo jest da će IoT, internet stvari, gdje je sve povezano, biti sve važniji i prisutniji u našim životima, kao i umjetna inteligencija ili 3D print, ali nitko ne zna što će nam i koliko zaista donijeti. Računala će postati pametnija od nas, ali ne znamo koje će nam odgovore ponuditi. Google je, primjerice, dao umjetnoj inteligenciji zadatak da se u igrici natječu dva suparnika. Cilj im je bio pojesti što više jabuka. Što je umjetna inteligencija učinila? Najprije je tražila način na koji će pojesti što više jabuka, a onda se dogodilo da je jedan suparnik pokušao eliminirati drugoga kako bi mu ostalo više jabuka! Zastrašujuće! To se nije očekivalo, ali to je najbolji način da se pobijedi u natjecanju. Umjetna inteligencija sama je to zaključila - nitko nije ubacio tu mogućnost u program. Kako će umjetna inteligencija evolvirati, nitko ne zna, ali dosta je razgovora i razmišljanja o etici u umjetnoj inteligenciji. To je nužno.

Kao tvrtka ste se promijenili. Prije nekoliko godina glas i telefon bili su središte biznisa, sada je to transfer podataka, internet...

- Da, nekada smo povezivali glas, sada povezujemo podatke, slijedi nam povezivanje stvari i mogućnosti umjetne inteligencije. Umjetna će inteligencija rasti sama po sebi, učit će samostalno. Ali mi moramo upravljati tehnologijom i to je ono što naše kompanije danas rade.

Ima li na tržištu dovoljno mjesta za sve telekome?

- Svaka zdrava konsolidacija nužna je u Europi. Države moraju stvoriti poslovno okruženje u kojem će telekomi zarađivati, a onda i investirati. Kratkoročno, potrošači su zaštićeni konkurencijom, ali potrošače se dugoročno ne štiti ako tvrtke nestaju. Na duge staze, to nije dobro za tvrtke, ekonomiju ni državu, a najgore je za potrošače.

Koliko ste zadovoljni položajem u Hrvatskoj?

- Nikada nisam zadovoljan. Mislim da smo puno napravili u posljednje tri godine, ali i da možemo još više. Iako povijesni operator ima dominantnu poziciju u fiksnom broadbandu, što je 70 do 80 posto tržišta, borimo se i dalje. Investiramo i nadamo se da će potrošači to prepoznati. Kada se pojavi novi brend, A1, ponudit ćemo mnogo novih stvari.

Treba nam austrijski model

Hrvatska ima problem s gradnjom infrastrukturne mreže, osobito na nerazvijenim područjima s malo stanovnika koji bi korištenjem mreže isplatili troškove investicije. Kako gledate na Vladinu odluku da se taj posao prepusti državnoj tvrtki, Odašiljačima i vezama?

- Država mora imati svoju strategiju, mora znati što želi učiniti, koji joj je cilj. Danas je jako mnogo infrastrukture koja je važna na komunikacijskoj razini, razini optičke i 5G mreže. Posvećeni smo objema. Ne vjerujem da je imati samo jednu infrastrukturu dobro rješenje za zemlju. Dobro je rješenje konkurencija koja se razvija na infrastrukturi.

Gradite li infrastrukturu u Hrvatskoj?

- Naravno, jako puno ulažemo u to. Godišnje 40.000 do 50.000 novih domova spajamo na našu fiksnu optičku infrastrukturu, omogućavajući im superbrzi internet i do 1 Gbit/s. No, na nekim ruralnim područjima nema dovoljno stanovnika zbog kojih bi postavili optička vlakna, nemate poslovnu logiku i na njima morate napraviti neku supstituciju jer i ondje ljudi imaju pravo na optičku ili 5G mrežu i superbrzi internet. To što živite na ruralnom području, ne može biti prepreka za pristup internetu, pokretanju vlastitog online biznisa ili online edukaciji. U tim slučajevima treba uskočiti država. Tako se radi u Austriji i Njemačkoj, no proces mora biti jako transparentan kako bi se tvrtke mogle uključiti u gradnju infrastrukture na područjima koja nisu profitabilna.

Radi li Hrvatska dovoljno na gradnji infrastrukture?

- Fondovi EU postoje kako bi se premostile te praznine. Ako OiV sagrade infrastrukturu, operatori će ju koristiti i plaćati im odgovarajuću naknadu. U Austriji, primjerice, država osmisli projekt za kojih 20.000 domaćinstava na ruralnim područjima, objavi koliko je spremna sufinancirati i tvrtke se prijave na natječaj, a ona s najboljom ponudom dobije posao. Svi koji sagrade infrastrukturu dužni su omogućiti drugim operatorima da je koriste.