Inicijalna javna ponuda građevinske tvrtke ING-GRAD izazvala je zapažen interes interes među ulagačima, tako da je, nakon dugo vremena, ING-GRAD postao prva građevinska kompanija čijim je dionicama započelo trgovanje na Zagrebačkoj burzi.
Prema podacima FINA-e, ING-GRAD je, po prihodima ostvarenima u 2023. godini, ušao u top pet najvećih građevinskih kompanija u Hrvatskoj. Proteklih pet godina ostvarivali su prosječni rast prihoda od 20 posto, a u 2024. prihodi su iznosili 129 milijuna eura, što je rast od 33 posto u odnosu na godinu prije. Posljednjih godina kompanija je bilježila dvoznamenkastu EBITDA maržu, znatno veću od prosjeka usporedivih građevinskih kompanija u Hrvatskoj, koja je 2024. godine iznosila čak 16,9 posto. Ukupno ugovoreni projekti na kraju 2024. godine iznosili su 316 milijuna eura, što je najviše do sada. Od 2021. do danas broj zaposlenika u toj kompaniji povećao se za 57 te danas broji ukupno 221 zaposlenog, među kojima je i sve više povratnika iz zemalja EU.
Branislav Brizar predsjednik je Uprave ING-GRAD-a od 1998. godine. Diplomirao je i magistrirao na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radnu karijeru započeo je 1979. godine u HETMOS Mostar. Od 1984. do 1985. bio je v. d. direktora u tvrtki Kalnik u Zagrebu. Vlastiti obrt za graditeljske usluge osnovao je 1985. godine, nakon čega 1991. godine osniva tvrtku. S Branislavom Brizarom razgovarali smo o detaljima izlaska na burzi ING-GRAD-a, o mogućim akvizicijama te o stanju na tržištu.
Koliko ste ponudili dionica i koju su cijenu postigle dionice ING-GRAD-a?
Izuzetan interes među ulagačima tijekom naše inicijalne javne ponude ukazuje na veliko povjerenje koje su ulagači iskazali prema našoj kompaniji. Tijekom javne ponude ING-GRAD je ponudio 1,200.000 redovnih dionica, s cjenovnim rasponom od 37 do 46 eura po dionici. Od početne ponude, interes ulagatelja bio je daleko veći od ponuđenih dionica - središnja cijena unutar cjenovnog raspona bila je gotovo 255 posto veća od broja ponuđenih dionica, što je rezultiralo određivanjem konačne cijene na maksimalnih 46 eura po dionici. Zbog iznimnog interesa, izdanje je dodatno prošireno s dodatnih 120.000 dionica aktivacijom opcije prekomjerne dodjele, čime je ukupni broj ponuđenih dionica iznosio 1,320.000.
Kakva je struktura ulagača?
Jedan od aspekata na koji sam posebno ponosan je činjenica da je gotovo polovica naših zaposlenika postala suvlasnicima ING-GRAD-a. To je očit dokaz njihova povjerenja u stabilnost i uspješnu budućnost kompanije kojoj su posvetili godine svog rada, truda i stručnosti. Takav interes za našu dionicu nadmašio je čak i naša najoptimističnija očekivanja. Veliki je broj malih ulagatelja - njih čak 2480, koji su prepoznali potencijal ING-GRAD-a i investirali u našu budućnost. Osim građana, među ulagačima su i naši dugogodišnji partneri, što jasno pokazuje da dijelimo viziju rasta i razvoja. Kroz ovu IPO ponudu, ING-GRAD je uspio uspostaviti uravnoteženu dioničarsku strukturu. Kvalificirani ulagatelji stekli su oko 59 posto ponuđenih dionica, mali ulagatelji oko 38 posto, dok su naši zaposlenici stekli približno tri posto dionica. Ova uravnotežena struktura daje nam stabilnu osnovu za daljnji razvoj, a svi naši dioničari, od velikih institucionalnih ulagatelja do malih ulagatelja i zaposlenika, imaju važnu ulogu u našoj budućoj uspješnoj priči.
