Danijel Nestić, istraživač Ekonomskog instituta, član radne skupine Ministarstva rada za izradu prijedloga mirovinske reforme, među prvima je javno kritizirao prvi prijedlog reforme koju je, i prije početka rada radne skupine, predstavio Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava. Nestić je potom znanstvenički zasukao rukave i napisao rad “Mišljenje o prijedlogu mirovinske reforme i rješavanju problema nižih mirovina umirovljenika osiguranih u oba obvezna mirovinska stupa” u kojima je dao i svoje prijedloge rješenja za hrvatske mirovinske probleme, naravno, u okviru realnih mogućnosti.
On je jedan od 30 članova Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju pri Ministarstvu rada, a njegov rad sadrži dugoročne projekcije budućih kretanja mirovina i procjenu fiskalnih i drugih troškova predloženih reformskih opcija te nudi druge opcije u odnosu na prijedloge Ministarstva rada. Na početku tog teksta Nestić podsjeća da je ministar krajem lipnja predstavio prijedlog kojim se pitanje nižih mirovina umirovljenika osiguranih u oba obvezna stupa “rješava” omogućavanjem izbora u trenutku umirovljenja između pripadajuće mješovite mirovine i mirovine koja bi im pripala da su bili osigurani samo u prvom stupu (odnosno omogućavanjem “povratka” u prvi stup). Izaberu li mješovitu mirovinu iz prvog i drugog stupa, onda u skladu s postojećim zakonskim rješenjima nemaju pravo na dodatak od 27 posto na dio mirovine iz prvog stupa. No, u slučaju da izaberu mirovinu pod istim uvjetima kao osiguranici isključivo prvog stupa, tada ti uvjeti uključuju pravo na dodatak na mirovinu od 27 posto na cijelu mirovinu. Ali, u tom slučaju nemaju pravo na dio mirovine iz drugog stupa, a svoju mirovinsku štednju u drugom stupu u trenutku umirovljenja moraju prenijeti u državni proračun. Ministarstvo je, uz to, naknadno predložilo da se od 2021. stopa mirovinskog doprinosa za drugi stup za osiguranike obaju mirovinskih stupova postupno poveća sa sadašnjih pet posto na šest posto, a stopa doprinosa za prvi stup smanji sa 15 posto na 14 posto. Za Nestića nema sumnje da se takvim prijedlogom “gubi smisao postojanja drugog mirovinskog stupa” i da se “poništava reforma iz 1999. i 2002. godine i poništavaju se napori prethodnih vlada da se osuvremeni hrvatski mirovinski sustav”.
Kratkoročan plus
- Uz ovakav će se prijedlog primjerenost mirovina nastaviti smanjivati u budućnosti. Postoje znatni troškovi provedbe koji se prebacuju na buduće generacije, što je neodgovorno s obzirom na demografske i migracijske trendove - tvrdi Nestić, dodajući da njegov prijedlog, koji je manje-više suglasan s ostalim kritičarima prijedloga Ministarstva rada, nudi “znatno veći potencijal za rast budućih mirovina te stabilniji mirovinski sustav”. Pritom u svom radu dokazuje da je i prijedlog Ministarstva rada dugoročno “u minusu”, iako je kratkoročno u velikom plusu, te da Nestićev prijedlog, iako kratkoročno i dugoročno skuplji od Pavićeva prijedloga, nudi bar nešto primjerenije mirovine građana u budućnosti.
Kako bi ilustrirao problem “dodatka od 27 posto”, Nestić je prikazao izračune mirovine za hipotetsku osobu u slučaju da je ona bila osigurana samo u prvom stupu u usporedbi s mirovinom koja joj pripala u slučaju osiguranja u oba mirovinska stupa. Razmatra se, dakle, hipotetska osoba, muškarac koji u 2018. odlazi u mirovinu sa 65 godina i 40 godina staža tijekom kojeg je primao prosječnu hrvatsku plaću. - U trenutku uvođenja drugog mirovinskog stupa, početkom 2002. imao je 49 godina i mogao je birati hoće li ostati osiguran samo u prvom stupu ili će kombinirati osiguranje u prvom i drugom stupu. U slučaju da je izabrao ‘jednostupno’ osiguranje i nastavio raditi još 16 godina, mirovina tog hipotetskog umirovljenika iznosit će 3245 kuna. U tom iznosu, za staž prije reforme zaslužio je 1533 kune, a za staž nakon reforme 1022 kune - objašnjava Nestić. No, taj umirovljenik ima pravo na dodatak od 27 posto i to kako na dio mirovine ostvaren radom prije reforme (414 kuna), tako i na dio mirovine ostvarene na temelju rada nakon reforme (276 kuna). Tako njegova mirovina za staž prije reforme iznosi 1947 kuna, a za staž nakon reforme 1298 kuna, ili ukupno 3245 kuna. U slučaju, pak, da je izabrao “dvostupno” osiguranje i još 16 godina uplaćivao 15 posto svoje bruto plaće u prvi stup, a pet posto u drugi stup i na kraju se umirovio u 2018., njegova bi mirovina iznosila ukupno 2670 kuna. Ta ukupna (mješovita) mirovina uključuje dio mirovine iz prvog stupa od 2300 kuna i dio mirovine iz drugog stupa u iznosu od 370 kuna (izračun prema stanju tržišta početkom 2018. godine). U odnosu na “jednostupnu” mirovinu, njegova mješovita mirovina bila bi 575 kuna manja.
