Iako je najbogatija zemlja Europe, barem prema procjeni CIA-e, Lihtenštajn nema zračnu luku ni željeznicu, a građani imaju pauzu za ručak dugu čak 90 minuta, piše Quartz.
Tijekom tih sat i pol, od 12 do 13:30 sati, država mora biti u tišini, odnosno nije dozvoljeno “košenje travnjaka ni glasna zabava” (eng. noisy festivities). Uz to, Lihtenštajn svojim građanima nalaže da svake godine u veljači ili ožujku uzmu tjedan dana slobodno kako bi se bavili sportom, na tzv. “sportski praznik”, a porez na dobit je među najnižima u Europi - 12,5 posto.
Ta država nema izlaz na more, jedna je od najmanjih zemalja svijeta te ima manje od 40.000 stanovnika, trećina kojih su stranci. Iako nije zemlja članica Europske unije, dio je Europske slobodne trgovinske zone (EFTA), schengenskog prostora i Europskog gospodarskog prostora. Kako je sve to moguće?
Naime, nakon Prvog svjetskog rata Lihtenštajn se našao na rubu bankrota te je zemlja odlučila smanjiti poreze. Stoga je u 1950-ima najviši porez bio samo 1,4 posto što je, naravno, privuklo strane korporacije da svoja sjedišta otvore upravo u Lihtenštajnu.
Tako je već do 70-ih godina prošlog stoljeća gospodarstvo te zemlje procvalo, a danas CIA World Factbook opisuje Lihtenštajn kao “napredno, visoko industrijalizirano gospodarstvo otvoreno za poduzetnike s razvijenim financijskim sektorom”.
No, nizak porez nije jedino što korporacije i dalje privlači u Lihtenštajn. Ta je zemlja svojevrsno porezno utočište te čak radi razliku između izbjegavanja plaćanja poreza i porezne prijevare, pri čemu drugim državama daje podatke o kompaniji ili instituciji samo u jasnim slučajevima porezne prijevare. Uz to, zbog nedostatka transparentnosti u bankarskim i porezni sustavima, država je neprestano meta međunarodnih pritisaka te se čak našla na crnoj listi EU sa zemljama koje ne surađuju u poreznom nadzoru.