Koliko ste ukupno prikupili kapitala i kakvi su planovi vezani uz usmjeravanje tog kapitala?
Javnom ponudom prikupljeno je 60,72 milijuna eura, a ovaj kapital prije svega želimo iskoristiti za strateške akvizicije, posebno u sektoru geotehnike i građevinsko-inženjerskih operacija. S obzirom na velik broj manjih kompanija u hrvatskoj geotehničkoj industriji, ING-GRAD bi akvizicijom takvih kompanija postao uvjerljiv tržišni lider čime bi dodatno porasli prihodi uz zadržavanje visoke profitabilnosti. Vjerujemo u potencijal tog područja, posebno ako uzmemo u obzir očekivane snažnije investicije u željezničku infrastrukturu i u razvoj marina gdje je geotehnika, poput stabilizacije temelja ili iskopa građevinskih jama, ključna. Najveće svjetske građevinske kompanije poput Vincija, Skanska i ostalih kroz akvizicije su izgradili in-house geotehničke timove, što potvrđuje opravdanost naše strategije konsolidacije navedenog sektora. Također, izlaskom na burzu osnažujemo i kapitalnu osnovicu za bankovne garancije i eventualno bankovno financiranje u budućnosti.
Spominjete i akvizicije: imate li u vidu neku konkretnu kompaniju? Je li riječ o hrvatskoj ili inozemnoj kompaniji?
S obzirom na fragmentiranost hrvatskog geotehničkog sektora, primarno bismo se usmjerili na domaće kompanije čija stručnost i kapaciteti mogu donijeti dodatnu vrijednost našem poslovanju, no, pregovaramo i s jednom kompanijom u Bosni i Hercegovini.
Što se tiče građevinarstva trenutačno ima dosta posla prije svega zahvaljujući projektima financiranim iz NPOO-a i projektima sanacije i obnove potresom pogođenih područja, ali će ubrzo ti projekti biti dovršeni: kakvo razdoblje nailazi što se tiče građevinarstva?
Priljev sredstava EU i radovi na obnovi nakon potresa u Sisku, Petrinji i Zagrebu sigurno su u značajnoj mjeri utjecali na recentni rast građevinskog sektora. Činjenica je i kako će se zahtjevna postpotresna obnova nastaviti, a za očekivati je i da ćemo ostati značajan korisnik financiranja EU u razdoblju 2028. - 2034. jer smo po razvijenosti i dalje ispod prosjeka EU. No, to nisu jedine prilike za ovaj sektor. Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske i Nacionalni plan stambene politike do 2030. predviđaju i značajna ulaganja u građevinu. Također, očekuju se i velike investicije privatnog sektora, posebno u turističkom segmentu poput gradnje niza hotelskih objekata i tvorničkih i proizvodnih hala. Država će isto nastaviti s investicijama, od obnove i gradnje bolnica do radova na infrastrukturi prema standardima EU, tu su i vodovodne i plinske mreže, a u sljedećih sedam do deset godina planiraju se i velika ulaganja u željeznice. Vjerujem u stabilnu budućnost ovog sektora koji danas zapošljava gotovo devet posto radne snage i pridonosi s gotovo šest posto domaćem BDP-u. A kao takav pokreće i druge povezane sektore poput proizvodnje građevinskog materijala, transporta i financijskih usluga.
Krize postaju svakodnevica
Jeste li se i na koji način pripremili za moguću krizu?
Živimo i radimo u svijetu gdje krize postaju svakodnevica iako ih je gotovo nemoguće sve predvidjeti. Nismo očekivali ni rat u Ukrajini, ekonomsku krizu u Europi, kao ni pandemiju. No, dio odgovora na vaše pitanje leži u činjenici da ING-GRAD povijesno nikada nije poslovao s gubitkom, čak ni tijekom globalne financijske krize 2008. Ako gledamo neki recentniji period, izdvojio bih razdoblje pandemije kad nam je naša visoka likvidnost omogućila avansno plaćanje ključnih sirovina i podizvođača. Tako smo na vrijeme i po razumnim cijenama osigurali dovoljne količine materijala koji su tijekom i nakon pandemije bilježili najveći rast cijena i mnogima narušili kontinuitet poslovanja. U svim izazovnim razdobljima ING-GRAD zadržao je element stabilnosti, a posljednjih nekoliko godina, ne samo da poslujemo stabilno, nego i rastemo. Ključ otpornosti je upravo u pravovremenom strateškom planiranju, čak i u izazovima koje donosi tržište.