- Kako je to moguće? Je li za to kriv drugi stup? - pita Nestić i odmah odgovara da “drugi stup” nije krivac, nego jednostavna činjenica da osiguranici koji su prihvatili dvostupnu mirovinu nemaju pravo na dodatak od 27 posto na dio mirovne za prvi stup. Potrebno je istaknuti da Nestić uopće ne dvoji da treba problematizirati i visinu naknade društvima za upravljanje mirovinskim fondovima, kao i pravila ulaganja i primjenu tih pravila koja su provodila ta društva, ali odmah tvrdi da ni najbolja troškovna i investicijska politika “drugog stupa” ne bi mogla postići prosječni prinos od 27 posto kako bi se anulirao toliki državni dodatak za “prvi stup”. Ključni je, pak, prigovor tog ekonomista da se uz takav prijedlog “primjerenost mirovina nastaviti smanjivati u budućnosti”, te da “postoje značajni troškovi provedbe koji se prebacuju na buduće generacije, što je neodgovorno s obzirom na demografske i migracijske trendove”. Prema njegovim izračunima, uz reformu koju predlaže Ministarstvo nastavit će se trend smanjivanja omjera zamjene, odnosno trend smanjivanja primjerenosti mirovina u Hrvatskoj. Omjer zamjene je u stvari omjer prve mirovine i posljednje plaće u ovom teoretskom, hipotetskom modelu, ali je zapravo riječ o omjeru prve mirovine i prosječne plaće konkretnog pojedinca u cijelom radnom vijeku. Za omjer bruto umjesto neto plaće Nestić se odlučio kako bi izbjegao različite porezne i druge faktore koji utječu na visinu neto mirovine, iako bi neto mirovina možda bila korisnija u ocjeni procjene životnog standarda, ali je trend i u jednom i u drugom slučaju isti.
- Prema izračunu za izabranu hipotetsku osobu udio mirovine, prema Pavićevu modelu, u bruto plaći past će sa 39 posto u 2019. na 35 posto u 2045. Alternativni prijedlog proširenja dodatka od 27 posto i na osiguranike drugog stupa stabilizirao bi stupanj primjerenosti mirovina u budućnosti (iznosio bi oko 38,3 posto u 2045. - op. a.). Omjer zamjene za mješovite mirovine nakon primjene dodatka ostao bi prilično stabilan, pri čemu bi se dio mirovine iz prvog stupa smanjivao, a dio iz drugog stupa povećavao zbog duljeg razdoblja štednje u drugom stupu i prinosa na tržištu kapitala. Smatram da je stabilizacija stupnja adekvatnosti mirovina jedan od ključnih razloga zašto treba ustrajati na isplati mješovitih mirovina - ističe Nestić. Na ovom mjestu treba dodati da bi izračuni za neto mirovinu u ovom slučaju govorili o kretanju između oko 49 i 53 posto neto mirovine u neto plaći. Uz to, navodi Nestić, za one s najnižim mirovinama može se uvesti isplata posebnog korektivnog dijela mirovine, čime bi najvećem broju osoba s niskim plaćama (ispod 75 posto prosječne plaće) bilo omogućeno da njihova ukupna dvostupna mirovina ne padne ispod mirovine koju dobivaju usporedive osobe osigurane samo u prvom stupu. Nadalje, prema Nestićevim projekcijama, 2045. će mješovite mirovine biti povoljnije samo za one s bruto plaćom 3,2 puta većom od prosječne hrvatske plaće. Dostupni podaci iz anketa ukazuju na to da je njih, tvrdi ovaj ekonomist, jako malo i moglo bi se procijeniti da će ostanak u drugom stupu izabrati vjerojatno manje od jedan posto budućih umirovljenika, a taj će se postotak tek blago povećati, ako se izdvajanje za drugi stup poveća na šest posto, a za prvi stup smanji na 14 posto.
