Europa se mora mijenjati, a Hrvatska se ne smije opustiti na valu trenutačnog rasta

U odnosu na prošlu godinu, neizvjesnost zbog inozemnog okruženja samo je porasla. Riječ je prije svega o carinama koje je uveo predsjednik Trump. Od inauguracije nove američke administracije više su se puta mijenjala pravila; u trenutku pisanja ovog članka najnovija je prijetnja iz SAD-a da će uvesti carinsku stopu od 50 posto na uvoz iz Europske unije. Toliko visoke carinske stope značajno bi smanjile robnu razmjenu između SAD-a i Europske unije. Istovremeno, Kina i ostali veliki izvoznici zasigurno vide zajedničko europsko tržište kao alternativu za preusmjeravanje dijela izvoza koji su namijenili SAD-u, a na to više ne mogu računati u promjenljivim okolnostima američko-kineskog carinskog rata.

Istodobno, rat u Ukrajini ne samo da nije zaustavljen u jednom danu, kako je to lakonski obećao Trump, nego se nastavlja punom žestinom s promjenljivom ulogom Washingtona koji sve više zbunjuje svoje dojučerašnje i tradicionalne saveznike. Zato će Europa u idućem razdoblju morati znatno više ulagati u obranu. Premda će proces povećanja ulaganja u obranu i obnovu europske obrambene industrije potrajati, Ukrajini već danas treba pomoć, a dugoročno, Europa će se u puno većoj mjeri morati brinuti o svojoj sigurnosti.

Ovogodišnji prekidi opskrbe električne energije u Portugalu i Španjolskoj, kao prošlogodišnji u Albaniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini te u obalnoj Hrvatskoj, također zorno upućuju na potrebu jačanja elektroenergetske infrastrukture ako želimo osigurati stabilan pristup električnoj energiji uz povećan udio obnovljivih izvora. Digitalna tranzicija nosi mnogo prilika, ali i prijetnji. Kibernetička sigurnost sve je važnija tema kako digitalizacija ekonomije i društva napreduje. Sve to iziskuje povećane rashode, odnosno ozbiljno preispitivanje prioriteta Europske unije. Europa se mora mijenjati. To što je javni dug 88,2 posto BDP-a u europodručju dodatna je komplikacija, a nikako izgovor za nečinjenje. U znatno stabilnijim uvjetima, tražene bi promjene predstavljale ozbiljan rizik za političku stabilnost Europe, a kamoli danas.

Tako se svjetska, ali i europska (geo)politička neizvjesnost nužno odražava i na Hrvatsku jer međunarodni okvir nije nešto na što mala i otvorena ekonomija poput naše može utjecati. Moramo ga, međutim, razumjeti kako bismo definirali vlastite prioritete i obranili ih unutar struktura Europske unije.

To znači da se Hrvatska ne smije opustiti na valu sadašnjeg gospodarskog rasta i optimizma. Nesporno je da smo proteklih godina mnogo toga ostvarili. Kreditni rating A- s pozitivnim izgledima nešto je što se dugi niz godina činilo nestvarnim s obzirom na stanje javnih financija nakon globalne financijske krize, tadašnje udaljenosti od članstva u Europskoj uniji i duboke recesije. Premda je Hrvatska gospodarska komora već 2014. godine upozoravala na budući nedostatak radne snage u publikaciji "Migracije i razvoj Hrvatske - podloga za hrvatsku migracijsku politiku", tada gotovo nitko nije razmišljao da bi hrvatsko gospodarstvo u idućem desetljeću moglo generirati toliko novih radnih mjesta i da će u zemlji raditi gotovo 130.000 državljana trećih zemalja. Trend radnih migracija je preokrenut i postupno smo od zemlje iseljenika postali zemlja useljenika, što dovodi i do nekih novih izazova.

Gospodarski rast od 2020. do 2024. iznosio je gotovo 30 posto, a ove godine prognoze govore da će Hrvatska rasti oko 3 posto i trenutno smo na 77 posto prosječne razvijenosti Europske unije. Ulazak u europodručje i Schengen zasigurno su potaknuli dio tog rasta, kao i naša sposobnost u ugovaranju i povlačenju sredstava iz Europskih fondova za oporavak i otpornost.

Također, javne su financije unutar maastrichtskih kriterija - proračunski deficit je ispod 3 posto, a javni dug ispod 60 posto BDP-a. Europska komisija, koja je ne tako davno provodila postupak prekomjernog deficita nad Hrvatskom, danas predviđa da ćemo ostati unutar maastrichtskih kriterija ove i iduće godine, kada bismo trebali pristupiti OECD-u kao zadnjoj postaji na putu u klub najrazvijenijih zemalja svijeta.

Međutim, mnogo je otvorenih pitanja. Znamo da će graditeljstvo znatno usporiti nakon završetka obnove, a s njime i gospodarski rast. Lani je bruto dodana vrijednost građevinarstva rasla gotovo 15 posto. Ipak, iluzorno je očekivati da će se toliki doprinos rastu srednjoročno nastaviti, pa se moramo pripremiti za skromnije performanse ovog, inače važnog sektora. Ostaje i glavno pitanje makroekonomske politike: kako ostati unutar okvira maastrichtskih kriterija tijekom cijelog ekonomskog ciklusa? Osobito u kontekstu snažnog rasta plaća u javnom i državnom sektoru proteklih godina. Jer kao što je pad udjela javnog duga ispod 60 posto BDP-a dobrim dijelom rezultat ubrzanog rasta gospodarstva, ostaje pitanje kako će se proračunski deficit i javni dug kretati u uvjetima sporijeg rasta.

Također, nedostatak adekvatne radne snage za potrebe gospodarstva jedan je od razloga zbog kojih su plaće strelovito rasle prošle godine i zašto u svakom kutku Hrvatske imamo radnike iz trećih zemalja. Dok nam je u interesu da što brže i bolje strane radnike integriramo u društvo i zadržimo one najbolje, moramo osigurati da nam obrazovni sustav opskrbi mladu generaciju primjerenim znanjima i vještinama koja su adekvatna današnjem tržištu rada.

Naposljetku, vratimo se pitanju rasta standarda u Hrvatskoj. Činjenica da smo na 77 posto prosječne razvijenosti Europske unije dokaz je napretka društva. Međutim, razlike između županija, koje HGK-ov indeks županijske razvijenosti efektno prikazuje, nešto je gdje bi državne politike trebale više djelovati. Osobito danas kada smo sebi i Europi dokazali da imamo sposobnosti i snagu osmisliti i provesti programe Nacionalnog plana za oporavak i otpornost. Sada je na nama da uz pomoć kohezijske politike EU ostvarimo napredak u ovoj domeni. Za takav iskorak treba nam još agilnija državna i javna uprava koja danas ne može reći da je potplaćena u odnosu na privatni sektor.

Možemo biti ponosni na naša postignuća, ali ne smijemo se uljuljati, nego nastaviti graditi na solidnim temeljima i pozicionirati se kao malo i otvoreno društvo perspektiva, a ne propuštenih prilika.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s HGK-om