Može li se ponoviti 2012. godina kada su zbog problema propale neke velike tvrtke ili kada su prethodno prestale raditi tvrtke koje su dobivale poslove na sanaciji ratom porušenih područja?
Bankroti velikih građevinskih tvrtki, kao i sve što im je prethodilo, događali su se u bitno drugačijim tržišnim uvjetima u odnosu na današnje. To je bilo razdoblje kada još nismo bili u EU, a i velik broj projekata financirao se kreditima. Posebno je to bio slučaj prije velike ekonomske krize 2008. kad su mnoge velike kompanije, na krilima povoljnih tržišnih okolnosti, ušle u kreditno zaduživanje jer su sudjelovale kao investitori u izgradnji razvojnih projekata. No, kad je nastupila kriza i kad su banke zbog porasta rizika smanjile kreditiranje, te iste kompanije više nisu mogle servisirati svoje dugove. Mnoge od njih su bankrotirale, izgubljene su tisuće radnih mjesta, a Hrvatska je izgubila konkurentnost u izvođenju velikih infrastrukturnih projekata. Danas je situacija bitno drugačija. Hrvatska je članica Europske unije i eurozone, ima snažan investicijski rejting, a investicije se u velikoj mjeri financiraju bespovratnim sredstvima, umjesto oslanjanja isključivo na bankovne kredite. Ovakav okvir sigurno stvara preduvjete za otporniji građevinski sektor i smanjuje moguće ponavljanje scenarija iz prošlosti.
Kako gledate na pojačanu aktivnost tvrtki iz trećih zemalja na hrvatskom tržištu te tvrtki iz inozemstva?
Hrvatskim tvrtkama nije problem konkurencija iz Srbije, BiH, Slovenije ili Makedonije jer se radi o relativno malim zemljama, no problem su tvrtke iz velikih zemalja koje često dobivaju poticaje tamošnjih Vlada i zato mogu ponuditi nižu cijenu. Da bi hrvatska tvrtka dobila posao u Turskoj, mora biti barem 15 posto jeftinija od turske konkurencije, dok turske tvrtke u Hrvatskoj mogu ravnopravno sudjelovati na natječajima. Ovaj se problem aktualizirao i nakon presude Suda EU u slučaju turske tvrtke Kolin Inşaat kojom je potvrđeno da gospodarski subjekti iz trećih zemalja nemaju pravo na isti tretman kao tvrtke iz EU ili iz zemalja koje imaju potpisane sporazume s Unijom. No, problem je što trenutačni pravni okvir EU i dalje nema izričit odgovor na pitanje kako postupiti u situaciji kada na natječaju sudjeluje tvrtka iz treće zemlje. To je jedno od pitanja koje smatramo ključnim za buduće rasprave kako bi se zaštitile domaće tvrtke i očuvala konkurentnost hrvatske građevinske industrije. Javna nabava treba biti instrument jačanja domaćeg građevinskog sektora, inženjerske i projektantske struke i ovdje je nužno jasno postaviti uvjete u kojima svi sudionici na javnim natječajima u Hrvatskoj moraju poštivati naše kolektivne ugovore, isplaćivati plaće u skladu s hrvatskim zakonima te poslovati pod istim fiskalnim i pravnim uvjetima kao i naše tvrtke.
Kako rješavate problem radne snage u graditeljstvu? Možete li općenito reći nešto o tom problemu?
