Iako nam se često čini kao najjeftinija i najpraktičnija opcija, u fast food restoranima često potrošimo više nego što namjeravamo. Razlog tomu su trikovi kojima se taj tip restorana služi, piše Business Insider.
Slike hrane
Pri samoj usporedbi izgleda jelovnika fast food i onih klasičnih restorana, razlika je i više nego očita. Jelovnici restorana brze hrane privlače pažnjom slikama hrane i istaknutom žarko crvenom, narančastom i žutom bojom pa vidimo samo sir i sočno meso, a ne koliko taj cheeseburger košta i vrijedi li uopće toliko. S druge pak strane, ponuda onih uistinu jeftinijih stvari uvijek se nalazi negdje u kutu.
- Mozak privlače slike hrane, pogotovo kada ste gladni. Velike slike hrane ključne su za kompanije koje ih prodaju, objasnio je Hans Taparia, profesor ekonomije na prestižnom sveučilištu NYU.
Sitna slova i brojke
Dodatno, cijene te hrane su, naravno, napisane sitnim brojkama, a kao i mnoge trgovine, i fast food restorani služe se klasičnim trikom postavljanja cijene na, primjerice, 19,90 kuna kako bi se određeni proizvod činio jeftinijim.
Uz to, iako jelovnici jesu veliki, one ključne informacije kao što su sami sastojci burgera napisane su sitnim slovima pa se morate približiti štandu na kojem se hrana i naručuje. Na taj nas način restorani brzom hranom prisiljavaju da naručimo i to što prije. Mnogi stoga naruče ono što prvo vide, odnosno ono što je najčešće točno ispred njih s najvećom slikom, a često i najvećom cijenom.
Meniji
Osim navedenog, tajna dodatne zarade restorana brze hrane jesu meniji zbog kojih nam se hrana čini isplativijom, a fast food uspijeva prodati proizvode koje inače ne bi prodao u toj mjeri. Piće, primjerice, ima puno veću profitnu maržu od burgera pa se i restorani trude prodati ga što više.
Stoga u ponudi imaju meni u koji su uključeni sendvič, krumpirići i piće pa većina, iako je imala namjeru uzeti samo hamburger i eventualno još krumpiriće, uzme cijeli meni jer za koju kunu više dobiju i piće. A kad već uzimamo cijeli meni, možemo za još koju kunu uzeti i majonezu i za još koju kunu više i nešto slatko. Tako često pojedemo hranu koju nismo imali namjeru pojesti, a budući da mali meniji zapravo ne sadržavaju male krumpiriće ili malo piće, nego ono srednje, pojedemo i puno više nego što smo mislili.
Samoposlužni kiosci
S druge strane, ako pak mislite da imate veću kontrolu nad svojom narudžbom kad izbjegavate ljudski kontakt, odnosno kada naručujete na tzv. samoposlužnim kioscima, to baš i nije tako.
- Kada ljudi imaju više vremena da nešto naruče, oni stvarno to i učine - kazao je Steve Easterbrook, izvršni direktor McDonald'sa. Taj je popularan fast food restoran, naime, od uvođenja kioska zabilježio rast prodaje što se također, osim većoj slobodi potrošača, može zahvaliti i velikoj količini slika hrane koje su ondje prikazane i temeljem koje zapravo ljudi i naručuju što će jesti.
Posteri i kuponi
Dodatno, te su kompanije stručnjaci u samom “nagovaranju” ljudi da posjete njihove restorane, kojima je u posljednjih deset godina cijena proizvoda skočila za čak 54 posto. Kada svemu navedenom pridodamo ogromne postere s najboljim mogućim ponudama koji se ne nalaze samo ispred restorana nego i diljem gradova, u autobusima, na televizijama i slično, ne iznenađuje velika posjećenost tog tipa restorana. Uz to, ako u kojem slučaju ne bi otišli na BigMac, uvijek dostupni kuponi privući će vas s ponudom dva BigMaca za cijenu jednog i pol.