II. stup gubi smisao
Baš zbog toga Nestić tvrdi da s takvom reformom opstanak drugog stupa nema smisla, jer će drugi stup biti koristan samo za vrlo mali broj radnika s jako velikim plaćama. Doduše, tvrdi Nestić, bude li drugi stup i dalje imao pozitivne prinose (za nekoliko postotaka iznad inflacije) i država će dobivati taj prinos i kad se ostalih 99 posto osiguranika bude vraćalo u prvi stup, ali ističe da to ne bi trebao biti razlog opstanka drugog stupa.
Nestić je analizirao i jako važno pitanje fiskalne održivosti, odnosno proračunskog troška Pavićeva i svoga prijedloga mirovinske reforme. Ministarstvo u svojoj prezentaciji mirovinske reforme navodi procjenu da će omogućavanje povratka u prvi stup u razdoblju 2019. do 2040. rezultirati neto viškom u proračuna od 87 milijardi kuna. Dakle, poentira Nestić, predloženim rješenjem državni će proračun biti u golemom višku, a budući će umirovljenici, paradoksalno, imati sve niže mirovine u odnosu na prosječne plaće. No, još je značajniji sljedeći izračun: “Naše projekcije fiskalnih učinaka reforme predložene od Ministarstva pokazuju da bi proračun doista bio u višku, ali isto tako da bi preuzete buduće obveze bile znatno veće od svih viškova iz tekućeg razdoblja. Kumulativno gledano, uplate u državni proračun u razdoblju od 2019. do 2040. godine procijenjene su na 30 posto BDP-a u slučaju reforme koju predlaže Ministarstvo. Dodatni troškovi HZMO-a za potrebe isplate mirovina ‘dvostupaša’ postupno će rasti, od niskih iznosa u početnim godinama do približno 1,6 posto BDP-a u 2040. i još više u sljedećim godinama. Kumulativno gledano, dodatni troškovi zbog predložene reforme do 2040. godini iznosit će 15 posto BDP-a. Ove projekcije, dakle, pokazuju da će proračun biti u kumulativnom neto višku (priljev minus izdaci) od oko 15 posto BDP-a. No, u račun treba uzeti i preuzete obveze za buduće isplate mirovina. Naša procjena budućih obveza za sve ‘obvezne dvostupaše’ koji su se vratili u prvi stup do 2040. godine iznosi 22 posto BDP-a. To pokazuje da predložena reforma ima značajne troškove, ali su oni skriveni i prebačeni na buduće generacije.
Neodgovoran prijedlog
Nestić dodajući da se ovaj prijedlog Ministarstva čini neodgovornim sa stajališta međugeneracijske solidarnosti. Dakle, sukladno Nestićevim izračunima, fiskalni minus prijedloga Ministarstva rada dugoročno je oko sedam posto BDP-a, odnosno oko 26 milijardi kuna prema tekućim cijenama, a taj se broj dobije kad se “sučeli” 15 posto BDP-a neto pozitivnog efekta Pavićeva prijedloga do 2040. i trošak od 22 posto BDP-a nakon 2040. na isplatu tih mirovina. Nestić ne taji da je njegov prijedlog skuplji, ali i da donosi veće mirovine. Prema njegovim riječima, trošak njegova prijedloga do 2040. iznosi oko sedam posto BDP-a, a obveze za buduće isplate nakon 2040. procijenjene su na 10 posto BDP-a. To bi značilo da je ukupni dugoročni fiskalni neto minus njegova prijedloga 17 posto BDP-a, odnosno oko 62 milijarde kuna prema tekućim cijenama. Što je 36 milijardi kuna dugoročno veći neto proračunski minus u odnosu na Pavićev prijedlog. Dakle, Nestićev prijedlog dugoročno je skuplji za državu, ali osigurava veće i stabilnije mirovine.
Naravno, mogući su i drugi prijedlozi za rješavanje problema s nedovoljno visokim mirovinama u Hrvatskoj, poput onog da dodatak i za drugi stup u mješovitoj “mirovini” dio određene godine ne iznosi 27 posto, nego onoliko koliko je dovoljno da mirovina “dvostupaša” s tim dodatkom ne bude veća od mirovine “jednostupaša” s dodatkom od 27 posto. Međutim, odmah treba reći da je jako teško pronaći sretno rješenje koji će mirovine u Hrvatskoj učiniti primjerenim u idućim desetljećima, a da bi to rješenje bilo fiskalno održivo. Oba prijedloga koja smo razmatrali spuštaju udio ukupnih mirovina sa sadašnji približno 10 posto u BDP-u na manje od devet posto BDP-a. To je fiskalno održivo, ali će bruto i neto mirovine biti premale za većinu umirovljenika, u oba slučaja, iako će biti nešto veće u Nestićevu prijedlogu. Za primjerenije mirovine bit će potrebne malo drastičnije reforme, a to se po svemu sudeći neće dogoditi.