Snaga naše industrije, pa tako i naše kompanije, nije u betonu i čeliku, već počiva na stručnosti, predanosti i entuzijazmu ljudi u tom sektoru. Bez njih građevinski sektor teško može održavati kvalitetu i dinamiku gradnje, što dugoročno može ugroziti njegov doprinos BDP-u. U tržišnim promjenama u kojima smo izgubili velik broj kvalificirane radne snage, uvoz radnika nametnuo se kao značajno rješenje, no to ne može biti jedina opcija. Moramo se početi sustavno baviti i pitanjem domaće radne snage. Dio rješenja leži i kod nas poslodavaca jer moramo osigurati kvalitetne programe usavršavanja, ali i radne uvjete koji će biti dugoročno usmjereni na povećanje produktivnosti radnika i konkurentnosti sektora. Toga smo svjesni i u ING-GRAD-u te kontinuirano ulažemo u stručno usavršavanje naših zaposlenika, a osiguravamo im i iznadprosječne plaće za hrvatski građevinski sektor. Također, tu je i element suvlasništva u kompaniji jer smo u sklopu našeg izlaska na burzu zaposlenicima omogućili da po povlaštenim uvjetima postanu suvlasnici kompanije u koju su ugradili godine svog rada, znanja i truda. Drugi dio rješenja problema je u vraćanju iseljene radne snage u Hrvatsku. Iz sektora građevine je od velike ekonomske krize 2008. do danas otišlo oko 90.000 građevinskih radnika. Upravo takva radna snaga nam sada treba -ona koja je već kvalificirana, produktivnija te spremnija na bržu prilagodbu našem tržištu rada. Idealno je vrijeme da država uz podršku privatnog sektora definira sveobuhvatne mjere za povratnike i ukloni administrativne prepreke za njihov povratak.
Je li građevinski sektor u Hrvatskoj izgubio znanje i reference za obavljanje složenijih projekata?
Hrvatski građevinski sektor nikad nije izgubio svoja znanja i reference. Još su u bivšoj državi hrvatske tvrtke radile na velikim projektima od Europe do Azije i Afrike. Problem je u tome što je sektor, nakon velike krize 2008. godine, doživio slom. Mnogi građevinski divovi su bankrotirali i više nismo bili konkurentni, a tu je počeo i velik odljev radnika, a s njima i odljev znanja i stručnosti. Takve gubitke nije lako kompenzirati. No raduje činjenica da se sektor posljednjih deset godina stabilizirao, a od 2021. doživljava svoj novi rast. No, da bismo zadržali reference i ostali konkurentni, moramo sustavno raditi na osnaživanju kompetencija i domaćih i stranih radnika. Moramo preispitati i trenutačni sustav ocjenjivanja ponuda u javnoj nabavi gdje veći naglasak mora biti na kvaliteti. Ako ćemo u svim fazama projekta i kod svih sudionika gradnje fokus staviti na kvalitetu, tada možemo realizirati nešto što je otporno, dugovječno i u skladu s potrebama društva i gospodarstva. Važno je i da dugoročno definiramo pristup nepoštenoj konkurenciji koja dolazi iz trećih zemalja. Jer kad takve tvrtke sa sobom donesu operativu i svoje ljude, smanjujemo pozitivan utjecaj velikih investicija na naše gospodarstvo, a i onemogućujemo razvoj domaćih kompanija koje će bez većih referenci ostati bez izvoznog potencijala. Dakle, mislim da mi nikada nismo izgubili znanja ni reference, ali čeka nas zahtjevan zadatak u kojem će i država i privatni sektor morati zajedno stvoriti ekosustav koji podržava daljnji rast i razvoj graditeljstva u Hrvatskoj. Trebamo sinergijski pristupati ovim bitnim pitanjima.
Prate li obrazovne institucije potrebe građevinskih kompanija?
