Ovršen sam na pravdi Boga, a obitelj mi je ostavljena bez redovitog mjesečnog primanja – kaže 43-godišnji S.D. iz Splita.
Njega je u svibnju prošle godine zaustavila policijska patrola u Pisku i ispisala mu kaznu zbog prekoračenja brzine. Nakon nekog vremena stiglo je rješenje i po njemu je S.D. (puni identitet poznat redakciji) trebao platiti iznos od dvije tisuće kuna, piše Slobodna Dalmacija.
Žalio se, navodeći da je bio u žurbi zbog kritičnog zdravstvenog stanja jednog člana obitelji i policija mu je kaznu prepolovila, s dvije na tisuću kuna.
– U rješenju je stajalo, ako u roku od 15 dana platim kaznu, da će se ona smanjiti za trećinu. To sam i učinio, točnije otac u moje ime, i to u poslovnici Hrvatske poštanske banke u Omišu. Bilo je to 28. prosinca prošle godine, sve u predviđenom roku – kaže S.D.
Predočio nam je i uplatnice, i to prvu od 670 kuna, kao i onu na 150 kuna, koliko su glasili troškovi prekršajnog postupka. Ova potonja na kraju će ispasti puno veći problem.
Usporedio uplatnice
– Bio sam uvjeren kako je sve u redu dok prošli tjedan nije stigao SMS od banke da mi je račun blokiran. Odmah sam se ulogirao u internetsko bankarstvo i vidio dvije ovrhe: jedna je bila 100 kuna, a druga 61,90. Nije stajalo od koga sam ovršen pa sam odmah otišao na Finu.
Tamo mi je službenice rekla da je postupak određen po zahtjevu Ministarstva unutrašnjih poslova. Usporedio sam plaćene uplatnice iz prosinca i shvatio o čemu se radi, odnosno da sam ovršen za nešto za što nisam trebao biti ovršen – navodi naš sugovornik.
Dodatni je problem bio i taj što je u trenutku ovrhe koristio maksimalni dopušteni minus na svom računu i MUP se nije imao odakle naplatiti. Zato je račun i blokiran, a zajedno s njim i plaća koja je sjela idući dan.
– Da stvar za mene bude još apsurdnija, shvatio sam da nisam ovršen na 150 kuna, koliko sam bio dužan i platio za prekršajni postupak, već 100, dok je ovih 61,90 kuna trošak ovrhe. Gdje je isparilo navodnih 50 kuna duga, ni dandanas mi nije jasno.
Isto tako mi nije jasno kako Fina nije mogla u svojoj evidenciji provjeriti i vidjeti da sam već platio trošak za koji sam ovršen. Jedino što su uradili bilo je to da su mi ponudili da otvorim zaštićeni račun. To sam odbio – veli ovaj Splićanin.
Kada se u komunikaciji vođenom elektroničkom poštom požalio da mu prije ovrhe nije stigla nikakva obavijest, službenica agencije mu je odgovorila: "Poštovani, trebali ste biti obaviješteni od ovrhovoditelja iz Policijske postaje Omiš."
Na koncu je S.D. još morao zamoliti istu tu Finu da mu s računa skinu 161,90 kuna nepostojećeg duga, a svoju banku nakon svega da mu odblokira račun.
Nigdje nije pisalo
– Imam dvoje djece i živim od plaće. Nigdje ne rješenju o kazni nije pisalo da im moram poslati potvrdu o plaćanju. Da jest, vjerujte da bih to učinio. Pa valjda živimo u 21. stoljeću, nekakvom elektroničkom dobu, kada je sve dostupno klikom miša. Ne, ovdje kod nas ne zna lijeva što radi desna – ogorčen je.
– Mislite da mi je vraćeno ovih 161,90 kuna?! Naravno da ne! Ja bih sada trebao pisati novu molbu, poniziti se, izložiti novom stresu da bih dobio svoje. Svi sve znaju i ništa ne poduzimaju. I onda ćemo se čuditi što ljudi odlaze iz ove zemlje – veli nakon svega S.D.