Mislim da tu postoji nedovoljno iskorišten potencijal, ne samo u kontekstu građevinskog sektora, već i u drugim sektorima koji su važni za naše gospodarstvo. Obrazovni sustav u Hrvatskoj mora biti bolje povezan s tržištem rada, posebno u području strukovnih zanimanja, koja su, naposljetku, iznimno zastupljena i u sektoru građevine. Strukovne profesije imaju velik potencijal u budućnosti hrvatskog i europskog gospodarstva jer su to zanimanja koja su najotpornija na automatizaciju i time su ujedno i sigurniji i dugoročno isplativ karijerni odabir. Jedno od rješenja koje nam se nudi je dualni model obrazovanja koji mladima od početka srednjoškolskog obrazovanja pomaže da razvijaju vještine u stvarnom radnom okruženju uz plaćeni rad. No, ovaj je model zasad prisutan u manjem dijelu strukovnih škola, a u visokom obrazovanju tek je u povojima. Trebali bismo intenzivnije raditi na široj primjeni tog modela koji je, primjerice, u Austriji i Njemačkoj već dugo standard s programima koji integriraju učenike izravno u radne procese. U ING-GRAD-u i sami već godinama njegujemo neke modele suradnji s obrazovnim sustavom u sklopu kojih stipendiramo studente i učenike strukovnih škola što je jedan od ključnih načina da privučemo, ali i zadržimo kvalitetne kadrove.
Najznačajniji projekti i novi poslovi
Koji su trenutačno najznačajniji projekti ING-GRAD-a i koliko su vrijedni?
Trenutačno radimo Trg pravde u Zagrebu, a riječ je o projektu gradnje kompleksa pravosudnih institucija i to vrijednom 120 milijuna eura. Intenzivno smo prisutni i u projektima obnova objekata kulturne baštine nakon potresa pa tako trenutačno radimo na zgradi Hrvatskog sabora, muzeju Mimara i rekonstrukciji zgrade Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Očekujete li nove poslove?
Svakako očekujemo daljnji angažman ING-GRAD-a u različitim projektima, posebno s obzirom na planirane iskorake u nova područja poput geotehnike koje planiramo ostvariti kroz strateške akvizicije. Tu ćemo dodatno ojačati naše kapacitete i konkurentnost.
Kako se nosite s konkurencijom na tržištu?
Konkurencija je u svakom sektoru, pa tako i u građevini, zdrava i poželjna jer pridonosi razvoju cijele industrije. U takvom okruženju nama je ključno zadržati stabilnost koja nas prati već 40 godina, ali i iskoristiti prilike koje nam donosi tržište. Naša snaga leži u iskustvu sa složenim projektima, dugogodišnjim referencama, stručnom timu i, što je sada iznimno važno, u našem izlasku na burzu. IPO je za nas sjajan vjetar u leđa, ne samo zbog financijske stabilnosti i kapitala za daljnje širenje, već i zato što dodatno učvršćuje našu prepoznatljivost unutar građevinskog sektora. Transparentnost i kredibilitet koje donosi ovaj iskorak dodatna su prednost i za cijeli građevinski sektor u Hrvatskoj u smislu privlačenja novih investitora i projekata.
Koliko vam pomaže činjenica što ste, među ostalim, specijalizirana tvrtka?
ING-GRAD se zapravo u svojih 40 godina poslovanja specijalizirao u četiri ključna segmenta pa je tako iza nas više od 80 projekata obnove kulturne baštine, 60 projekata gradnje stambenih i poslovnih građevina, 50 energetskih i infrastrukturnih projekata te više od 20 projekata gradnje javnih i turističkih građevina. Činjenica jest da je trenutačno u fokusu građevinskog sektora intenzivna obnova brojnih objekata kulturne baštine nakon potresa u Zagrebu i Sisku, a ING-GRAD je jedan od lidera u tim projektima. No upravo nam strateška diversifikacija naših projekata dugoročno omogućuje potrebnu fleksibilnost i stabilnost u različitim tržišnim okolnostima.
Planirate li značajniji izlazak na inozemno tržište?
Mi smo već djelomično prisutni u regiji, nedavno smo u Sjevernoj Makedoniji radili i na projektu u sklopu Vjetroelektrane Bogoslovec i logistički nam je vrlo izvedivo raditi i na takvim projektima izvan Hrvatske. Planiranim akvizicijama i iskorakom u nova područja koja će nam donijeti dodatne kompetencije i stručnost, vjerujem da ćemo dodatno osnažiti našu prisutnost u regiji, ali i šire.
Komentari
0